Vrdoljak: Tito je bio šarmer i manipulator, a Tuđman krut

vječni usisivač novca poreznih obveznika da bi plasirao u najmanju ruku većinom neistine

Najvecu nesrecu Hrvatskom narodu donjeo je FRANJO TUDJMAN OBRAZLOZENJE; 1. 1945 BIO JE TITIN PARTIZAN i sa svojim postrojbama je djelovao na podrucju Zagreba u zavrsnim borbama i ciscenju Hrvatske od Hrvata, ne komunista 2. 1992 Tudjman je odgovoran zaodgovoran za svaku Hrvatsku zrtvu u BiH jer je on zajedno sa SUSKOM izvrsio POLITICKI UDAR nad HDZ-om BiH i donosio odlike u ime Hrvata BiH i TO BEZ MANDATA BIH HRVATA

što da demokracija radi s fašistima i komunistima? bijeda.

Ne spominjite Titovo ime uzalud! Omalovazavati Tita zbog druge (losije) ideologije i za osobnu korist je JADNO! PLJUC!

08.05.2010. u 11:52h bourne je napisao/la: Janez, Tonči je isti kao i Ti. Nije vjerodostojan. Ma tebi se sanja..Postavljaš neka čudna pitanja o kojima ja nemam pojma i onda donosiš pogrešne zaključke na bazi mojih neodgovora ili odgovora..Nisam vjerodostojan ???? Pa šta znam, može se i tako gledati..

Kaže Vrdoljak: \"...Što bih se hvalio time da sam bio proganjan\" ON je bio proganjan??? ON??? Partijski režiser partizanskih filmova??? Ovo je jedinstven slučaj na svijetu da proganjani ljudi snimaju režimske filmove!!!

Šta svi optužuju Tita za Bleiburg ka da u to ni bija upetljan drug Franjo Tuđman zajedno s debelim Bobetkom i svi skupa sa Simom Dubajićem

Ah da i da jos jednom naglasim: organski ne podnosim kranje nekorektno ponasanje i psovanje jer smatram da je upravo takav nacin komunikacije nasljedje \"jugoslovenskog\" jezikoslovlja!!!!

Vinkec Ako si nevin ni dlaka ti nece faliti , a ako si bio na Rudanci, na odstrelu Kraljevica, i jos dvadeset Hrvata, ni Dragi Bog ti nece pomoci. Bog i Pravi Hrvati, Za DOM

Vinkec me podsjetio na vreće novaca koje su drugovi rukovodioci zabunom poslali na Jakuševac , na sveopću radost Roma, naravno svi znamo da se radi o drugu Jakovu Blaževiću

Hocemo znati! Koliki broj srbskih gradjana u Hrvatskoj primaju MIROVINU,Vojnu,Partizansku,straosnu,sve unistiti i time napuniti Hrvatski Budzet! STOP STOP STOP......................................................

maspok Njihovo je proslo,mogu samo odbrojavti dane,moraju prdnuti\"druge nema!!!!! Nicija nije do zore dogorjela nece ni njihova,mirno spavaj prijatelju, sve je dostupno,novi dani,novi dogadjaji!!!!!!

Hodi_tamo Drži te taj nagon za klanje. A lep je to osećaj el da junačino. NATO U BLATO 0.6 s pred kraj !!!

Evo,Evo Krtice! Sta jos ima Radojica? Dvojno drzavljanstvo HRVATSKE I SRBIJE je tabu-tema! Ja Imam kucu u velegradu i duzan sam svojoj drzavi placati poreze,dok ih drugi pritajaju,sta je sa Vikendicom u NINU? J\'el gori? Nemoj sutra objaviti svoj clanaknak \"HRVATI ZAPALILI VIKENDICU SRBINU\" Onda opet ispada da lazes,kao i uvijek!

\"Hodi tamo\"...nazvat ću ja tebe, i onda se vidimo u našem kvartu na kavi,kad dođeš.Nemoj ovdije pisati broj. pozz

Bože, dragi moj Bože. Gospodine Vrdoljak Vi kao da ste popili svu pamet svijeta. Dajte se spustite malo među ljude. Lijepi pozdrav.

