Vrdoljak: Tito je bio šarmer i manipulator, a Tuđman krut

Znam samo kad su Racana pitali za Bleiburg,rekao je da je tada imao 2 godine ,ali neka pitaju GENERALA TUDJMANA.

Priznajem, bio sam zločinac, diktator, manipulator, prokazivao sam drugove radi vlastite karijere, stvarao sam kult vlastite ličnosti, zabranjivao slobodu govora i mišljenja i još tisuće drugih stvari. Priznajem. Takav sam bio. Josip Broz

Za vrijeme Drugog svjetskog rata je Tito zapadne antifašističke Saveznike, Engleze i Amerikance, smatrao «klasnim neprijateljima». Po naredbi Tita su njegovi najuži suradnici iz partizanske vojske, politbiroa CK KPJ i agenti Velebit, Đilas i Koča Popović pregovarali s predstavnicima njemačkečke vojske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u Sarajevu, Gornjem Vakufu i Zagrebu. S generalom Wehrmachta, Alexanderom Löhrom, Titovi su izaslanici, zbog velike osovinske protupartizanske ofenzive 1943. godine, pregovarali o prekidu vatre između jugoslavenskih partizanskih i njemačkih snaga: Tito je tražio da mu Nijemci ne smetaju u napadu na četnike, i ustaše i domobrane, a njegovi partizani neće napadati njemačku vojsku. Tito se spremao napasti Engleze i Amerikance ukoliko naprave invaziju u hrvatskoj Dalmaciji. Dok su Titovi partizani, zavedeni od Tita kao «guske u magli», ginuli u borbi protiv fašista i njihovih saveznika, Tito je sa fašistima pregovarao. Za Josipa Broza Tita su Englezi bili opasniji od Nijemaca zato što su Englezi uvodili demokraciju i ugrožavali njegov san o diktaturi u komunizmu. Kad su se pisali zakoni na tzv. «oslobođenom» teritoriju bivše Jugoslavije, Titovi jugokomunisti imali su podlogu iz Moskve. Primjerice, kad su pisali zakon o tužilaštvu, dobili su iz sovjetske Rusije predložak od (zločinca) Višinskog (poznati javni tužilac) koji je vodio tzv. Moskovske procese, glavnu predstavu Staljinovih čistki. Onda su to preveli s ruskog i uključili u svoje programe za poslijeratnu Jugoslaviju.

fisk4, nauči hrvatski i žali se u Sarajevu. Tamo Ti je glavni grad.

manji hrvat Iz tvojih komentara pršti more kretenizma i budalaština.....što drugo uopće reći...

08.05.2010. u 14:25h fisk4 je napisao/la: Najvecu nesrecu Hrvatskom narodu donjeo je FRANJO TUDJMAN OBRAZLOZENJE; 1. 1945 BIO JE TITIN PARTIZAN i sa svojim postrojbama je djelovao na podrucju Zagreba u zavrsnim borbama i ciscenju Hrvatske od Hrvata, ne komunista 2. 1992 Tudjman je odgovoran za svaku Hrvatsku zrtvu u BiH jer je on zajedno sa SUSKOM izvrsio POLITICKI UDAR nad HDZ-om BiH i donosio odlike u ime Hrvata BiH i TO BEZ MANDATA BIH HRVATA ................................................................... Dokaz da je to istina je 110 USORSKA i 106 OSRASJE.Posavina je dokaz,tu ZGADIJU je interesovao ercegovacki kamenjar a ne nasa plodna Posavina. O pljacci,lopovluku,kriminalu,zaduzivanju,rastakanju svega pozitivnog u drzavi...nebi,jer to i ptice na grani znaju.

