Vrdoljak: Tito je bio šarmer i manipulator, a Tuđman krut

Svaka cast Vrdoljaku sto je realno prikazao monstruma,koljaca,nistitelja svega hrvatskoga.Ma da nikoga drugog nije ubio,ali tko moze(a da ima imalo hrvatstva i vjere u sebi)oprostiti mu sto je ubio zivoga sveca i dobrocinitelja Blazenoga Kardinala Stepinca! A on je uz njega ubio jos milijun Hrvata! Da se ne govori kako je likvidirao sve koji su mu smetali da dodje do vlasti,cak i one koji su mu u zivotu cinili dobro i pomagali.Tog koljaca i smrada treba jednom za uvijek prikazati kao sotonu i izbrisati ga da je ikad postojao jer kad se njega velica sve one mrtve kosti rasute zemljom ponovno umiru od bola.

08.05.2010. u 14:04h fisk4 je napisao/la: Tito je 1945 odgovoran za BLAIBURG Ali gdje je tih dana bio veliko povijesno smece Tudjman. Gospodo moja lijepa sto se LAZETE Tudjman je bio u TITINIM PARTIZANIMA a sto je to Tudjman radio, Radio i te kako koliko je pobio tada HRVATA u Hrvatskoj na siroj teritoriji ZAGREBA Zasto je Tudjman ukljanjao svu dokumentaciju, a koja ga je vezivala za te strasne zlocine u kojima je i sam ucestvovao. ZASTO TUDJMAN NIJE RASVIJETLIO ZLOCINE NAD HRVATIMA 1945. NIJE IH RASVIJETLIO JER JE SAM U NJIMA UCESTVOVAO. Bog i PRAVI Hrvati ................................................................ Veca ELEMENTARNA NEPOGODA nije mogla strefiti nas bosanske Hrvate, a kako vidim bogme i \"domace\"Hrvate. S Tuđmanistanom su jedino zadovoljni ercegovci...kriminalci.Nase Posavine nema zahvaljujuc nadedenoj ZGADIJI,nije njima bi ni svet Blaz Kraljevic...110 USORSKA i 106 ORASJE su dokaz Tuđmanove kardinalne greske....nikad mi Hrvati koji bastinimo antifasizam i vi koji bastinite Francetica necemo moci zajedno.To vam mora biti jasno. A kojih ima vise,prosudite sami.

Hajduk_058 Ti si očito došao sa neke druge planete......

Zločini po Partijskim naputcima Nadalje se u partizanskom proglasu spominje kako \"radničke mase\" neće dozvoliti \"povratak na kapitalizam\" koji da \"je doveo do fašizma\". Povijesna istina je, međutim, da je komunizam uzrok pojavi fašizma, a kapitalizam bez socijalne pravde (liberalizam)) je uzrok pojavi komunizma. Vodstvo Titove komunističke partije usred rata upozorava da (zapadni) \"kapitalisti rade skriveno protiv sovjetske Rusije, protiv partizana i komunističke partije\" KPJ, koja da vodi \"narodni ustanak\". U isto vrijeme dok Titova propaganda napada britanske antifašističke saveznike, i optužuje ih da su protiv \"NOB\", britanski saveznici opskrbljuju komunističku Titovu vojsku oružjem. Partizansko vodstvo priznaje u proglasu da je htjelo \"iskrenu suradnju sa četnicima i zajedničku borbu, drugarsko zajedništvo(...)\" Na kraju se u partizanskoj propagandi laži i poluistina spominje i jedna povijesna činjenična istina, da se jugokomunistička Prva proleterska brigada sastojala isključivo od srpskih i crnogorskih partizana, \"koji\" da \"nisu protiv četnika(...)Svi se oni bore paralelno sa Crvenom armijom, sa slavnom vojskom sovjetskih radnika i seljaka koja će jedinstveno i samostalno svim narodima Jugoslavije donijeti oslobođenje(..

fisk4, ne kaže se \"ja sam učesnik rata\", nego \"ja sam sudionik rata\". Učesnik je srbizam, pa prema tome ne prduckaj više po forumu.

koltrina5 Iskreno,ne vjerujem da je riječ o srbima.....,najviše mržnje prema vlastitoj državi dolazi upravo od hrvata,nažalost

