Otvaranje crnogorskog veleposlanstva u jednoj od uglednijih londonskih četvrti izazvalo je nezadovoljstvo među dijelom stanovnika, a spor je na kraju završio i pred Visokim sudom. Kako piše britanski Guardian, nekadašnja obiteljska kuća s pet spavaćih soba u četvrti Pimlico pretvorena je u diplomatsko predstavništvo Crne Gore, što se nije svidjelo svim susjedima.
Problemi su počeli kada su se pojedini stanari ulice Cambridge Street pobunili zbog izgleda novog veleposlanstva, posebice crnogorske zastave i jarbola postavljenog ispred zgrade. Jedan je stanovnik u prigovoru gradskim vlastima ustvrdio da jarbol i zastava djeluju neukusno te odudaraju od povijesnih kuća u ulici, koje imaju status zaštićene kulturne baštine.
Drugi je susjed crvenu crnogorsku zastavu sa zlatnim obrubom opisao kao kičastu, smatrajući da se ne uklapa u dostojanstven izgled bijelih pročelja kuća iz kasnog regentskog razdoblja, koje je projektirao poznati britanski arhitekt Thomas Cubitt. Nezadovoljstvo je dodatno pojačala činjenica da prije postavljanja jarbola i ploče veleposlanstva nije bio podnesen odgovarajući zahtjev za urbanističku dozvolu.
Diplomati organizirali druženje, ali susjeda ipak otišla na sud
Predstavnici crnogorskog veleposlanstva pokušali su popraviti odnose sa susjedima organiziranjem večernjeg druženja uz piće i zalogaje. Neki su stanovnici pozitivno reagirali na taj potez, iako je jedan od njih ironično primijetio da bi bilo diplomatskije da su takvo druženje organizirali odmah na početku.
Međutim, susjedu Dianu Simpson (35) to nije uvjerilo. Ona je pokrenula sudski postupak protiv gradskog vijeća Westminstera, tvrdeći da lokalne vlasti prilikom naknadnog odobravanja prenamjene kuće u veleposlanstvo nisu dovoljno uzele u obzir posljedice koje bi takva odluka mogla imati na njezino mentalno zdravlje. Simpson je diplomirala na jednom od prestižnih američkih sveučilišta Ivy League, a s roditeljima živi u neposrednoj blizini veleposlanstva. Njezin otac bivši je američki diplomat, dok ona u toj ulici živi više od tri desetljeća.
Prema Guardianu, Simpson prima naknadu zbog invaliditeta, a dijagnosticirani su joj klinička anksioznost, dugotrajni COVID i funkcionalni neurološki poremećaj. Tvrdi da je dolazak diplomatskog predstavništva države koja je posljednjih godina imala napetosti s Rusijom dodatno pogoršao njezinu anksioznost.
'Bojim se da bi netko iz veleposlanstva mogao ući u moju sobu'
U sudskom podnesku Simpson je opisala kako joj blizina veleposlanstva utječe na spavanje i osjećaj sigurnosti u vlastitom domu. Navela je da ponekad spava u drugoj prostoriji jer se u svojoj dugogodišnjoj spavaćoj sobi ne osjeća dovoljno sigurno. Katkad se, tvrdi, probudi usred noći nakon što čuje škripanje ili neki drugi zvuk.
U takvim trenucima, objasnila je, javlja joj se strah da bi netko mogao ući u njezinu sobu iz susjednog veleposlanstva, iako je svjesna da je takva mogućnost vrlo mala i da je njezina reakcija uglavnom iracionalna.
Simpson smatra da je gradsko vijeće povrijedilo njezina prava zajamčena zakonima o ljudskim pravima i jednakosti. Tvrdi i da javno savjetovanje o prenamjeni zgrade nije provedeno na odgovarajući način jer su lokalne vlasti već bile sklone odobriti zahtjev nakon što je britansko Ministarstvo vanjskih poslova dalo svoju suglasnost. Zbog novonastale situacije, kaže, počela je razmišljati može li nastaviti živjeti u kući u kojoj je planirala provesti ostatak života. Preseljenje bi za nju značilo i odvajanje od zajednice u kojoj je odrasla.
Gradske vlasti odbacuju optužbe
Gradsko vijeće Westminstera odbacilo je njezine tvrdnje, navodeći da ne postoji uvjerljiv dokaz da je otvaranjem veleposlanstva povrijeđeno njezino pravo na privatni i obiteljski život. Od suda je zatraženo da predmet riješi bez održavanja rasprave. "Gradska vijeća zakonski su obvezna donositi odluke u skladu s postojećim urbanističkim pravilima. Ne bi bilo primjereno dodatno komentirati slučaj u ovoj fazi", poručio je glasnogovornik gradskog vijeća. Predmet je dodijeljen sucu Visokog suda Mouldu, koji treba razmotriti zahtjev za sudsko preispitivanje odluke lokalnih vlasti.
Guardian navodi da slučaj crnogorskog veleposlanstva nije usamljen. Manje države, suočene s rastom najamnina i visokim cijenama nekretnina u Londonu, sve češće smještaju svoja diplomatska predstavništva u nekadašnje obiteljske kuće. Dok velike države poput Sjedinjenih Američkih Država imaju namjenski izgrađene diplomatske komplekse, manje zemlje nastoje pronaći povoljnije lokacije u blizini prestižnih četvrti poput Belgravije, Kensingtona i Mayfaira.
Slične prigovore izazvalo je i otvaranje veleposlanstva Turkmenistana u obiteljskoj kući u Kensingtonu, koja je u vlasništvu sina pokojnog malezijskog kralja. Jedna je susjeda tijekom javnog savjetovanja izrazila zabrinutost zbog sigurnosti i postavljanja diplomatskih oznaka na zgradu. Ipak, kada su je novinari Guardiana naknadno posjetili, priznala je da su se turkmenski diplomati pokazali prilično tihim susjedima te da dosad nije bilo problema.
Zanimljiv je i primjer Sjeverne Koreje, čije se veleposlanstvo već dvadesetak godina nalazi u nekadašnjoj obiteljskoj kući sa sedam spavaćih soba u zapadnolondonskom Ealingu. Ondje, čini se, nema sličnih problema. Colin Flood, umirovljeni odvjetnik koji živi dvije kuće dalje, rekao je da se iz veleposlanstva gotovo ništa ne čuje. Radnik koji obnavlja susjednu kuću također je pohvalio sjevernokorejske diplomate, opisavši ih kao vrlo ugodne ljude. Dok se u Ealingu susjedi ne žale na predstavnike Sjeverne Koreje, u Pimlicu će o sporu zbog crnogorskog veleposlanstva odlučivati britanski sud.
Otvori KEKS Pay
A da ih radi jednakosti i prava tuži šzo nisu bolesni ka ona.