Kao jugoslavenski lider je Tito zadužio YU kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke s više od 20 milijardi US$, a većinu kredita uložio u izgradnju vojnih objekata i stvaranje ekonomski samoodržive takozvane Jugoslavenske narodne armije (JNA) koja je 1991. razorila pola Hrvatske. U zamjenu za političke, građanske i vjerske slobode je jugoslavenski diktator Tito dozvolio svojim podanicima da putuju na Zapad, i da u komunističkoj Jugoslaviji gledaju u kinima zapadne filmove i slušaju Rock&Roll glazbu itd. Tito je bio 35 godina komunistički diktator. Nikada nije suđen za kršenje ljudskih prava iako ih je de facto masovno i brutalno kršio. Kao jugoslavenski diktator bio je zbog nepripadanja Jugoslavije vojnom Varšavskom paktu omiljen na Zapadu. Zbog toga ga Zapad nije pitao niti tražio njegovu odgovornost za masovno kršenje ljudskih prava u Jugoslaviji. Tito je počinio sljedeće ratne zločine i zločine u miru nakon Drugog svjetskog rata: Titovi ratni zločini započeli su Partijskim naputcima prilikom inspekcije komunističkog ustanka od 22. lipnja 1941. od strane predstavnika politbiroa CK KPJ u Hrvatskoj krajem srpnja 1941. godine, kada Edvard Kardelj šalje izvješće Titu u kojemu, između ostalog, javlja kako je poučio «rukovodstvo» CK KPH o pravilnoj taktici ustanka u dvije etape, I taktika sabotaže, II gerilska taktika oružane borbe; u vezi prve etape sabotaža, visoki jugokomunistički funkcioner traži od komunista u Hrvatskoj da trebaju «izazvati represalije... u ratu se ne smijemo plašiti uništenja čitavih sela, teror će bezuvjetno dovesti do oružane akcije.» (Prevedeno sa srpskog jezika, op.a.) Terorističke akcije postavljanja bombi, kao na pr. u zagrebačku glavnu poštu u ulici Nikole Jurišića, miniranje željezničke pruge Zagreb-Vinkovci, oružani napad na vlak s mljekaricama, i na policijske snage NDH u okrugu grada Siska u srpnju 1941. ili pokolj 130 hrvatskih seljaka 2. kolovoza 1941. u sjeverozapadnim bosanskim selima Krnjeuša i Vrtoče i drugi teroristički napadi doveli su početkom 1942. do prve konkretne oružane akcije kada je partizanska Druga proleterska brigada napala i zauzela grad Rogaticu u istočnoj Bosni nakon čega je 500 stanovnika Rogatice izbjeglo pred «narodnom vlašću» u Foču. Druga velika konkretna oružana akcija Titovih snaga uslijedila je u noći sa 15. na 16. svibanj 1942. kada su srpski partizani s Kozare napali opkoljeni grad Prijedor u sjeverozapadnoj Bosni. Nakon što je grad pao u partizanske ruke (partizani bi rekli da je grad «oslobođen») uslijedio je teror protiv civilnog stanovništva: ubijeno je 229 građana Prijedora, a sveukupno je u gradu i okolici ubijeno preko 400 civila. Iste godine su partizani zauzeli Derventu i ubili 30 zarobljenih pripadnika ustaške posade i sveukupno 300 građana, a prilikom povlačenja su Titove horde zapalile Derventu koja je po izjavama svjedoka sličila groblju. U siječnju 1943. je Titov režim, nakon što su partizani iz «udarne» XIII proleterske brigade «Rade Končar» zauzeli mjesto Sošice na planini Žumberak, između Karlovca i Zagreba, na smrt osudio i strijeljao 218 zarobljenih vojnika oružanih snaga NDH. O izvršenim egzekucijama je zapovjedništvo brigade depešom obavijestila svog vrhovnog komandanta, Josipa Broza Tita. (Jedan od trojice potpisnika depeše bio je i politički komesar Vladimir Bakarić, poslijeratni visoki funkcioner KPJ i Socijalističke Republike Hrvatske.) Vrhunac ratnih zločina partizana dogodio se nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata kada su Titove snage iz Jugoslavenske armije, a među njima i hrvatske partizanske brigade i hrvatski pripadnici vojne i civilne Ozne, s predumišljajem, i bez suda, čak i bez Prijekog suda, ubili preko 200 tisuća zarobljenih hrvatskih vojnika oružanih snaga NDH. Potom je uslijedio teror partizanskih vojnih sudova nakon rata, od 1945. do kraja tzv. prve petoljetke. Daljnji mirnodopski Titovi zločini uslijedili su masovnim hapšenjem sudionika Hrvatskog proljeća i njihovim suđenjem na montiranim političkim procesima. Od pojedinačnih političkih ubojstava, koja je maršal Tito naredio, najveća ubojstva predstavljaju ubojstvo ratnog sekretara KPH Andrije Hebranga u beogradskom zatvoru Glavnjača, zatim, trovanje do smrti Zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, blaženog Alojzija Stepinca, zatim, izručenje Hruščovu generalnog sekretara mađarske komunističke partije i reformiranog komunistu Imru Nagya, koji je za vrieme mađarskog ustanka protiv sovjetske okupacije 1956. potražio politički azil u jugoslavenskom veleposlanstvu u Budimpešti, a nakon izručenja je osuđen na smrt strijeljanjem i pogubljen, i na kraju, zapovijed o ubojstvu hrvatskog emigranta i demokrata Bruna Bušića, kojega je po Titovu nalogu ubila u Parizu 1978. jugoslavenska Udba. Tito nikada nije bio stvarni antifašist. Na koncu, osim Staljina nitko kao Tito nije pobio toliko antifašista. Tito je iskoristio totalitarnu komunističku ideologiju da bi zadovoljio svoj nezasitni nagon za apsolutnom vlašću i moći, isto kao i Staljin. Po ocjeni komuniste Mike Tripala Tito je pripadao staroj lenjinističkoj školi, koja je dogmatski shvaćala «klasnu borbu», «diktaturu proletarijata» i «rukovodeću» ulogu partije. Greška, međutim, nije bila u (Josipu Brozu) Titu nego u sustava komunističke partije i ideologiji marksizma. Na koncu je Josip Broz* «Valter» «Tito» sa 35 godina vladanja postao u Europi diktator s najdužim stažom.

