Tjedan dana na mojoj ruci, 24 sata dnevno, usidrio se Huawei Watch 5, i otkrivao mi performanse moga tijela, a zajedno smo se pripremali za Večernjakovu biciklijadu – izazov od 21 kilometar. Nije ga bilo komplicirano spojiti s mojim mobitelom, koji usput budi rečeno, nije Huawei, a sat je kompatibilan i s Android i s iOS sustavima. I tako smo sedam dana zajedno tonuli u san, zajedno se budili, prošli različite treninge: liftali, penjali se na Sljeme i biciklirali. Bilo je uzbudljivo, doznala sam u kakvoj sam fizičkoj kondiciji, kako se nosim sa stresom, koji mi je kalorijski deficit (ili suficit, priznajem, bilo je i takvih dana…), pa čak i kakav mi je ritam srca dok sam u dubokom snu i koliko sati odmora mi je potrebno da bi se moje tijelo oporavilo. I, još nešto, uopće nisam brinula o trajanju baterije, jer pod punim opterećenjem trebala sam ga staviti na punjenje samo jednom, i to prije Biciklijade.
Jedva sam dočekala Biciklijadu
Kada sam svojim prijateljima najavila da idem na Večernjakovu biciklijadu, bilo je različitih pitanja i komentara, a najčešće: “Imaš li tremu?”. Priznajem, da nisam imala pripremu s Huawei Watch 5, možda bih i osjetila blagu nervozu i nesigurnost. No kako su svi parametri u Huawei Health aplikaciji tijekom tjedan dana testiranja moje kondicije ukazivali na to da sam u odličnoj formi, mogla sam sa sigurnošću odgovoriti: “Ne, jedva čekam”. Naravno, neupućenima sam usput objasnila kako je Biciklijada zabavno druženje, a ne natjecateljski pothvat. Iako, jamčim da bih imala jednaku sigurnost u svoje sposobnosti i da je bila riječ o nekom natjecanju koje pomiče granice izdržljivosti.
Po jutru se dan poznaje!
Jutro je krenulo s Huaweijem. Probudio me u 7.30, i obavijestio kako sam odspavala čitavih osam sati, da je moje tijelo odmorno, na displayu se pokazala grafika “pleasant”, koja upućuje na to da se osjećam opušteno... Znala sam da je vrijeme vožnje u prosjeku sat vremena i 30 minuta, a željela sam biti upućena u prijeđene kilometre pa sam podesila opcije da mi sat glasovno javi kada prijeđem svaki 3. kilometar. Također, vibracija se trebala uključivati kada promijenim zonu otkucaja srca, a da bih sve mogla jasno vidjeti (što uključuje i vrijeme vožnje), podesila sam osvjetljenje na 60%. Bit će dovoljan pokret rukom da se upali display i da vidim u kojoj sam fazi rute. Sat je bio spreman, a i moja malenkost – krema za zaštitu od sunca bila je na licu i rukama, boca s vodom na biciklu, proteinske pločice u ruksaku, kapa na glavi, a gume ćemo dopumpati prije samog starta.
Više od 2000 sudionika svih generacija
Do Tuđmanca 10 minuta lagane vožnje, i blago uzbuđenje, jer ovo je moje prvo sudjelovanje na bilo kakvoj biciklijadi. Ne znam kako je voziti u gomili jer dosad sam uvijek sama diktirala tempo vožnje. Na Trg Franje Tuđmana došla sam sat vremena prije početka biciklijade, prijavila se za start, uzela Večernjakovu majicu i dodatno se opskrbila vodom. Renata Sopek najavila je start točno u 10.00, a ja sam uspjela dopumpati svoje gume, popiti kavu, pa čak i upoznati neke sudionike biciklijade. Bilo je tu pripadnika svih generacija, moja slobodna procjena – najmlađi sudionik je imao oko 5 godina, a najstariji oko sedamdeset (Respect za sve krajnosti!).
Točno u 9.50 počelo je formiranje duge kolone u kojoj se “stiskalo” 2000 biciklista koji će biti moji suputnici sve do Samobora. Nakon što je Renata Sopek odbrojavanjem označila početak Biciklijade, krenuli smo. Moje mjesto na samom začelju dalo mi je vremena da na satu uključim opciju “Outdoor cycle” i na displayu dodirom prsta aktiviram “Go”. Do ulaska na Bolognu sve je išlo usporeno, a tek blizu Gajnica mogla sam ubrzati tempo. Nekako mi je bilo ugodnije voziti s krajnje lijeve strane jer sam imala mogućnost pretjecanja sporijih sudionika (napomena: trudila sam u sebi ubiti natjecateljski duh i samu sebe sam morala uvjeravati kako je ovo izlet te da je cilj zabava i druženje).
I tijekom vožnje očitavanje je dostupno
Kao što smo se Huawei Watch 5 i ja “dogovorili”, svaka tri kilometra dobila sam glasovni info o prijeđenoj dionici i vremenu. Funkcija s gestama bila je od velike pomoći jer je bilo dovoljno samo okrenuti zapešće pa bi se ekran sata upalio, a ja sam jasno mogla vidjeti željene parametre. Svako ubrzanje, koje je za rezultat imalo prelazak u višu zonu rada srca, bilo je označeno vibracijom, pa sam letimičnim pogledom na sat s lakoćom mogla utvrditi jesam li u zelenom, narančastom ili crvenom (crveno se nije dogodilo).
