Iako su se tijekom šestog i petog stoljeća prije Krista uglavnom gradile drvene kuće, neki su, vjerojatno oni nešto imućniji, živjeli u objektima od kamena. Otkrili su to, među ostalim, istraživači s Odsjeka za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta koji već petu godinu provode istraživanja na lokalitetu Svetog Križa na krajnjem zapadnom dijelu Zagrebačke županije, tik uz granicu sa Slovenijom. Aktivnosti u sklopu projekta "Transferno područje od Sutle preko srednjeg toka Save tijekom brončanog i željeznog doba – Trans Rivers" financira Hrvatska zaklada za znanost, a uoči nove faze istraživanja koja počinje u travnju, voditeljica Janja Mavrović Mokos otkrila nam je što su sve dosad iskopali te čemu se nadaju u predstojećem, finalnom ciklusu.
Riječ je o prapovijesnom naselju i groblju iz šestog i petog st. pr. Kr., a unazad pet godina, govori, ondje su pronađeni izuzetni nalazi koji Sveti Križ stavljaju uz bok najznačajnijih istovremenih lokaliteta na prostoru srednje Europe. A najfascinantniji među njima jest objekt veličine 2x1 metar, čiji se istočni zid direktno naslanjao na zapadni zid kovačnice.
– Ritualni je to objekt koji je 80-ak centimetara bio ukopan u zemlju, stijenke zidova bile su obložene kamenjem, a u sva četiri kuta bile su rupe za stupove, što upućuje na postojanje krovne konstrukcije. U južnom dijelu objekta pronađena je velika količina specifično odabranih životinjskih kostiju koje su činile duge kosti, mandibule, odnosno donje čeljusti te rogovi – ističe J. Mavrović Mokos. No među njima je, dodaje, bila i jedna ljudska kost, točnije lijevi femur ženske osobe, kako su im nedavno potvrdili i kolege s Instituta za antropologiju.
– To je zaista senzacionalan podatak jer potvrđuje da je riječ o ritualnom objektu. Kada takve neobične stvari pronađete unutar malog prostora, to znači da su ih s nekom namjerom ondje prilagali. Vrlo vjerojatno su izvodili neke rituale, odnosno kultove, a o čemu je točno riječ, koga su se bojali i koga štovali, nažalost, nismo uspjeli doznati – napominje. U objektu su pronađene i dvije kovačke pogače, između kojih je bio položen željezni nož te nekoliko keramičkih pršljenova koji su se koristili za predenje niti, ali i različiti tipovi fibula, odnosno spona za odjeću, kao i ulomci brončanog i željeznog lima te vrh koplja. Među otkrićima su i kameni brusevi, ali i fosil zuba morskog psa iz Panonskog mora.
– Fascinantno je to što predmeti nisu bili pobacani, već uredno posloženi, a što se fosila zuba tiče, očito su ga negdje pronašli, imao je za njih nekakvo značenje pa su ga ondje ostavili. Minucioznom izradom izdvaja se i urešena kost koja je uzdužno perforirana s pet vidljivih rupa. Na plošnoj strani ukrašena je sa sedam vidljivih urezanih kružnica, a na bočnim su izrezbarene dvije glave ovna. Pretpostavlja se da je bila korištena kao razdjelnik niti na tkalačkom stanu. Ritualni objekti počinju se javljati tek od vremena mlađega željeznoga doba pa ovaj sa Svetog Križa predstavlja izuzetak – ističe J. Mavrović Mokos.
U istraživanje su, dodaje, krenuli s pretpostavkom kako zajednice u to vrijeme nisu bile suviše prosperitetne, već su nazadovale, no ovaj lokalitet to opovrgava. Svjedoče tomu i ostatci kuća prilično velikih dimenzija, 10x8 metara, kakve za to vrijeme nisu bile karakteristične, a imale su i ognjišta. U unutrašnjosti su pronađeni i brojni metalni predmeti poput fibula i vrha željeznog koplja, kakvi se najčešće mogu naći u grobovima.
– Jedna od kuća imala je i kamene temelje, što je fascinantno s obzirom na to da su se u ono vrijeme većinski gradile drvene. Valja napomenuti i kako je Sveti Križ smješten na strmom brijegu, a istraživanja provodimo na izravnanoj terasi, koju su također izradili u to doba te je poduprli drvenim temeljima – kaže voditeljica. Istraženo je i nekoliko objekata koji upućuju na proizvodnju metalnih predmeta u naselju, kao što je kovačnica, a u njima su, napominje, pronađeni važni pokazatelji obrade željezne rude te oblikovanja u predmete.
– Svi ti nalazi govore o izuzetnoj važnosti lokaliteta, koji svoj prosperitet duguje povoljnom položaju na 300 metara nadmorske visine iznad utoka rijeke Sutle u Savu, na kojem je bilo naselje. Zajednice smještene u blizini Save kontrolirale su protok roba i ideja te tako jačale svoju poziciju, što je posebice vidljivo na primjeru Svetog Križa. Važnost metalurgije ogleda su i u odabiru mjesta na kojem je sagrađen ritualni objekt, odnosno u neposrednoj blizini metalurškog kompleksa. Taj izuzetan nalaz pak zasad je jedinstven na prostoru Hrvatske tijekom cijelog prvog tisućljeća prije nove ere – ističe J. Mavrović Mokos.
S obzirom na otkrića kojima se, napominje, ni u snu nisu mogli nadati, što će pronaći u finalnom ciklusu zasad ne mogu ni pretpostaviti. No što god to bilo, dodaje, po završetku istraživanja moći će se razgledati u muzeju u Brdovcu.