@ sebucrlene ti si zaista TEŠKO bolestan... i bojim se da ti nema lijeka...

08.05.2010. u 14:25h fisk4 je napisao/la: Najvecu nesrecu Hrvatskom narodu donjeo je FRANJO TUDJMAN OBRAZLOZENJE; 1. 1945 BIO JE TITIN PARTIZAN i sa svojim postrojbama je djelovao na podrucju Zagreba u zavrsnim borbama i ciscenju Hrvatske od Hrvata, ne komunistata 2. 1992 Tudjman je odgovoran za svaku Hrvatsku zrtvu u BiH jer je on zajedno sa SUSKOM izvrsio POLITICKI UDAR nad HDZ-om BiH i donosio odlike u ime Hrvata BiH i TO BEZ MANDATA BIH HRVATA =============================== Ma daj se ubi đubre odvratno degenerirano ! Odi kući i pitaj mamicu može li se sjetiti koji te je pijani zastvanik JNA napravio i kako to da nije abortirala, kada je već i sama povraćala svaki put kada te je pogledala ? Usput: u to vrijeme koje navodiš Tuđman nije ni bio u Hrvatskoj, ali kako bi to mentalno zaostali kreten mogao znati ! A nije ni imao svojih postrojbi ! I da se išta pitalo zaostale debile poput tebe više vas u biH ouopće nebi bilo, samo je šteta što je preživio samo ološ i šljam, što se nažalost uvijek događa. Ali vi gadovi poput tebe ste se na vrijeme sklonili, dok su pojedinci koje se moglo nazvati čovjekom ginuli za smrdljive kuikavičke gadove poput tebe !

08.05.2010. u 14:23h JanezPiranski je napisao/la: „Pa htio sam uz pomoč domoljubno hendikepiranih iz HR napisati knjige sa naslovima: Hrvatska u EU do 2007, Hrvatska osvojila World Cup 2010, Hrvatska nije dala ni milimetra a Slovenija se smijala i Kako je iz Haaškoga suda nastao Arbitražni sud...Večina mojih domoljubno hendikepiranih suavtora je umrla od tuge i žalosti a meterije nismo imali jer se skoro ništa nije ostvarilo..Ustvari ostvarilo se smijanje nas Slovenaca i Arbitražni sud..I o smijehu ču napisati knjigu samo da arbitražni sud završi da vidim koliko milimetra nečete dati i koliko kilometara čemo mi dobiti..“ -------------------------------------------------------------------------- Bolse nemoj nis pisati, to bu slovensku knjizevnost jos bolje pokopalo.