Hodi_tamo ..OZNA SVE DOZNA......tajna postrojbo na tajnom zadatku...ha ha ha ha ...Prištavi drkadžija i niš drugo

mali_cvrcak Ako sam mator,pa to je normalno,pitaj svoju Kevu,sta znaci \"Kad se stari panj zagrije\"\"\"\"\"\"\"HEHEHEHEHEHE to Vase sose dobro znaju,imao sam ih na odmet,pa zato me sada savjest grize,zao mi je zaista!!!! Al hebiga mladost,one se same lijepile i moraoo sam im uslugu napraviti,pa zato nas Hrvata ima u Srbiji sigurno 10% mislim po ocu,a po Kevi nije bitno,Bitno je ko je napravio?

jedan narod a tri jezika

U spomen na mjesec svibanj 1945., mjesec najvećeg pokolja Hrvata, Vinko Nikolić POSLIDNJA VEČERA ¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯¯ U peton danu, u peton misecu godine četrdesetpete, u Zagrebu, glavnon gradu, blagova san poslidnju večeru sa mojon materon. U Zagrebu, to kanda je ue u Šibeniku: di mater je moja, tamo i Grad je moj, mi smo svuda po šibensku divanili, tako smo jedno drugon nikako bliži bili: tu rič san s nježinin mlikon popija. Za večeru je bilo kruva i sira, ja san priko voje ija: kruv ka da je plisan bija, umisila moja ga mater o\' zadnjega brašna u kući, a s vodon ka da je umišala previše svoji\' suza. Svaki san zalogaj mora zaliti vinon, što ga je ona donila iz naše konobe, o\' naši\' loza, a bilo je žuko, kano o\' pelina. Mater se sklonila k naman u Zagreb, bižeć ispri\' crjene „slobode“; ostavi ondi najstarijeg sina, što greb je naša nigdi po\' maslinon u našem poju, i naš opustili dom zakjučala. Stol bija je posve mali, mala famija za njin, s udovicon i sirotin diteton, u sve nas petoro, a svi kanda smo nimi i gluvi, svaki se zalogaj po justin čuje i samo disanje kanda je bilo priglasno. Svaki kanda se boja prozboriti i jednu jedinu besidu, da ne provali nevera, što nan je svima vitlala u duši. Mater će prva: -Šta će to biti, moj sinko, o\' ove naše nesritne zemje o\' jadne \'Rvaske? U mojin je smućenin očima našla crni odgvoor, svaka je besida suvišna bila. -Što o\' nas sviu, sinko ka\' one sotone dođu, nastavi mater, nji\' puno se plašimo, mi i\' poznamo, to ne će svršiti dobro, žedni su naše krvi... suze naše, kiša su oplodna za njiovu mržnju, sva se gadno razgranala ka divja drača; a naše muke, njiman su prava naslada, zlo nan se piše, moj nesritni sine, nesritne mene! Moja je mater bila kriva, što nas je rodila: U Rvatskoj, rvatska mater rodila dicu Rvate. -Šta će o\' tebe biti, moj sinko, ti si mi zadnje uzdanje, kukavne mene sirote, kome me ostavjaš? Da se rodila nisan, boje bi bilo, i za me, i za te. Očaj je sledija nježine suze u očin šta bile su modre ka samo vedro nebo. Tri pitanja nježina, ka tri velike krvave rane iz nježina srca prisađene u moje, bujno se rascvitale ka tri ogromne crjene ruže. I jopet samo muk, on najglasnije divani. Svaki zalogaj kruva i sira zalivan vinon, a ne znan što mi je grče, i kruv i vino žuki ka sami pelin, oli to gorči život: to mračno rvasko Sutra? Pri\' nama bila je noć, zadnja po\' našin krovon: na\' krovon sjale su zvizde, nji\' na mijune, po\' krovon sami oblaci crni i teški, strašna nevera. Svaki je tražija posteju svoju, a svi smo i priviše dobro znali, da ova noć nije noć sna ni počinka: naše će oči roniti suze, naše će glave mučiti brige, naše će srce bol izidati, svi ćemo žuditi brzo svanuće crnoga Jutra. Sutradan mater me isprati pri\' našu kuću: -Nikad te više viditi ne će moje žalosne oči, bidne i nesritne mene! Nježini poljupci prikrili moja su oba obraza, i moje kose, i oči, po njima najviše bija san nježin, sama slika i prilika matere moje. Moja je snaga narasla divja, da se istrgnen iz nježina grča, ruke je ovila ka utopjenik okolo mene, nije me dala o\' sebe, kanda me zavik gubi. Moja je mater na raskrižju naricala za menon kano za mrcen: ja nisan zna, da li je više žalila nad menon, oli nad samon sobon: moja draga sirota, rodi nas jedanajst, sad je i zadnji napušta. Nježina velika ljubav njojzi je okrila: nas dvoje se nikada više ne ćemo sresti. Blagovali našu smo poslidnju večeru ja i moja mater, kruva, sira i vina, kanda smo samog pelina ili, i žuči pili, u Zagrebu, glavnon gradu, u peton danu petoga miseca godine četrdesetpete.