Nakon čak 16 dana provedenih daleko u svemiru, te subote 1. veljače 2003. space shuttle 'Columbia', vraćao se sa svoje 28. misije, a ujedno i 113. misije programa letjelica space shuttle američke svemirske agencije NASA. Prvi u tom dugom nizu od 113 letova, napravila je upravo Columbia, u travnju 1981. godine, s astronautima Johnom Youngom i Robertom Crippenom, koji su tada u orbiti proveli dva dana. Nakon sretnog slijetanja na Zemlju, 'Columbia' je tada postala prva svemirska letjelica koja se mogla ponovo koristiti. Budući da je bila najstarija od ukupno pet space shuttleova u floti, neki su inženjeri još 2001. godine upozoravali da bi trebala biti povučena iz svemirskog programa Ipak, nakon temeljite 'generalke', 'Columbia' nije 'umirovljena' nego je, 2002. godine, ponovno počela letjeti. Iako je u svom radnom stažu već imala 27 uspječnih misija, 16. siječnja 2003. uputila se i na svoju 28. misiju, STS-107, koja je, na žalost, bila i posljednja.
Posadu, koja se u tom space shuttleu 1. veljače 2003. vraćala sa 16-dnevne misije u svemiru, činilo je sedam astronauta. Zasigurno su bili sretni zbog povratka obiteljima, ali i zbog uspješno odrađenog zadatka tijekom kojeg su, u sklopu istraživačke misije poznate kao STS-107, u svemiru obavili čak 80 znanstvenih eksperimenata. Zbog njihova povratka, sretni su dakako bili i članovi njihovih obitelji, a u svemirskom centru “John F. Kennedy”, u Cape Canaveralu na Floridi, s nestrpljenjem su ih iščekivali i novinari, kao i tisuće zaljubljenika u svemirska istraživanja.
Columbia je na pistu trebala sletjeti točno u 9 sati i 16 minuta, no, trenutak koji su svi s nestrpljenjem čekali je prošao, a to se nije dogodilo. Sat je počeo mjeriti vrijeme kašnjenja space shuttlea, no, ubrzo se ispostavilo da nije riječ o bezazlenom kašnjenju, nego o strašnoj tragediji, zbog koje se posada Columbije više nikada neće vratiti svojim obiteljima. Nakon katastrofe 'Challengera', u kojoj je živote također izgubilo sedam članova posade, tragedija se ponovila 17 godina kasnije te je ponovo odnijela sedam života. Poginuli su svi članovi posade 'Columbije', na čelu sa zapovjednikom Rickom Husbandom. Uz njega i pilota Williama McCoola te stručnjake Michaela Andersona, Laurel Clark i Davida Browna, u shuttleu je bila i 41-godišnja inženjerka, Kalpan Chawl, pasionirana jedriličarka i padobranka rođena u Indiji, koja je američko državljanstvo uzela početkom 80-ih, kada je nastavila školovanje u SAD-u. U školu za astronaute bila je primljena 1994., a već 1997. je, upravo u 'Columbiji', bila i na svom prvi letu u svemir. U Cape Canaveralu su ju kobnog dana čekale majka i dvije sestre, a svog je supruga tog dana uzaludno čekala i jedna mlada Izraelka. Naime, u 'Columbiji' je tada bio i prvi izraelski astronaut, 48-godišnji Ilan Ramon. Nakon što je kao pilot izraelskog ratnog zrakoplovstva bio u eskadrili lovaca F-16, 1997. je izabran da sudjeluje u američkom svemirskom programu te je preselio u Houston, gdje je pohađao školu za astronaute. Na njegov prvi let u svemir ispratili su ga supruga i četvero djece, no njegov povratak nisu dočekali.
16 minuta prije slijetanja
Nešto prije 9 sati ujutro kontrola je najprije uočila nenormalna očitanja, a potom su i očitanja temperature i taka nestala. Točno u 8 sati 59 minuta i 32 sekunde, dok se kretala 18 puta brže od zvuka i bila na visini 61.170 metara iznad tla, prekinuta je komunikacija s Columbijom. Kontrolni je centar još nekoliko puta pokušavao stupiti u kontakt s astronautima, no bez uspjeha. Dok je, jureći iznad Teksasa brzinom od 19 000 kilometara na sat, Columbia ulazila u zemljinu atmosferu, u blizini Dallasa, na visini od 60 km, letjelica se iznenada rasprsnula. Tragedija se dogodila samo šesnaest minuta prije planiranog slijetanja, kada je shuttle bio nadomak svog cilja. Začuvši snažnu eksploziju, mnogi su tada pomislili da je riječ samo o uobičajenom probijanju zvučnog zida, no tada se začuo i neobičan tutanj, nakon čega je bilo jasno da se dogodila katastrofa, koju je NASA najprije nazvala 'nepredviđenim slučajem'.
"Ovo je doista tragičan dan za NASA-inu obitelj, za obitelji astronauta koji su letjeli na STS-107, a tragičan je i za naciju", priopćeno je tada iz NASA-e. Krhotine i komadi raspadnutog space shuttlea 'Columbia' razletjeli su se zrakom. Dijelovi motora, krila i oplate raspršili su se po istočnom Teksasu i zapadnoj Louisiani. Raspad letjelice zabilježile su televizijske kamere, ali i radar američkog ratnog zrakoplovstva. U potragu za posmrtnim ostacima članova posade i dijelovima shuttlea odmah su krenuli timovi za potragu i spašavanje, pripadnici vojske i policije, a teren se pomno pretraživao i iz zraka. Potraga za krhotinama trajala je tjednima, budući da su se rasule na području od preko 5180 četvornih kilometara, samo u istočnom Teksasu. Pronađeno je 84 000 komada i krhotina, što je gotovo 40 posto težine Columbije, a pronađeni su ostaci tijela posade, koji su identificirani s pomoću DNK.
