Koliko vam treba do najbliže tramvajske ili autobusne stanice? Ako živite u Donjem Gradu, prosječno tek 139 metara. Na Podsljemenu je to čak 645 metara. Još je zanimljiviji podatak da je čak 43 posto naseljenog dijela Zagreba udaljeno više od 500 metara od najbliže stanice javnog prijevoza. A tramvaji? Suprotno uvriježenom mišljenju, njihov najveći problem nije kašnjenje. Prema milijunima zapisa koje je prikupio jedan zagrebački student, oni vrlo često – dolaze prerano.
Do tih je podataka došao Mislav Jovanić, student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu, koji je napravio Doseg, projekt zamišljen kao centralno mjesto za analizu povezanosti Zagreba javnim prijevozom. Na stranici se može provjeriti koliko se grada s određene lokacije može dosegnuti za 15, 30 ili 45 minuta, koliko je udaljena najbliža stanica te koliko često prometuju pojedine linije. Jovanić je pri kraju diplomskog studija dizajna i multimedije na TVZ-u, a više od pet godina radi kao softverski inženjer. Ideju za Doseg dobio je nakon što je vidio slične karte za New York i Toronto. Prvi rezultat za Zagreb toliko ga je iznenadio da je pomislio da je pogriješio.
– Kad sam isprobao prvu verziju, mislio sam da mi je nešto puklo u kodu. Doseg od 15 minuta obojao je tako mali dio grada da mi to nije imalo smisla. Nakon što sam račun provjerio tri puta, shvatio sam da je izračun bio ispravan – govori. Rezultati pokazuju velike razlike među zagrebačkim četvrtima. Najbolje je povezan Donji grad, slijede Trnje i sjeverna Trešnjevka, dok su na začelju Brezovica i Sesvete. Iz Donjeg Grada u pola sata javnim prijevozom može se dosegnuti oko pet puta više grada nego iz Brezovice.
No, još su veće razlike unutar pojedinih četvrti. – U Črnomercu najbolja izmjerena točka doseže oko dvadeset puta više grada od najgore. U zapadnom Novom Zagrebu razlika je još veća, najbolja točka doseže više od tisuću puta više od najgore, a najgora praktički ništa. Obje su u istom kvartu i pod istim imenom u oglasu za stan – kaže. Zanimljiv je primjer Gornja Dubrava, u koju se Jovanić početkom godine i sam preselio. Kroz nju prolazi 12 tramvajskih linija, od kojih devet dnevnih, no po povezanosti je tek 14. od 17 četvrti. – Kad to čuješ, pomisliš da je stvar riješena. I ja sam tako mislio – kaže.
Susjedna Donja Dubrava nema nijednu tramvajsku liniju, a prema njegovim je podacima bolje povezana. Razlog je veličina Gornje Dubrave, kojoj tramvaj dodiruje tek donji rub.Posebno zanimljive rezultate Jovanić je dobio analizirajući kretanje ZET-ovih vozila. Pet mjeseci arhivirao je ZET-ov live feed i prikupio više od 19 milijuna zapisa. Prema njegovoj analizi, cijela mreža je, prema standardu od minute prije do pet minuta poslije predviđenog vremena, na vrijeme u 73 posto slučajeva. Kod tramvaja je otkrio nešto drugo. – Zagrebački tramvaji gotovo nikad ne kasne, nego voze prerano. Tramvaj se na sljedećoj stanici pojavi više od minute prije voznog reda u 41 posto mjerenja, a više od pet minuta prerano u sedam posto. Toliko kasni u samo tri posto slučajeva – kaže.
Naizgled dobra vijest za putnike zapravo može značiti propušten tramvaj. – Na kašnjenje se možeš pripremiti, a na raniji polazak ne možeš. Dođeš na stanicu točno kad piše da tramvaj kreće, a njega nema jer je otišao prije četiri minute – objašnjava. Napominje ipak da analiza mjeri odstupanje na sljedećoj stanici na koju vozilo dolazi pa je moguće da neka vozila koja stignu ranije poslije čekaju na kontrolnoj točki. Njegova preporuka ZET-u i Gradu svejedno je jednostavna: "Uskladite tramvajski vozni red sa stvarnošću. Tramvaj koji dođe pet minuta prerano nije uspjeh, nego propušten tramvaj.“ Podaci pokazuju i važnost tramvajske mreže. Četvrti kroz koje prolazi tramvaj u prosjeku omogućuju da se dosegne oko 45 posto više grada od onih koje ovise samo o autobusima. Najbolje povezana pojedinačna točka u Zagrebu očekivano je Glavni kolodvor.
A gdje bi stan trebao tražiti netko tko se doseljava u Zagreb i nema automobil? Jovanić izdvaja sjevernu Trešnjevku. Treća je po povezanosti, do stanice se prosječno hoda oko 190 metara, a u špici tramvaj prolazi svakih desetak minuta. Doseg je razvijao oko četiri mjeseca uz posao i završavanje diplomskog studija, uglavnom vikendima i navečer. Danas sustav automatski preuzima nove vozne redove i preračunava podatke, a projekt je od pokretanja u ožujku skupio gotovo 8000 posjeta. Planovi ne završavaju na Zagrebu. Jovanić želi Doseg proširiti i na druge hrvatske gradove, a Rijeka i Osijek mogli bi doći na red prije Splita. Konačni mu je cilj platforma za javni prijevoz u cijeloj Hrvatskoj. Ipak, idealna verzija Dosega za njega je ona koja jednoga dana više nikome neće trebati. – Da prijevoz bude toliko dobar da se ljudi uopće ne moraju baviti time koji je kvart koliko povezan, nego znaju da odakle god krenu mogu stići bilo gdje u razumnom vremenu – zaključuje.
Otvori KEKS Pay
Možda bi se netko mogao osvrnuti i na 'kvalitetu' novih tramvaja. Svaka čast Končaru kao tvrtki i uvijek mi je drago vidjeti domaći proizvod, ali ovi novi tramvaji meni ostavljaju dojam loše dovršenog prototipa, a ne gotovog proizvoda. Unutrašnjost djeluje prilično jeftino. Puno je plastike, materijali i pojedini elementi ne ostavljaju dojam čvrstoće ni dugotrajnosti, a u vožnji sve djeluje nekako nestabilno i nedovoljno robusno. Ni raspored sjedala i iskorištenost prostora ne djeluju mi osobito promišljeno kao da ih je projektirao netko tko se nikada nije vozio punim tramvajem i vidio kako putnici zapravo koriste prostor. Posebna priča je buka. Glasniji su čak i od nekih najstarijih tramvaja, a na zavojima i lošijim dijelovima pruge ponekad zvuče kao da će se cijeli tramvaj raspasti.