Naravno, radi se o klasičnoj obmani, skupina ostarjelih partijskih dužnosnika, veterana takozvane Narodnooslobodilačke borbe osjetila je kako joj vrijeme izmiče, osjetila je skorašnje urušavanje komunističkog režima, čak i prije Titove smrti, znalo se, da je pitanje trenutka kada će Jugoslavijaa kao neprirodna tvorevina krahirati sama od sebe, njeno urušavanje počelo je zapravo još na Bleiburgu, budući kako ništa nastalo na zločinu ne opstaje vječno, tako ni Titova tvorevina nije mogla računati na svoj opstanak, toga je djelomično i Tito bio svjestan, međutim, starom diktatoru bilo je jedino u interesu održati Jugoslaviju za vrijeme svog života i u tome je uspio. Treba mu priznati, balansirajući između istoka i zapada, varirajući između zločina i terora, Josip Broz bio je i ostao prvi i jedini pravi predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. No, ono što bi nas trebalo zabrinuti zapravo je njegova ostavština, ne u materijalnom smislu, jer se nakaradna tvorevina, silom nametnuta i silom održavana, očekivano u krvi raspala, već ostavština u smislu apsolutne devastacije svih moralnih vrijednosti i svih moralnih potencijala koje bi jedno društvo moglo imati, drugim riječima, Titov zločinački režim, iza sebe je ostavio apsolutnu moralnu pustoš. Cijenu takve vladavine nažalost plaćamo i danas.

Titovi obožavatelji odriču se njegovih zločina Brojni Titovi zločini viši ni not allowed, čak ni njegovim fanatičnim obožavateljima, naime, iako i dalje na Titovom putu, sa kojeg « ne skreću «, danas Brozovi fanovi nisu više toliko uvjereni u potpunupunu čistoću maršalove ličnosti, stoga se primjenjuje drugačija taktika, zločini za koje se do jučer tvrdilo kako ne postoje, opravdavaju se osvetom, odmazdom ili ratnim operacijama, što je ipak, budimo realni, svojevrsni napredak. Sasvim sigurno bilo bi nepošteno a u krajnjem slučaju i povijesno nepravedno osuđivati Titove poklonike, radi se o frustriranim ljudima, kojima je totalitarni režim desetljećima ispirao mozak raznovrsnom komunističkom propagandom, oni doista vjeruju u Titovu istinu, s obzirom da drugačiju istinu ne poznaju. Ne možete očekivati od 70-godišnjaka da u svojim poznim životnim godinama mijenjaju svjetonazor, demokratski potencijal kod takvih ljudi jednostavno ne postoji, njihov mentalni sklop ne razumije postulate suvremene demokracije, \" ubiti u ime ideologije \", \" ubiti neprijatelja \", \" osvetiti se \", u komunističkoj ideologiji bila je prihvatljiva, što više, poželjna metoda obračuna sa nepoćudnim elementima društva, odnosno vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Stoga nikada niste čuli istinske riječi pokajanja i isprike od osoba koje su aktivno kreirale Titov režim i sudjelovale u tom režimu, naime, oni i dalje vjeruju kako su radili dobro u interesu naroda i države, što je naravno glupost, ali nažalost to je prava istina, koja objašnjava moralnu blokadu u glavama tih ljudi. Jedini pravi lijek protiv iskrivljene povijesti nažalost nam može ponuditi samo biologija, možda će nove generacije koje neumitno dolaze znati prepoznati malicioznost režima i isto takvu ostavštinu tog režima. U svim većim hrvatskim medicinskim sanatorijima, imate ponekog Napoleona, imate Washingtona ili Kolumba, naravno, uz tako šaroliku lepezu neizbježno s vremena na vrijeme pojavi se i drug Tito, reinkarnacija Josipa Broza u Vrapču ili Popovači, svakodnevna je pojava, ništa neobično s obzirom na populaciju koja tamo boravi. Problem nastaje kada se \" Maršal \" dokopa interneta, sva sreća da Napoleon ili Kolumbo nemaju sličnih ambicija, kakav bi to tek virtualni svijet bio njihovim uskrsnućem,možemo samo pretpostaviti... _________________

BOURNE Zali se u Saraajevu........ Papak jedan udareni u glavu i sa lijeve i sa desne strane, necu se ja zaliti u Sarajevo PAPAK, ali ne sanjajte da ce te vi u Hrvatskoj HDZ-ovci ICI U eu BEZ NAS . nIKADA, A NI TADA Bog i Pravi Hrvati