Ruta kojom smo vozili imala je vrlo blage uzbrdice, golim okom gotovo neprimjetne, i da mi Huawei nije pokazivao zone rada srca, ne bih ni primijetila neku promjenu u naporu. Već negdje pred ulazak u Samobor, kada je sat pokazao da je prošlo sat i 10 minuta otkad pedaliram te da sam na 19. kilometru, počela sam osjećati napor u nogama.
Uzbrdica koja je kod mene zahtijevala sam rub crvenog, odnosno otkucaje srca oko 142 bpm, bila je neposredno prije cilja, dok smo se penjali na Vugrinščak. Na cilj sam stigla u 11 sati i 20 minuta (10 minuta prije planiranog vremena).
Što mi je sve otkrio Huawei Watch 5?
Kako sam aplikaciji Huawei Health otkrila one najintimnije podatke, kao što su godine, kilaža i visina, svi parametri su bili prilagođeni meni, osobno. Huawei Watch 5 koristi zone otkucaja srca kako bi klasificirao trening u jednu od pet razina intenziteta: Warm Up, Fat Burning, Aerobic, Anaerobic i Extreme, na što me je marljivo upozoravao tijekom bicikliranja, a sve sam kasnije detaljno mogla vidjeti u aplikaciji Huawei Health. Pa je tako moje srce najbrže kucalo 6 minuta, i to 142 bpm, vjerojatno dok smo u završnici išli uzbrdicom, kada sam bicikl prebacila u brzinu za uzbrdicu i okretala pedale kao luda. Sva sreća pa je ovo bilo prije samog ulaska u cilj – u 11 sati i 16 minuta, a 4 minute kasnije došla sam na Vugrinščak. Noge su bile umorne, ali je moj Huawei Watch 5 otkrio još neke zanimljive podatke. Recimo, kao i svaku ženu koja želi održati tijelo u fit stanju, razveselio me jedan podatak, a to su pobjednički potrošene 533 kalorije (moglo je biti i više da sam vozila brže i da je bilo više uzbrdica… hm). Malo ću objasniti: kako sam najveći dio staze provela u aerobic zoni, čak 44 minute, (otkucaji srca nisu prešli u visoko narančasto, bila sam na lagana 117 do 120 bpm), nisam dostigla mogućih između 600 i 700 potrošenih kalorija. Sat je također izvijestio kako mi je nakon završene biciklističke rute razina stresa normalna te da se osjećam ugodno.
Podatak koji me je motivirao da nastavim redovito vježbati
Da se malo vratim na cijeli protekli tjedan, vremensko razdoblje u kojem sam pratila prametre svojeg tijela preko Huaweija – ne mogu propustiti a da ne spomenem još jedan važan podatak. I da, taj podatak me doista motivirao da u svojim 50-ima nastavim redovito vježbati i pratiti zone aktivnosti i otkucaje srca. Dakle, nekako mi je postalo normalno da nakon svake aktivnosti provjerim razinu zasićenosti tijela kisikom i usput bacim oko na parametar tvrdoće arterija (uvijek je bio u zelenom, što je odlično). Kako sam redovito pratila razinu zasićenosti kisikom, primijetila sam da nakon svake tjelesne aktivnosti, posebno ako “doguram” u zonu otkucaja srca oko 149 bpm, tijelo se bolje opskrbljuje ovim ključnim elementom, potrebnim za regeneraciju stanica našeg organizma. Kada sam u fazi mirovanja, odnosno nekretanja, moja se zasićenost kisikom kreće oko 95 do 96%. No što češće svoje tijelo dovodim u stanje napora, gdje su mi otkucaju srca viši, moje stanice češće imaju prilike dobiti više kisika i brže se regenerirati. Nakon biciklijade i prijeđenih 21 km umjerenim tempom, zasićenost tijela kisikom bila je na čak 99 posto! Što je super!
E pa, meni, kao jednoj ženi koja je “ugazila” u razdoblje menopauze i usporenog metabolizma, ovaj podatak, kao i funkcija mjerenja razine zasićenosti kisikom, presudna je! Na Huawei Health aplikaciji mogu točno vidjeti koliko puta dnevno ili tjedno sam bila dobro nahranjena kisikom – prava antiageing čarolija!
Izazov završen
Inače u životu volim pretjerivati pa sam planirala biciklom natrag u Zagreb. No valjalo je promijeniti rutu jer sam željela izbjeći iznimno prometne dionice. Ukucala sam u aplikaciju planiranu novu rutu preko Sajmišta u Samoboru, koja je bila duža i malo zahtjevnija… Sat mi je izbacio podatke o temperaturi zraka i razini UV zračenja – 32 stupnja Celzijevih i visoka razina UV zračenja, što me je potaknulo da bicikl u Zagreb ipak pošaljem kombijem, a ja prihvatim velikodušnu ponudu kolegice koja me je odvezla kući. Za kraj želim reći kako je moje iskustvo s Huawei Watch 5 bilo iznimno motivirajuće – želim živjeti u pokretu i zdravo, s vjernim pratiteljem koji će me “gurati” prema mom maksimumu, ali i upozoriti kada je potrebno usporiti i samo uživati u trenutku.
Sadržaj nastao u suradnji s Huaweijem.
