Najljepša, ali i najneobičnija. Komentirali su tako stanovnici Vrbana III prije tri godine potpuno novu školu koja je trebala rasteretiti “staru” školu te omogućiti učenicima da na nastavu idu bliže svojim kućama. – Tko je vidio da je škola crne boje – bila je to jedna od najčešćih primjedbi roditelja s Vrbana, koji tada još nisu ni shvaćali da će im boja zgrade biti najmanji problem. Već iste godine kada je škola izgrađena, Grad je napravio propust pa je roditelje do kraja kolovoza zaboravio obavijestiti da od početka rujna svoje klince moraju voditi u školu na novu adresu, a sada za sve te male Zagrepčane s Vrbana u njihovoj novoj školi nema mjesta.
Predmete zato slušaju, osim u učionicama gdje bi trebali biti, u zbornici, na podu dvorane, ali i u ostalim prostorijama škole, kako se već uspiju snaći. Stvar je to čiste matematike, kako su objasnili roditelji. Učenika je 650, a škola je izgrađena za 480. U dvije smjene održava se nastava u jednoj od najmodernijih i najnovijih škola u gradu, a od sljedeće godine, ne nađe li se prikladno rješenje koje će podrazumijevati najam dodatnih prostorija u blizini škole, djeca će na nastavu i u trećoj smjeni.
– Cilj Gradskog ureda za obrazovanje jest da u roku od pet godina sve škole rade samo u jednoj smjeni – najavio je pročelnik ureda Ivica Lovrić prije dvije godine, kad je govorio o tome koje će se škole izgraditi u gradu. Neke od njih, kao što je ona u Odri, već su gotove, ostaje samo pitanje hoće li se i u njima za tri godine otkriti krucijalni problemi kao u Vrbanima, gdje su roditelji iz svog džepa financirali elaborat, samo kako bi doznali da je napravljeno više od 60 pogrešaka kod gradnje škole. Osim što nemaju mjesta u učionicama, učenici imaju i dvoranu u kojoj se golovi ne mogu pričvrstiti pa ni sama prostorija ne može biti osigurana.
Doduše, vjerojatno i ne treba biti budući da se đaci golovima ne koriste jer u dvorani sjede i slušaju zemljopis. Ili neki drugi predmet. A mislili su da je jedini “peh” što je škola crne boje...
Matematičari ne grade škole ili bilo koje druge zgrade, to je posao Arhitekata ali na žalost domet prosječnog Hrvatskog Arhitekta je da filozofira o boji fasade i kakve pločice će postaviti u wc-u!