Ma naprosto mi je nevjerojatno da neko ne mogu prihvatiti nesto sto je notorna cinjenica. 1. Da li je cetnik stanimirovic u vladi RH? 2. Da li HDZ koalira sa srbima? 3. Da li je Bosanska posavina bila Hrvatska? 4. 4. Da li Bosanska posavina danas pripada RS 5. Da li je daytonskim sporazumom osnovana RS i ostali entiteti? 6. Koliko je RS udaljena od Zagreba? 7. Da li je Hrvatska vojska bila u Banja luci i naprasno je povucena? 8. Da li je jedan veci broj srbijanskih ratnih zlocinaca abolirano i danas cak rade u hrvatskoj policiji? 9. Da li je donesen lustracijski zakon? Moje je hrvatstvo neupitno i ne dozvoljavam nikome na ovom forumu na ga dovodi u pitanje. Tri su stvari evidentne: 1. SRBI NISU SMJELI PRIJECI DRINU S NIKAKVIM DRZAVNIM I REPUBLICKIM OBLIKOM! 2. VLAST HRVATSKE ODAVNA JE TREBALA POSTAVITI PITANJE HRVATSKIH ZRTAVA NE SAMO NA KRIZNIM PUTEVIMA VEC I ZA KSHS KADA JE U HRVATSKOJ NAPRAVLJENA NAJVECE ETNICKO CISCENJE HRVATSKIH KRAJEVA! 3. HRVATSKO SE BRANI U BIH A NE NA ZAGREBACKIM SPICAMA.

08.05.2010. u 14:37h Sve za ▄▀▄▀ JUMPER je napisao/la: U spomen na mjesec svibanj 1945., mjesec najvećeg pokolja Hrvata, Vinko Nikolić POSLIDNJA VEČERA ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ Lijepo i hvala.

Vrdoljak: \"...Što bih se hvalio time da sam bio proganjan\" ON je bio proganjan??? ON??? Partijski režiser partizanskih filmova??? Ovo je jedinstven slučaj na svijetu da proganjani ljudi snimaju režimske filmove!!!

VELIKO HVALA dr. Franji Tuđmanu ,što je VODIO HRVATSKI NAROD u presudnom trenutku uskrsnuča naše DOMOVINE !!!!! HVALA TI.....laka ti hrvatska zemlja,kojoj si toliko puno dao !

4. maja 1980. u 15.05 sati na Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani umro je predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, predsjednik Saveza Komunista, Vrhovni Komandant oružanih snaga, Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito. Pokopan je 8. maja 1980. u Beogradu u Kućići cvijeća. Na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta. Titova sahrana bila je zvanično najposjećeniji pogreb nekog državnika u prošlom stoljeću.\" Možete svi mlatiti praznu slamu, ali istina je ovakva: oni koji ga nisu voljeli, poštovali su ga!

Vladajuca struktura pod vodstvom HDZ i ostalih satelitskih stranaka i pojedinaca i pokojnog predsjednika FRANJE TUDJMANA dolaskom na vlast 1991 godine pa do danas prekrSila temeljna nacela o ljudskim pravima. SnaZnom nacionalistickom medijskom propagandom i ujedno Sireci iracionalni strah otrah o opstanku naroda i nudeci nagradu tj. obecanje da ce hrvatski narod dozivjeti nevideno blagostanje HDZ i ostali sateliti su obmanuli neupucenu javnost te osvojili prvi mandat .Ta javnost je i dan danas neupucena zahvaljujuci obrazovnom sustavu kroz kojeg se namjerno ne obrazuju Siroke mase ljudi da prepoznaju krSenje njihovih osnovnih ljudskih prava i sustavno se namece ideologija oboZavanja liderstva i jednoumlja. Kroz sve medije u rukama vlastodrZaca se koci sustavno svaka normalna kritika i eticko promisljanje.Sve eticko je marginalizirano i svedeno na minimum u javnim priopcenjima. Zakonom o amnestiji amnestirali su sve ratne ubojice koji danas uzivaju sve povlastice hrvatskih branitelja i koji su zastrasivali sudce koji su izvjestavali vrhovnu sudsku instancu o zlocinima nad civilima,hrvatskim gradanima i svima koji su pokusali mirnim i demokratskim nacinom suprostavljati se takvom modelu vladanja.Tim zakonom su organizirali svoju kriminalnu organizaciju namecuci svakom normalnom gradaninu osjecaj straha i bespomocnosti.Putem medija,pogotovo putem televizije su sirili nacisticko-sovinisticke ideje znajuci da je 80%ljudi podlozno sugestiji i nametali nesmetano svoju propagandu koja ih drzi na vlasti jos i dan danas.Mnogobrojno puta su iznosili lazne informacije u cilju zasutkivanja pojedinaca ili organizacija.Tako su ljudi postali dezorganizirani i nemocni da se suprotstave najvecoj pljacki koji je ovaj narod ikad dozivio.

