U utorak 11. rujna 2001. pogođeno je samo srce Amerike – u terorističkom napadu srušeni su tornjevi Svjetskog trgovačkog centra. Kroz potresna svjedočanstva preživjelih, zapise kontrole leta i činjenice do kojih su došli istražitelji, detaljno su rekonstruirane 102 minute koje su poljuljale temelje sigurnosti moćne nacije te su zauvijek promijenile svijet.
Za tisuće ljudi u uredima Svjetskog trgovačkog centra bio je to naizgled još jedan u nizu sasvim uobičajenih, užurbanih radnih dana. Točno u 8:00 sati tog dana predsjednik George W. Bush započeo je svoj dnevni, obavještajni brifing na Floridi, na kojem nije bilo ni riječi o Osami bin Ladenu ili o Al-Kaidi. Nitko, pa čak ni sam američki predsjednik, nije tada slutio da je na nebu iznad njih započela dramatična uvertira u katastrofu. Let 11 kompanije American Airlines, Boeing 767 koji je bio na putu iz Bostona za Los Angeles, već je bio u rukama otmičara, a u 8:24 sati, jedan od njih, Mohamed Atta, pokušao se obratiti putnicima, no greškom je pritisnuo krivo dugme. Njegova zloslutna rečenica - "Imamo nekoliko aviona. Samo ostanite tihi i bit ćete dobro", odjeknula je stoga u slušalicama kontrolora leta u Bostonu, koji su odmah shvatili ozbiljnost situacije, no zasigurno nisu slutili o razmjerima tragedije koja će uslijediti.
S isključenim transponderom, let 11 jurio je prema najgušće naseljenom otoku na svijetu. U katastrofičnim minutama prije udara stjuardese Betty Ong i Madeline Amy Sweeney uspjele su uspostaviti telefonsku vezu sa zemaljskim osobljem. "Netko je izboden u poslovnoj klasi... Mislim da smo oteti", javila je Betty Ong u potresnom pozivu koji je trajao gotovo 25 minuta. Na telefonskoj je liniji sve do samog kraja ostala i Amy Sweeney. "Vidim vodu. Vidim zgrade. Letimo nisko. Letimo jako, jako nisko", bile su to njezine posljednje riječi upućene menadžeru u Bostonu, a samo nekoliko sekundi kasnije veza se prekinula.
Točno u 8:46 sati iluzija da je utorak 11. rujna još samo jedan u nizu uobičajenih radnih dana rasprsnula se u zaglušujućoj eksploziji. Pri brzini od oko 750 kilometara na sat Let 11 se zabio u sjevernu fasadu Sjevernog tornja, između 93. i 99. kata. U tom jednom trenutku ugašene su stotine života – poginuli su putnici u zrakoplovu i zaposlenici u uredima. Zbog zapaljenja desetaka tisuća litara zrakoplovnog goriva razvile su se visoke temperature. Rastaljeni aluminij aviona tekao je niz pročelje ranjenog tornja, u kom je silovit udar presjekao sva tri stubišta, zbog čega su svi koji su se tada zatekli iznad 91. kata ostali zarobljeni u vatrenom paklu bez izlaza.
Odmah nakon što je prvi, oteti zrakoplov udario u toranj WTC-a, mnoge su američke televizije počele uživo prenositi tragediju. Čitav svijet je u nevjerici gledao kako crni dim suklja iz jednog od simbola američke moći, tada još uvijek vjerujući da je riječ o stravičnoj, ali izoliranoj zrakoplovnoj nesreći.
„Amerika je napadnuta!“
Dok su vatrogasna vozila jurila prema donjem Manhattanu, sve više televizijskih kamera počelo je uživo prenositi prizore kaosa. U to se vrijeme i u Južnom tornju već odvijala prava drama. Instinktivno, bježeći od opasnosti koju su vidjeli preko puta, mnogi su samoinicijativno započeli evakuaciju. U namjeri da se spriječi eskalacija panike, u 8:55 sati preko razglasa je odjeknula umirujuća poruka lučke uprave: "Zgrada dva je sigurna. Nema potrebe za evakuacijom." Na žalost ta se poruka, za mnoge koji su ju poslušali i vratili se u svoje urede, pokazala kobnom.
U uvjerenju da je riječ o nesreći svijet je živio vrlo kratko – samo sedamnaest minuta nakon prvog udara uslijedila je nova tragedija s kojom je došao i stravičan šok spoznaje. Još jedan Boeing 767 iz Bostona, United Airlinesov let 175, iznenada je skrenuo s kursa te je u strmom poniranju počeo juriti prema New Yorku. Pred milijunskim televizijskim auditorijem, točno u 9:03 sati, zrakoplov je udario u južnu fasadu Južnog tornja, između 77. i 85. kata.
