Šumoviti, brdski krajolici samoborskog kraja mjesto su na kojem se isprepliću brojne legende. Možda je najpoznatija ona o mističnim Bergmanima koji su živjeli u rudniku Svete Barbare u mjestu Rude. Duž rudnika nalaze se uski hodnici koje su, prema legendi, u davnini nastanjivali Bergmani, patuljasta bića žute kože, velike brade i zmijskih očiju. Bili su odjeveni u zlatno ruho koje su izrađivali od zlata pronađenog u rudnicima.
Uskoro europski certifikat
Danas je rudnik Svete Barbare velika turistička atrakcija, a turiste u Rude osim Bergmana privlači i jedna posebna gastronomska poslastica koju u izvornom obliku mogu pojesti samo ovdje. Rudarska greblica, nekad cjelodnevni obrok za rudare, prerasla je u deliciju koju je Ministarstvo kulture 2007. proglasilo hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom, a uskoro će postati i europski proizvod zaštićenog zemljopisnog porijekla.
Svake godine, greblici u čast, Udruga Rudarska greblica, koju su osnovali mještani Ruda kako bi zaštitili svoju kulturnu baštinu, organizira radionice za djecu, a učinili su to i ove subote.
-Priča o greblici povezana je uz tradiciju rudarenja u Rudama, ali i s našom obitelji. Suprug je pekaru Nikl naslijedio od svojih roditelja, kao i recept za autohtonu greblicu koju su pripremali njegova mama i baka, za njegovog djeda koji je radio u rudniku. Zaštitu greblice baziramo na posebnim vještinama kojima ju štitimo. Recept je dostupan, no postupak pripreme je tajna. To je vještina koja se prenosi s koljena na koljeno - priča nam Jelena Nikl čiji je suprug Andrejas Nikl, predsjednik Udruge Rudarska greblica, ali koji ujedno i vlasik pekarne Nikl, jedine pekarnice koja je certificirana za proizvodnju i prodaju zaštićene Rudarske greblice, a ona se može kupiti u njegovom kiosku u centru Samobora, kao i u Rudama.
Edukacija kroz igru
-Udruga Rudarska greblica bavi se zaštitom tog proizvoda, autohtonog za samoborski kraj. Cilj radionice bio je upravo najmlađima približiti važnost kulturne baštine i povijesti, tradicije pripreme autohtonih proizvoda, a sve to na jedan zanimljiv i interaktivan način. Uz učenje, djeca su se odlično zabavila trudeći se pripremiti svoju Rudarsku greblicu, a druženje su obilježili zadovoljni osmjesi na dječjim licima i veliki ponos na svoja kulinarska postignuća - govori ona.
Radionica se održala ispred Samoborskog muzeja i imala je velik odaziv. Andrejas Nikl, mijesio je tijesto i napravio kolač, dok su stanovnici Ruda, članovi Udruge, ispričala priču o rudniku, rudarenju, izradi greblice i starim običajima. Nakon toga, djeca su dobila tijesto pa su sama mogla izraditi svoju greblicu.
-Kasnije smo ih ispekli pa su ih djeca ponosno odnijela kući. Dok su se pekle, kroz igru smo djecu učili o rudarskoj tradiciji. Kada su bile gotove, složili smo ih u pinklece, koje smo objesili na greblicu, rudarski alat s kojim se razgrtao pepeo u krušnoj peći po kojoj je dobila ime, umotali kolače u maramu, a klince smo obukli u rudarsku odjeću i šljemove. Tako su tog popodneva i sama postala mali rudari koji u pinklecima nose greblicu - smije se Jelena dodajući da je cilj bio da djeca kroz igru nauče zavoljeti povijest svog zavičaja.
Njemačka greblica je to , ak ćemo prav..