U spomen na mjesec svibanj 1945., mjesec najvećeg pokolja Hrvata, Vinko Nikolić POSLIDNJA VEČERA ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ U peton danu, u peton misecu godine četrdesetpete, u Zagrebu, glavnon gradu, blagova san poslidnju večeru sa mojon materon. U Zagrebu, to kanda je ue u Šibeniku: di mater je moja, tamo i Grad je moj, mi smo svuda po šibensku divanili, tako smo jedno drugon nikako bliži bili: tu rič san s nježinin mlikon popija. Za večeru je bilo kruva i sira, ja san priko voje ija: kruv ka da je plisan bija, umisila moja ga mater o\' zadnjega brašna u kući, a s vodon ka da je umišala previše svoji\' suza. Svaki san zalogaj mora zaliti vinon, što ga je ona donila iz naše konobe, o\' naši\' loza, a bilo je žuko, kano o\' pelina. Mater se sklonila k naman u Zagreb, bižeć ispri\' crjene „slobode“; ostavi ondi najstarijeg sina, što greb je naša nigdi po\' maslinon u našem poju, i naš opustili dom zakjučala. Stol bija je posve mali, mala famija za njin, s udovicon i sirotin diteton, u sve nas petoro, a svi kanda smo nimi i gluvi, svaki se zalogaj po justin čuje i samo disanje kanda je bilo priglasno. Svaki kanda se boja prozboriti i jednu jedinu besidu, da ne provali nevera, što nan je svima vitlala u duši. Mater će prva: -Šta će to biti, moj sinko, o\' ove naše nesritne zemje o\' jadne \'Rvaske? U mojin je smućenin očima našla crni odgvoor, svaka je besida suvišna bila. -Što o\' nas sviu, sinko ka\' one sotone dođu, nastavi mater, nji\' puno se plašimo, mi i\' poznamo, to ne će svršiti dobro, žedni su naše krvi... suze naše, kiša su oplodna za njiovu mržnju, sva se gadno razgranala ka divja drača; a naše muke, njiman su prava naslada, zlo nan se piše, moj nesritni sine, nesritne mene! Moja je mater bila kriva, što nas je rodila: U Rvatskoj, rvatska mater rodila dicu Rvate. -Šta će o\' tebe biti, moj sinko, ti si mi zadnje uzdanje, kukavne mene sirote, kome me ostavjaš? Da se rodila nisan, boje bi bilo, i za me, i za te. Očaj je sledija nježine suze u očin šta bile su modre ka samo vedro nebo. Tri pitanja nježina, ka tri velike krvave rane iz nježina srca prisađene u moje, bujno se rascvitale ka tri ogromne crjene ruže. I jopet samo muk, on najglasnije divani. Svaki zalogaj kruva i sira zalivan vinon, a ne znan što mi je grče, i kruv i vino žuki ka sami pelin, oli to gorči život: to mračno rvasko Sutra? Pri\' nama bila je noć, zadnja po\' našin krovon: na\' krovon sjale su zvizde, nji\' na mijune, po\' krovon sami oblaci crni i teški, strašna nevera. Svaki je tražija posteju svoju, a svi smo i priviše dobro znali, da ova noć nije noć sna ni počinka: naše će oči roniti suze, naše će glave mučiti brige, naše će srce bol izidati, svi ćemo žuditi brzo svanuće crnoga Jutra. Sutradan mater me isprati pri\' našu kuću: -Nikad te više viditi ne će moje žalosne oči, bidne i nesritne mene! Nježini poljupci prikrili moja su oba obraza, i moje kose, i oči, po njima najviše bija san nježin, sama slika i prilika matere moje. Moja je snaga narasla divja, da se istrgnen iz nježina grča, ruke je ovila ka utopjenik okolo mene, nije me dala o\' sebe, kanda me zavik gubi. Moja je mater na raskrižju naricala za menon kano za mrcen: ja nisan zna, da li je više žalila nad menon, oli nad samon sobon: moja draga sirota, rodi nas jedanajst, sad je i zadnji napušta. Nježina velika ljubav njojzi je okrila: nas dvoje se nikada više ne ćemo sresti. Blagovali našu smo poslidnju večeru ja i moja mater, kruva, sira i vina, kanda smo samog pelina ili, i žuči pili, u Zagrebu, glavnon gradu, u peton danu petoga miseca godine četrdesetpete.