8.05.2010. u 14:09h Zonapotpunogmraka je napisao/la: manji hrvat Tipčna udbaška retorika....skini mi se s kurca i sl...jer argumenti su ti kao toalet papir...kakav si ti bojovnik..,ti si majmun koji piše kretenizme na forumu....,jer da si pravi branitelj i bojovnik onda bi ti tekstovi na forumu bili puni Tita,Mesića,Milanovića i ostale gamadi,a ovako,ne vjerujem u ono za što se prikazuješ... __________________________________ Upravo ovakva retorika i rijecnik proizasli su iz \"jugolovenske\" bratske jezicne kuhinje. To samo odaje tko si i sto si. Viris iz najdubljeg gliba nekulture, jer ovo vise nije pitanje polemiziranja ves osnovnog kucnog odgoja! Nametanje o cemu i na koji nacin bih ja trebao komentirati moze mi samo naloziti vlasitita savijest i logika. Nacin na koji ti nameces ponovno odaje tvoju povinijenciju. Mi hrvati obicno nastojimo civilizirano polemizirati.

Joj vidi Vrdoljaka kako sere,te neke price o komunizmu.pa sta je on napravio pocetkom devedestih kad su mu kcerku ulovili sa drogom u Turskoj.Zatvorio je nekolicinu dilera a Ivana se spasila.jebem ti ja takvu demokraciju.

top lista Hrvatskih zločinaca svih vremena 1.Ante Pavelić 2.Max Luburić 3.Jure Francetić 4.Artuković 5.Šakić 6.Glavaš 7.Slobodan Milošević 8.Tuđman 9.Alija Izetbegović 9.Josip Broz Tito zanimljivo bi bilo vidit anketu ali najgori lopov je Sanader

Titovi ratni zločini započeli su Partijskim naputcima prilikom inspekcije komunističkog ustanka od 22. lipnja 1941. od strane predstavnika \"rukovodstva\" politbiroa CK KPJ u Hrvatskoj krajem srpnja 1941. godine, kada Edvard Kardelj šalje izvješće Titu u kojemu, između ostalog, javlja kako je poučio rukovodstvo CK KPH o pravilnoj taktici ustanka u dvije etape, I taktika sabotaže, II gerilska taktika oružane borbe; u vezi prve etape sabotaža, visoki jugokomunistički funkcioner traži od komunista u Hrvatskoj da trebaju \"izazvati represalije... u ratu se ne smijemo plašiti uništenja čitavih sela, teror će bezuvjetno dovesti do oružane akcije.\" (To je isti zločinački stav kakav je 1917. imao Lenjin.) Terorističke akcije postavljanja bombi, kao na pr. u zagrebačku glavnu poštu u Jurišićevoj ulici, miniranje željezničke pruge Zagreb-Zemun, ili pokolj 130 hrvatskih seljaka 2. kolovoza 1941. u sjeverozapadnim bosanskim selima Krnjeuša i Vrtoče i drugi teroristički napadi doveli su početkom 1942. do prve konkretne gerilske akcije kada je partizanska II proleterska brigada napala i zauzela grad Rogaticu u istočnoj Bosni nakon čega je 500 stanovnika Rogatice pred \"narodnom vlašću\" izbjeglo u Foču. Druga velika konkretna oružana akcija Titovih snaga uslijedila je u noći sa 15. na 16. svibanj 1942. kada su srpski partizani sa Kozare napali opkoljeni grad Prijedor u sjeverozapadnoj Bosni. Nakon što je grad pao u partizanske ruke (partizani bi rekli da je grad \"oslobođen\") uslijedio je teror protiv civilnog stanovništva:

Hajduk_058 je napisao: „reci ime i prezime i adresu djece koje je Tito likvidirao pa cemo ti vjerovat” -------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ha, ha, ha, jer se to javlja gosp. Mesic? Preporucit cu te sudskom istrazivackom timu za Hudu Jamu, mozda uspijes prebrojitii i identificirati sve one skelete. Mama moje prijateljice je imala 16,5 godina kada je prezivjela strahote Bleiburga, a oni silni mrtvi na zalost ne mogu svjedociti.

