Lovci na koralje stoljećima su ime malog Zlarina nosili daleko izvan njegova akvatorija, a crveni koralj postao je ono po čemu se ovaj otok šibenskog arhipelaga i danas najviše prepoznaje. Koralja oko samog Zlarina, zanimljivo, nema. Najbliže poznate koraljarske pošte nalaze se kod Žirja, a zlarinske su družine po koralj odlazile duž Jadrana, od Kvarnera prema Boki kotorskoj, pa i dalje prema jugu. Zlarinski koraljari u pisanim se izvorima spominju još u 15. stoljeću, a 1808. godine dobili su ekskluzivno pravo izlova od Kvarnera do Boke kotorske. Upravo je zato zlarinska veza s koraljem prije svega priča o ljudima, a ne o prirodnom nalazištu uz otok. Koraljari su znanje o poštama, moru i plovidbi nosili sa sobom na putovanja, dok su se na Zlarin vraćali sa sirovinom koja se potom obrađivala i pretvarala u nakit. Iz tih odlazaka i povrataka tijekom stoljeća nastala je tradicija koja je koralj pretvorila u jedan od najprepoznatljivijih simbola otoka, iako se njegovo prirodno stanište nalazi drugdje. Ta razlika i danas iznenadi mnoge posjetitelje koji na Zlarin dolaze upravo zbog koralja.
Crveno blago Zlarina: Otok poznat po koralju ostaje bez koraljara
Dok Hrvatski centar koralja čuva sjećanje na stoljeća u kojima je crveno blago hranilo otočne obitelji, nekoliko minuta dalje ono se još uvijek reže, brusi i polira u radionici posljednjeg zlarinskog koraljara. Pitanje je samo još koliko dugo
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.