U Velikoj Britaniji osnovnoškolcima više neće dodijavati proučavanjem
viktorijanske ere, uzrocima ratova, ishodima na bojnim poljima,
parlamentarnim i dvorskim spletkama i njihovim junacima poput Winstona
Churchilla koje nazivaju – povijesnima.
Što
mali Britanci više neće, a što hoće učiti
Nastavnici nisu policajci
Umjesto toga, učitelji će ih podučavati kako da do sažetaka činjenica i
povijesnih ocjena što brže dođu s pomoću interneta, u člancima
Wikipedije i nekih drugih izvora. Djeca su se tim izvorima i prije
koristila pripremajući se za mukotrpne testove, ali sada više neće
morati “varati”, nego se najbržim izvorima koristiti ponajprije znajući
ih otkriti, a potom i ocijeniti njihovu vjerodostojnost
. Umjesto da izigravaju policajce otkrivajući “tko vara”, nastavnicima
se uloga mijenja tako da se djeci posvećuju ne bi li što brže ovladala
očito nužnim vještinama informacijskoga doba.
Povijest nije jedina koja će s novim kurikulumom pretrpjeti temeljite
promjene. Njih su već danas, otkako je koncepcija procurila u medije,
ocijenili kao najtemeljitije promjene u osnovnom obrazovanju
posljednjih desetljeća.
Čega sve nema
Osim povijesnih kronologija, izbacuju se i druga bubanja poput tablice
množenja i provjeravanja pravilnoga pisanja, važne stavke u obrazovanju
svakoga s anglofonskog govornog područja. Za slovkanja postoje
računalni programi “spellcheckeri”, a tko na to doista želi trošiti
mentalnu snagu, neka rješava križaljke i igra scrabble, čuju se
komentari.
Nacrt reforme obrazovnih sadržaja napisao je sir Jim Rose, nekadašnji
šef tijela nama poznatog kao Agencija za odgoj i obrazovanje. On se
vodio sa šest načela: djeca nakon izlaska iz škole trebaju biti
sposobna pisati blogove, emitirati podcaste, a služiti se Wikipedijom,
Twitterom i Facebookom kao izvorima znanja i društvene komunikacije.
Važan je dio pismenosti tipkanje i služenje programom za pravopisnu
provjeru, a povijesni događaj koji im se predoči trebaju staviti
pravilno u povijesni kontekst. Uz računala ne trebaju im ni
kalkulatori, a važno je da razumiju svoje tijelo, psihu i ulogu u
društvu.
Vraća se domaćinstvo
Posljednjih godina, iako nije donesen novi kurikulum, ali je uveden HNOS, promijenio se način podučavanja u osnovnim školama, a napravljena je i određena revizija gradiva. Inzistiralo se na zornom učenju pa su tako, primjerice, učenici umjesto učenja napamet, morali fotosintezu učiti sadnjom i uzgojem biljke. Novim kurikulumom planiralo se vratiti tehnički odgoj i domaćinstvo, što je izazvalo brojne reakcije i polemike. (I. K.)