Vrdoljak: \"...Što bih se hvalio time da sam bio proganjan\" ON je bio proganjan??? ON??? Partijski režiser partizanskih filmova??? Ovo je jedinstven slučaj na svijetu da proganjani ljudi snimaju režimske filmove!!!

POKOLj Hrvata svibanj 1945 U svibnju \'45 su komunističko-partizanske horde zajedno sa Srbo-četnicima poubijale preko 320 000 zarobljenih Hrvata bez suđenja. U Izbjegličkoj koloni je bilo i oko 200 tisuća hrvatskih vojnika (Usthaša je bilo oko 28 tisuća a ostalolo su bili hrvatski Domobrani) i oko 500 tisuća civila koji se nisu mogli pomiriti sa četničko-partizanskom vlašću. Englezi su u Bleiburškom polju (Austrija) hrvatske zarobljenike predali koljačkim formacijama stvorenih od partizana i četnika u nemilost. Tako je počeo KRIŽNI PUT Neviđene torture i mučenja O tome ne piši ni Marxova učenja Svi su bili KRIVI Krivi su bili jer su bili ŽIVI Da, bili su krivi jer su Hrvati Da ti Hrvati nisu bili tada poklani danas bi bilo 3,5 milijuna Hrvata više nego što nas ima

Četiri masovne grobnice i dvije rezervne U nepunih mjesec dana okupacije je partizanski režim ubio 229 građana Prijedora, a sveukupno je u gradu i okolici ubijeno preko 400 civila, i to na način da su hapšeni i pritvoreni u zatvoruu policijske stanice u Prijedoru. Potom su zatvorenici pojedinačno izvođeni pred partizanski revolucionarni tribunal i redom osuđeni na smrt. Partizani su \"osuđenike\" strijeljali do smrti kod sela Čirkin-polje-Pašinac, zvano Glavica, 3 km od Prijedora prema planini Kozari, i bacili u četiri iskopane masovne grobnice. Dana 10. lipnja 1942. je 4. gorski zdrug oružanih snaga NDH, pod zapovjedništvom generala Čanića, oslobodio Prijedor, nakon čega je sudsko-medicinsko povjerenstvo iz Zagreba izvršilo iskapanje 4 masovne grobnice i forenzički obradilo sve žrtve imenom i prezimenom. Istražitelji su naišli i na dvije pripremljene prazne masovne grobnice koje bi bile popunjene da \"peta kolona\" nije prekinula partizanski teror u Prijedoru. O partizanskim ratnim zločinima svjedočili su preživjele žrtve, poput načelnika policijske stanice u Prijedoru, g. Hakije Jusufagića, koji je bio pao u partizansko zarobljeništvo u kojemu je čekao smrtonosno suđenje, i preživjeli civil, Alija Jahić (23 godine star). Zarobljeni počinitelji-svjedoci bile su slijedeće partizanke: Mira Cikotić (30 god.), rođena Pralica iz Bosanske Dubice i udata za prijeratnog predsjednika općinskog suda u Prijedoru, Božu Cikotu, čija je supruga dakle bila članica revolucionarnog suda za vrijeme partizanske okupacije. Zatim, partizanka Mara Došen (45) iz Sanskog Mosta, i Jela Rodić (23) iz Čirkin-polja koja je u svom selu sudjelovala u strijeljanju zarobljenika. Komandant partizana s Kozare bio je izvjesni \"Šoša\", a njegov vrhovni komandant bio je Josip Broz Tito. Iste godine su partizani zauzeli Derventu i ubili 30 zarobljenih pripadnika ustaške posade i sveukupno likvidirali 300 građana, a prilikom povlačenja su Titove snage zapalile Derventu koja je po izjavama svjedoka sličila groblju. U siječnju 1943. je Titov režim, nakon što su partizani iz \"udarne\" XIII proleterske brigade \"Rade Končar\" zauzeli mjesto Sošice na planini Žumberak, između Karlovca i Zagreba, na smrt osudio i do smrti strijeljao 218 zarobljenih vojnika oružanih snaga NDH. O izvršenim egzekucijama je zapovjedništvo brigade depešom obavijestila svog vrhovnog komandanta, Josipa Broza Tita. (Jedan od trojice potpisnika depeše bio je i politički komesar Vladimir Bakarić, poslijeratni visoki funkcioner KPJ i Socijalističke Republike Hrvatske.) I na kraju, da ne preskočimo 1944. godinu, navesti ćemo i za tu ratnu godinu jedan primjer ratnog zločina za koji je odgovoran maršal Tito:

Prvi partizanski juriš na grad Travnik u srednjoj Bosni izveli su 15. studenog 1943. godine (dva tjedna pred komunističku skupštinu AVNOJ i obnovu Jugoslavije), srpska 6. lička brigada i Bosanski korpus, sveukupno 10 tisuća jugoslavenskih partizana nasuprot 2,5 tisuće hrvatskih branitelja u 6. domobranskoj konjičkoj pukovniji, Zagrebačkoj pukovniji, Travničkoj posadnoj bojni i Kupreškoj bojni. Napad je počeo ispaljivanjem 1000 granata na grad iz 26 topova i talijanskih tenkova koje su fašisti nakon kapitulacije Italije prepustili komunistima. Juriš je odbijen, a gubici na hrvatskoj strani iznosili su 34 mrtva i 120 ranjenih branitelja. Dana 4. siječnja 1944. je crveni maršal od zapadnih anglo-američkih Saveznika zatražio zračnu podršku, koju je i dobio: u zračnom napadu američkog ratnog zrakoplovstva bačeno je na grad Travnik 500 avio-bombi koje su ubile 120 građana Travnika (od ustaških vojnika nije nitko poginuo). Tijekom 1944. se Travnik nalazio pod partizanskom blokadom, sve do 19. listopada 1944. kada su su partizani izvršili novi juriš na Travnik, ovaj puta u jačini divizija. Travnik je osvojen 22. listopada. Izginula je većina hrvatskih branitelja, među njima i zapovjednik obrane, pukovnik Bona Bunić, zvan \"Vitez Zrinski od Travnika\". Zajedno s njim je poginulo 30 časnika Hrvatskih oružanih snaga NDH. Hrvatski bojovnici su iz stroja izbacili oko 4 tisuće jugoslavenskih partizana. Dan nakon pobjede i \"oslobođenja\" Travnika uslijedila je partizanska osveta: \"Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije\", kako su partizani nakon Avnoja od 29. \"novembra\" 1943. godine preimenovali svoje oružane formacije, poubijala je 70 ranjenika iz travničke bolnice, među njima nekoliko civila i dvije časne sestre. Sve zarobljene ustaše (vojnike Ustaške vojnice) su partizani skinuli do gola i zaklali. Partizani su ubili i šest učenika nadbiskupske gimnazije u Travniku, a 24. listopada 1944. su Titovi partizani ubili oko 800 građana Travnika i nešto zarobljenih hrvatskih vojnika koje su zatvorili u gradsko sklonište i minirali. Dana 8. siječnja 1945. godine su hrvatske snage oslobodile Travnik od krvave okupacije jugoslavenskih partizana, da bi Travnik 22. veljače 1945. opet pao u kandže crvenih fašista. Za vrijeme ponovnog osvajanja Travnika od strane partizana je taj stari srednjovjekovni grad do temelja izgorio. Partizanski \"oslobodioci\" su 22.2.1945. maltretirali profesore i učenike isusovačke gimnazije u Travniku, ubili njih 13, a također su ubili 11 civila i dva zarobljena časnika hrvatske vojske. Politička policija KPJ (Ozna) izdala je nakon druge okupacije Travnika slijedeće javno priopćenje: \"Opće je poznato da je travnička gimnazija u staroj Jugoslaviji bila rasadnik ustaštva i odgojitelj omladine ustaštvu.\" 26.6.1946. okružni sud u Sarajevu izvršio je po nalogu jugokomunista konfiskaciju imovine Nadbiskupske velike gimnazije u Travniku (presuda br. 487/46). Optužba je bila zbog \"kaznenih djela protiv naroda i države\", čl. 3 točka 6 i 9 kaznenog zakona Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Posljednja lažna propaganda jugokomunističkog režima protiv Isusovaca u Bosni objavljena je u sarajevskom političkom dnevniku \"Oslobođenje\" 31.1.1989. na str. 15 iz pera Đure Kozarca.

