Bilo je to pred zoru, 1. svibnja 1995., posljednje godine Domovinskog rata. Na zapovjednom mjestu Glavnog stožera Oružanih snaga RH, smještenom u Garešnici, točno u pet sati nešto je krenulo po zlu. Jednoj bojni 1. gardijske brigade koja je kroz neprohodna i šumom obrasla područja ponad sela Rajići trebala ući u dubinu okupiranog područja pa udariti i presjeći komunikaciju neprijateljskoj brigadi, dogodio se problem s elektronikom.
Zapovjednik Marijan Mareković preuzeo je odgovornost i odbio signalizirati početak operacije sve dok njegovi Tigrovi nisu bili spremni. Zazvonio je telefon. S druge strane linije iz Gradiške javio se general Petar Stipetić pa zavapio: “Slušaj, Marijane, ja više ne mogu čekati, ljudi su mi otkriveni, moram krenuti u napad”. Tako je i bilo.
Oklopne snage – udarni klin
Točno u 5.25, nakon što su dan prije propali pregovori o otvaranju autoceste Zagreb – Lipovac, hrvatska je vojska krenula u akciju oslobađanja zapadne Slavonije, mjesecima prije pomno isplaniranu i nazvanu Bljesak. I bila je upravo to, pravi bljesak, kojim je u samo tridesetak sati oslobođeno 600 četvornih kilometara dotad okupiranog teritorija. Ali nisu veze s Tigrovima jedino što je pošlo po zlu. Načelnik Glavnog stožera general Janko Bobetko zbog srčanih je tegoba upravo prije akcije završio u jednoj zagrebačkoj bolnici, silno napet, premda je posao ostavio u dobrim rukama. Generali Miljavac, Stipetić, Džanko, Markač, Basarac ulijevali su mu povjerenje svake preduge minute. General Mareković prethodno ga je posjetio u bolnici, odnio mu geostratešku kartu na potpis i napad je mogao početi, silovito.
Vojska tzv. Republike Srpske Krajine znala je što slijedi, zbog dojave mirovnih snaga, no naše je zapovjedništvo znalo da zna. No ono što neprijatelj nije znao, i što general Mareković i danas smatra najvećim iznenađenjem te operacije, bilo je izvođenje cijele oklopne mehanizirane satnije 3. gardijske brigade izravno sa željezničke stanice u Novskoj, kamo je netom prije početka operacije pod okriljem noći kompozicija stigla iz Našica. Zapovjedništvo je sve snage na bojište poslalo iz tri smjera: s istoka i zapada te sa sjevera. – Bljesak je bio specifična operacija jer su vlastite snage išle jedna drugoj ususret i bilo je jako važno pratiti tijek i dinamiku nastupanja, odrediti topničke ciljeve a da pritom naše snage ne bi tukle po svojim suborcima. No komunikacija je bila izvanredna – prisjeća se general.
– Uza snage HV-a, tu su bile i snage Specijalne policije na dvije lokacije čija je zadaća, s obzirom na njihovu veliku mobilnost i visoku spremnost i obučenost, bila presijecanje klina koji se zabio gore prema Pakracu negdje napola, u najneprohodnijem području, da bi se sa zapada i istoka spojili u visini Bijele Stijene i presjekli komunikaciju Lipik – Okučani – kaže general Mareković.
Glavnina snaga ove akcije, njezin udarni klin, bile su oklopne snage koje su u zahvatu autoceste krenule s istoka i zapada, sjurile se prema unutrašnjosti rušeći sve pred sobom, s druge strane pružajući potporu snagama koje su išle po cesti Stari Grabovac – Roždanik – Rajić.
Već prvi dan snage Markačeve Specijalne policije spojile su se u Bijeloj Stijeni. Tako su u 16 sati snage sa zapada izvršile svoju zadaću sukladno zapovijedi. Drugi dan, s obzirom na to da ih je oko Nove Varoši prema Gradiški dočekao izuzetno snažan i žilav otpor, naše su snage nastavile prema Okučanima da bi olakšale pritisak snagama s istoka pa su se poslijepodne 2. svibnja spojile, čime je operacija završena.
S vremenskim odmakom od 25 godina, važnost ove operacije je višestruka.
Bio je to uvod u Oluju
– Bilo je važno da nakon dvije godine mira – jer se od 1993. i Medačkog džepa provodila samo obuka vojnika – Hrvatska pokaže da može. I generalu Bobetku bio je jako velik izazov provesti operaciju uspješno. Rekao mi je: “Marijane, mi nemamo pravo na neuspjeh jer o ishodu operacije Bljesak ovisi hrvatska budućnost”. Morali smo prvo sami sebi dokazati da mi to možemo i da smo sposobni. Također, trebali smo doznati koje smo lekcije naučili za drugu operaciju, puno veću i ključnu za državu, a to je Oluja. Trebalo je osloboditi prugu, cestu i autocestu, otvoriti komunikaciju – kaže general Mareković pa dodaje da možda najveći uspjeh operacije Bljesak leži u tome što smo poslali poruku i pobunjenim Srbima i cijelom svijetu da Hrvatsku vojsku treba shvatiti kao vojnu silu.
Poslije Bljeska, otkriva general, moral i spremnost bili su na takvoj razini da je vojsku trebalo “držati na lancu” da odmah ne krene u Oluju. Tri mjeseca kasnije, dovršila je posao otpočet operacijom Bljesak.
VIDEO Domovinski rat - Zapadna Slavonija - 'Nismo očekivali da će četnici napasti bolnicu u kojoj su bili i Srbi. Spašavali smo ih'
Hvala vam na vašoj žrtvi ,danas smo slobodni ljudi🙏