Kamere su zabilježile ključan trenutak
Prema jednoj od brojnih teorija o mogućim uzrocima tragedije, za nesreću je bilo krivo oštećenje keramičke oplate, sačinjene od 20 000 pločica, čija je uloga zaštititi letjelicu od visoke temperature koja nastaje uslijed trenja pri povratku u atmosferu. U prilog toj teoriji išao je i događaj koji su, 16. siječnja, 81 sekundu nakon lansiranju 'Columbije', zabilježile i kamere. Na tim je snimkama bilo vidljivo da se, iz vanjskog spremnika otkinuo komad spužvaste oplate, koji je udario u prednji rub lijevog krila 'Columbije'. No, NASA-ini su inženjeri tada smatrali da izolacijska pjena nije imala dovoljno zamaha da izazove veću štetu. Tvrdili su da, ni pregledavajući sporne snimke, nisu uočili oštećenje većeg broja pločica oplate.
No, testovi provedeni nakon nesreće, pokazali su kako pjena može napraviti itekako veliku rupu na izolacijskim pločama. Istragom je utvrđeno da je, već u 8 sati i 52 minute, neposredno prije prekida komunikacije između posade 'Columbije' i kontrolnog centra na Zemlji, došlo do velikog porasta temperature unutar dijelova lijevog krila letjelice. Tijekom ulaska u atmosferu, rupa na tom lijevom krilu omogućila je atmosferskim plinovima da prodru u shuttle, što je dovelo do pregrijavanja, a nakon toga i do raspadanja letjelice. Uzrok je moglo biti veće oštećenje pločica oplate ili pak malo oštećenje koje je, pri povratku u atmosferu, uzrokovalo veliko povećanje temperature, zbog čega su otpale i druge pločice oplate.
Posljednje minute života
Godine 2008. NASA je objavila izvješće o posljednjim minutama života posade space shuttlea Columbia. Kako se navodi, astronauti su vjerojatno preživjeli prvotno raspadanje Columbije, no, nekoliko sekundi nakon pada tlaka u kabini, izgubili su svijest. Posada je umrla u trenutku kada se Columbia potpuno rasprsnula.
Tek desetljeće nakon nesreće 'Columbije' javnost je saznala da su NASA-ini stručnjaci ipak znali da je kvar na letjelici bio vrlo ozbiljan te potencijalno koban, no ocijenili su da ne postoji način da se taj kvar otkloni, jer stručni tim nije mogao na vrijeme stići do shuttlea, a posada Columbije je bila predaleko od međunarodne svemirske stanice. U toj bezizlaznoj situaciji u NASA-i su morali odlučiti hoće li posadi 'Columbije' reći surovu istinu ili ipak ne. Odlučili su se za šutnju te posada, tog kobnog dana, nije znala da neće preživjeti ulazak shuttlea u atmosferu. Jedina osoba iz NASA-e koja je javno prihvatila krivnju bio je voditelj space shuttle programa, Wayne Hale, koji je na svom blogu napisao kako vjeruje da bi i članovi posade radije izabrali da ne saznaju za svoj neminovno tragičan kraj.
Nakon jedne od najvećih tragedija koje su se dogodile u sklopu istraživanja svemira, brojni su se američki stručnjaci obrušili na NASA-u, ali i na tadašnju američku Vladu te predsjednika SAD-a, Georgea Busha, smatrajući da je on i osobno odgovoran za nesreću, jer je 2001. drastično smanjio budžet NASA-e. Kako bi ublažio posljedice te svoje odluke Bush je, nakon nesreće 'Columbije', objavio da će srezani budžet povećati za dodatnih 470 milijuna dolara. Tragedija Columbije nije bila niti prva, niti jedina. Prethodile su joj dvije dvije velike katastrofe - prva se dogodila 1967. godine, kada se 'Apollo 1' zapalio tijekom testa, prije lansiranja. Druga nesreća dogodila se 28. siječnja 1986., kada je, samo nekoliko sekundi nakon lansiranja, došlo do eksplozije space shuttlea 'Challenger'.
Nakon 135 misija 'odsviran' je kraj
Kao treća u tom nesretnom nizu, tragedija 'Columbije' prelila je čašu, ali i ponovo snažno uzdrmala NASA-u. Dok je istraživala uzrok te katastrofe, NASA je na više od dvije godine obustavila letove space shuttlea. Preostale tri letjelice, 'Discovery', 'Atlantis' i zamjenik 'Challengera' - 'Endeavour', bili su prizemljeni, a obustavljen je bio i razvoj Međunarodne svemirske postaje (ISS) u Zemljinoj orbiti. Shuttle je u svemir ponovo lansiran 26. srpnja 2005., u sklopu misije STS-114. Nakon 135 misija, uključujući katastrofe Challengera 1986. i Columbije 2003., u kojima je poginulo ukupno 14 astronauta, NASA je u srpnju 2011. godine potpuno ukinula program space shuttlea.
Poginulim članovima posada svake se godine odaje počast na Dan sjećanja koji se obilježava krajem siječnja i početkom veljače jer su, spletom nesretnih okolnosti, posade Apolla 1, Challengera i Columbije poginule upravo u tom kalendarskom tjednu. U spomen na sedmeročlanu posadu Columbije mjesto slijetanja NASA-inog robotskog rovera Spirit na Marsu nazvano je 'Memorijalna postaja Columbia', a imena poginulih astronauta nosi i sedam asteroida u pojasu između Marsa i Jupitera, koji se kreću oko Sunca.
GALERIJA Od olupina srušenih aviona do misterioznih krugova u Rusiji: Ove su neobične prizore snimili Googleovi sateliti
Otvori KEKS Pay