Demaskirani tzv. \"Narodno-oslobodilački pokret\" i \"NOB\" Gospodin Joško Radica dao je u dokumentiranoj knjizi \"Sve naše Dakse - hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata i jugokomunističke strahovlade\" (Matica hrvatska Dubrovnik, 2003.) prikaz lažnog Titovog antifašizma, analizirajući na osnovi partizanskihh dokumenata tzv. \"Narodno-oslobodilačke odbore\" (NOO). Partizanska \"civilna\" vlast u obliku odbora NOO je osnivala KPJ (i KPH) na tzv. \"oslobođenoj teritoriji\" gdje su primjenjivani revolucionarni tzv. Fočanski propisi. U odbore NOO je Partija \"kooptirala\" članove komunističke partije i izvanstranačke osobe. Kako bi prikrila nadmoćni broj članova KP u NOO, Partija je zabranila objavljivanje popisa NOO u kojima je bila zavedena i stranačka pripadnost. \"Narodno-oslobodilački odbori\" su vršili vlast, ali praktički u ime komunističke partije, tako da se ne može govoriti o narodno-oslobodilačkim odborima, pogotovo ne stoga što su ti odbori organizirali i revolucionarne sudove na kojemu su sudili pripadnicima hrvatskog naroda. Time definitivno otpada oznaka partizanskog pokreta NOP kao antifašističkog pokreta, a tzv. Narodno-oslobodilačka borba\" (NOB) nije bila borba za oslobođenje hrvatskog naroda nego borba za nasilni dolazak jugokomunista na vlast i borba protiv \"klasnog neprijatelja\".

08.05.2010. u 14:02h sebucrlene je napisao/la: Ti dosadni Janez si izgleda uvjeren da imas literarnih sklonosti, bolje bi ti bilo da ne sjedis cijele dane i noci po forumima, vec se odmah prihvati pisati neku knjigu Pa htio sam uzz pomoč domoljubno hendikepiranih iz HR napisati knjige sa naslovima: Hrvatska u EU do 2007, Hrvatska osvojila World Cup 2010, Hrvatska nije dala ni milimetra a Slovenija se smijala i Kako je iz Haaškoga suda nastao Arbitražni sud...Večina mojih domoljubno hendikepiranih suavtora je umrla od tuge i žalosti a meterije nismo imali jer se skoro ništa nije ostvarilo..Ustvari ostvarilo se smijanje nas Slovenaca i Arbitražni sud..I o smijehu ču napisati knjigu samo da arbitražni sud završi da vidim koliko milimetra nečete dati i koliko kilometara čemo mi dobiti..

sebucrlene je napisao/la: Ha, ha, ha, jer se to javlja gosp. Mesic? Preporucit cu te sudskom istrazivackom timu za Hudu Jamu, mozda uspijes prebrojiti i identificirati sve one skelete. Mama moje prijateljice je imala 16,5 godina kada je prezivjela strahotete Bleiburga, a oni silni mrtvi na zalost ne mogu svjedociti. Objasni kako je uspjela preživit i kako to da mama od Jurice Jerkovića nije imala takvih problema na primjer

