Kirbaj ili kirvaj. Dernek. Proštenje. Ili prošćenje.
Kako god ga zvali, slavi se u svim dijelovima Hrvatske. Svojevrsna svetkovina veže se uz naziv ili zaštitnika župe, a ispred crkve stoje štandovi s krunicama, svetačkim sličicama, svijećama, tamjanom, posvećenom vodom... Uvijek se ovdje “prikrpaju” i oni koji jednostavno žele zaraditi. Pa se tako, uz kupnju nabožnih predmeta, na proštenju može nešto i pojesti. Tu su šećerne vate, masne lepinje pržene u dubokom ulju, tradicionalni medenjaci, no i raznovrsni kičasti nakit. A zna se naći i sandala i cipela. Tako je bilo i jučer ispred župe sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu na proslavi dana tog sveca.
Redovi za ispovijed
Vjernici su se odjenuli u svoju najljepšu odjeću, namirisali i uredili, okupila se i rodbina kako bi proslavili sv. Antuna, kojeg odmilja zovu i Ante. Običaji koji tradiciju vuku iz ruralnih područja povremeno zahvate glavni grad i u današnja vremena. Na proslavu sv. Antuna došli su Zagrepčani iz svih dijelova grada, a takva je situacija baš svake godine. Zbog rijeke ljudi zatvorili su i ulicu koja vodi prema crkvi, a štandove su počeli slagati već od Ilice.
– Manje je to ljudi, s obzirom na to da je sv. Antun pao na radni dan, u odnosu na lani, kada smo slavili za vikend – kazao je župnik fra Martin Jaković te dodao da su mise počele već u 6 sati ujutro. Jednako kao i ispovijedi. A ispovijedali su svećenici najviše prije misa, kada su redovi bili dugi i nekoliko desetaka metara. Stvarali su se i ispred kipa svetog Antuna. Strpljivo su čekali ne bi li došli do njega, položili ruku i kratko se pomolili te zavjetovali. Ili ostavili sv. Antunu sličicu s njegovim likom. Čekali su i na ulazu u crkvu kako bi se pomolili pred relikvijarom koji stoji ispred oltara, u kojemu franjevci čuvaju dio kože sveca koji je živio u 13. stoljeću, a na poziv svećenika odlučio se kao petnaestogodišnjak. Bio je poznat kao putujući propovjednik, a papa Grgur IX. proglasio ga je svetim 30. svibnja 1232.
– Svake godine na sv. Antuna blagoslivljamo djecu i ljiljane, koji su simbol čistoće, bjeline i nevinosti – kazao je fra Jaković.
Prodali pet tisuća
A iako su vjernici na slavlje Antunova dolazili ponajprije zbog misa, koje su na rasporedu bile svakih sat i pol, štandovi su bili puni kupaca. Naročito oni s ljiljanima. Cijena od deset kuna po komadu bila je prihvatljiva većini. Samo prošle godine na četiri-pet punktova braniteljska zadruga Princeza, čiji se članovi inače bave proizvodnjom bobičastog voća, prodali su, rekao je član zadruge Nenad Tustić, pet tisuća komada. Proštenja su najbolji način promocije proizvoda i za Brigitu Mihinu, koja je jučer prodavala proizvode od meda. Medenjake i licitare pekla je dva dana prije kako bi bili friški za proslavu, a napravila je i licitar s likom sv. Ante. Na taj način održava obrt koji postoji od 1941., a sve ručno izrađuju u radionici u Samoboru.
Dernek?!? Koji je to jezik?