Trg maršala Tita - trg jugoslavenskog diktatora i komunističkog tiranina Vrhunac ratnih zločina partizana (\"Bleiburg\" i marševi smrti na Križnom putu 1945.) ne treba ovom prilikom posebno isticati, osim da je Titova Jugoslavenska armija u Mariboru 1945. likvidirala 50 tisućaa zarobljenih hrvatskih vojnika i časnika, čime je to mjesto zločina, nažalost, najveće mjesto zločina u Europi. Međutim, javnosti manje poznati povijesni detalj je mjesto partizanskog ratnog zločina u Maceljskoj šumi kraj Krapine gdje je 60 pripadnika vojne Ozne, svi redom partizani hrvatske nacionalnosti iz Krapine, strijeljalo do smrti i poklalo 12 tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika i časnika, 650 hrvatskih radnika i članova njihovih obitelji (žene i djeca) iz Slavonije, koji su se u svibnju 1945. vraćali sa privremenog rada iz vichyjevske Francuske i slučajno se zatekli na mjestu zločina, zatim, strijeljana skupina zarobljenih njemačkih vojnika, i strijeljanje do smrti 20 svećenika i franjevaca Zagrebačke nadbiskupije. (Kardinal Kuharić služio je 9. lipnja 1991. u Macelju misu zadušnicu za žrtve jugokomunizma.) Komandant tri jugoslavenska koncentracijska logora kraj Krapine (logori u Mirkovcu kraj Sv. Križa Začretje, u Oroslavju i Đurmancu) i zapovjedni izvršitelj egzekucija u Maceljskoj šumi, koji je svaku kolonu od po 100 zarobljenika osobno pratio do mjesta egzekucije, nikada nije odgovarao za ratne zločine i dan danas živi u Zagrebu, na slobodi, i uživa privilegije i sve blagodati naše Republike za koju je u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. život dalo otprilike onoliko hrvatskih branitelja koliko je Titova Ozna pobila u mjesecima svibnju i lipnju 1945. godine u Maceljskoj šumi i u Mirkovcu. Neposredni pretpostavljeni šefovi komandanta vojne Ozne u Krapini 1945. bili su šef Ozne za Hrvatsku, Ivan Krajačić \"Stevo\", šef Ozne za Jugoslaviju, Aleksandar Ranković, i glavni komandant \"Vrhovnog štaba\", maršal Josip Broz Tito. I na samom kraju je pitanje za naše vlasti o uklanjanju Trga maršala Tita u Zagrebu, i drugdje u Hrvatskoj, suvišno odnosno to je stvar političke kulture da se promijeni ime tog trga, a važnije od promjene komunističkih imena trgova i zakonsko uklanjanje partizanskih spomenika je suština da Republika Hrvatska prestane službeno voditi Josipa Broza Tita kao predstavnika antifašizma, a ako gore spomenuti razlozi nisu dovoljni, onda slijedi izbor političkih ubojstava i smrtonosnih atentata koje je Tito počinio: ubojstvo ratnog sekretara KPH, Andrije Hebranga u beogradskom zatvoru Glavnjača, trovanje do smrti Zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, blaženog Alojzija Stepinca, zatim, izručenje tiraninu Staljinu generalnog sekretara mađarske komunističke partije i reformiranog komunistu Imru Nagya, koji je za vrijeme mađarskog ustanka protiv sovjetske okupacije 1956. potražio politički azil u jugoslavenskom veleposlanstvu u Budimpešti, a nakon izručenja je strijeljan do smrti, i na kraju, zapovijed o ubojstvu hrvatskog demokrate Bruna Bušića, kojega je po Titovu nalogu ubila 1977. u Parizu jugoslavenska Udba. Vlasti Repubublike Hrvatske moraju odvojiti žito od kukolja odnosno antifašizam od jugokomunizma (titoizma), i suditi partizanskim ratnim zločincima, jer je to spiritus movens demokracije i vladavine prava u pravnoj državi Hrvatskoj, što će dovesti do katarze odnosno otrežnjenja od zabluda titoizma odnosno socijalizma ili totalitarnog komunizma. A pošto se naše vlasti pozivaju na papu Ivana Pavla II Karola Woytilu, blago preminuo u Gospodinu, evo što je prijatelj Hrvatske rekao i poručio našim vlastima za vrijeme svog 100. pastoralnog i državničkog putovanja: \"U ovoj zemlji, jednako kao i u nekim susjednim zemljama, još uvijek su nazočni bolni tragovi nedavne prošlosti. Neka se oni koji imaju vlast na građanskom i vjerskom području ne umaraju liječiti rane uzrokovane okrutnim ratom i uklanjati posljedice totalitarnog sustava, što je previše vremena nastojao nametnuti ideologiju suprotnu čovjeku i njegovu dostojanstvu\" (Ivan Pavao II, Hrvatska, 2003.) /Goran Jurišić, ovlašteni zastupnik Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma/

U spomen na mjesec svibanj 1945., mjesec najvećeg pokolja Hrvata, Vinko Nikolić POSLIDNJA VEČERA ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ U peton danu, u peton misecu godine četrdesetpete, u Zagrebu, glavnon gradu, blagova san poslidnju večeru sa mojon materon. U Zagrebu, to kanda je ue u Šibeniku: di mater je moja, tamo i Grad je moj, mi smo svuda po šibensku divanili, tako smo jedno drugon nikako bliži bili: tu rič san s nježinin mlikon popija. Za večeru je bilo kruva i sira, ja san priko voje ija: kruv ka da je plisan bija, umisila moja ga mater o\' zadnjega brašna u kući, a s vodon ka da je umišala previše svoji\' suza. Svaki san zalogaj mora zaliti vinon, što ga je ona donila iz naše konobe, o\' naši\' loza, a bilo je žuko, kano o\' pelina. Mater se sklonila k naman u Zagreb, bižeć ispri\' crjene „slobode“; ostavi ondi najstarijeg sina, što greb je naša nigdi po\' maslinon u našem poju, i naš opustili dom zakjučala. Stol bija je posve mali, mala famija za njin, s udovicon i sirotin diteton, u sve nas petoro, a svi kanda smo nimi i gluvi, svaki se zalogaj po justin čuje i samo disanje kanda je bilo priglasno. Svaki kanda se boja prozboriti i jednu jedinu besidu, da ne provali nevera, što nan je svima vitlala u duši. Mater će prva: -Šta će to biti, moj sinko, o\' ove naše nesritne zemje o\' jadne \'Rvaske? U mojin je smućenin očima našla crni odgvoor, svaka je besida suvišna bila. -Što o\' nas sviu, sinko ka\' one sotone dođu, nastavi mater, nji\' puno se plašimo, mi i\' poznamo, to ne će svršiti dobro, žedni su naše krvi... suze naše, kiša su oplodna za njiovu mržnju, sva se gadno razgranala ka divja drača; a naše muke, njiman su prava naslada, zlo nan se piše, moj nesritni sine, nesritne mene! Moja je mater bila kriva, što nas je rodila: U Rvatskoj, rvatska mater rodila dicu Rvate. -Šta će o\' tebe biti, moj sinko, ti si mi zadnje uzdanje, kukavne mene sirote, kome me ostavjaš? Da se rodila nisan, boje bi bilo, i za me, i za te. Očaj je sledija nježine suze u očin šta bile su modre ka samo vedro nebo. Tri pitanja nježina, ka tri velike krvave rane iz nježina srca prisađene u moje, bujno se rascvitale ka tri ogromne crjene ruže. I jopet samo muk, on najglasnije divani. Svaki zalogaj kruva i sira zalivan vinon, a ne znan što mi je grče, i kruv i vino žuki ka sami pelin, oli to gorči život: to mračno rvasko Sutra? Pri\' nama bila je noć, zadnja po\' našin krovon: na\' krovon sjale su zvizde, nji\' na mijune, po\' krovon sami oblaci crni i teški, strašna nevera. Svaki je tražija posteju svoju, a svi smo i priviše dobro znali, da ova noć nije noć sna ni počinka: naše će oči roniti suze, naše će glave mučiti brige, naše će srce bol izidati, svi ćemo žuditi brzo svanuće crnoga Jutra. Sutradan mater me isprati pri\' našu kuću: -Nikad te više viditi ne će moje žalosne oči, bidne i nesritne mene! Nježini poljupci prikrili moja su oba obraza, i moje kose, i oči, po njima najviše bija san nježin, sama slika i prilika matere moje. Moja je snaga narasla divja, da se istrgnen iz nježina grča, ruke je ovila ka utopjenik okolo mene, nije me dala o\' sebe, kanda me zavik gubi. Moja je mater na raskrižju naricala za menon kano za mrcen: ja nisan zna, da li je više žalila nad menon, oli nad samon sobon: moja draga sirota, rodi nas jedanajst, sad je i zadnji napušta. Nježina velika ljubav njojzi je okrila: nas dvoje se nikada više ne ćemo sresti. Blagovali našu smo poslidnju večeru ja i moja mater, kruva, sira i vina, kanda smo samog pelina ili, i žuči pili, u Zagrebu, glavnon gradu, u peton danu petoga miseca godine četrdesetpete.