"Drugi avion je udario u drugi toranj. Amerika je napadnuta!" šapnuo je tada šef osoblja Andrew Card predsjedniku Bushu u učionici osnovne škole na Floridi. Bio je to trenutak u kom je sumnju da je riječ o nesretnom slučaju, porazila zastrašujuća spoznaja da se dogodio koordiniran i brutalan napad.
Nakon tog prvog u povijesti napada na Ameriku, točno u 9:25 sati, prvi je put u povijesti Američka agencija za zračni promet (FAA) zatvorila američki zračni prostor te je zabranila polijetanja zrakoplova. No, bila je to zakašnjela reakcija. Let 77 American Airlinesa, kojim su upravljala petorica otmičara, kretao se prema Washingtonu. Taj treći oteti zrakoplov, u kom je bilo 53 putnika i šestero članova posade, krenuo je prema Pentagonu u kom je Ministarstvo obrane SAD-a. Točno u 9:37 sati udario je u zapadno pročelje Pentagona, čime je cilj bio postignut.
Amerika je i dalje strepila jer u zraku je bio još jedan oteti zrakoplov - let 93 United Airlinesa, u kom je bilo 33 putnika i sedmero članova posade, letio je za San Francisco, no četvorica otmičara upala su u pilotsku kabinu s namjerom da zrakoplov skrenu prema Washingtonu. Putnici iz tog zrakoplova u međuvremenu su saznali za napad avionima na Svjetski trgovački centar te su se neki od njih telefonima uspjeli javiti svojim obiteljima. Kada je avion bio iznad nenaseljenog područja, skupina hrabrih putnika odlučila se suprotstaviti teroristima. Upali su u kokpit, a nakon šest minuta borbe otmičari su, svjesni neuspjeha, odlučili srušiti zrakoplov - u 10:03 sati, Boeing 757 eksplodirao je 250 kilometara od Washingtona, nad šumovitim dijelom na zapadu Pennsylvanije.
Zašto su čelični divovi pali kao kule od karata?
Tek mala skupina od samo 18 ljudi uspjela je pobjeći s katova iznad zone udara u Južnom tornju koji se samo 56 minuta nakon udara, u 9:59 sati, počeo urušavati, nestajući u vlastitom oblaku prašine. Istraga Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) kasnije je potvrdila ono što su inženjeri već ranije zaključili - udari zrakoplova oštetili su ključne potporne stupove te su skinuli protupožarnu izolaciju s čelične konstrukcije. Naime, iako vatra nije bila dovoljno snažna da otopi čelik, ona ga je ipak oslabila do točke na kojoj više nije mogao nositi težinu katova. Podovi su se počeli ugibati, povlačeći vanjske zidove prema unutra što je uzrokovalo fatalno izvijanje, a nakon što je gornji blok zgrade počeo padati, lančana reakcija bila je nezaustavljiva. Svaki kat snažno je udarao u kat ispod sebe, stvarajući progresivni kolaps koji je u samo desetak sekundi 110 katova tornja pretvorio u prah i ruševine, pri čemu se tlo zatreslo toliko da je zabilježen seizmički udar magnitude 2,1.
Iako je bio pogođen prvi, struktura Sjevernog tornja izdržala je pune 102 minute. Centralniji udar nanio je više simetričnu štetu, a vatra se sporije širila, no ishod je i u tom tornju bio neizbježan. Nakon što je antena na njegovu vrhu počela vidljivo podrhtavati, u 10:28 sati i Sjeverni toranj se predao sili gravitacije, a njegov je siloviti pad stvorio još veći i gušći oblak prašine, koji je čitav donji Manhattan prekrio sablasnim, sivim pokrovom.
Najmlađa žrtva imala je samo 2 godine
U napadima na New York život je izgubilo 2.753 ljudi, među kojima su bila 343 vatrogasca i 71 policajac. Uključujući napad na Pentagon i pad leta 93 u Pennsylvaniji, ukupan broj žrtava u ta četiri teroristička napada popeo se na 2996, uključujući i 19 poginulih terorista. Najmlađa žrtva imala je samo dvije godine, najstarija 85, a po broju poginulih Amerikanaca u jednom danu, na američkom tlu, bio je to jedan od najcrnjih dana u američkoj povijesti.
O događaju 11. rujna tijekom dva i pol desetljeća formirala su se različita tumačenja i brojne teorije. Najpopularnija je svakako ona da su napad organizirali sami Amerikanci, za što se kao jedan od argumenata navodi upravo to što su televizijske postaje događaj prenosile uživo, no stručnjaci za sigurnost potpisuju samo jedno – 19 pripadnika islamističke terorističke skupine Al-Kaida, od kojih su neki živjeli u SAD-u, otelo je četiri zrakoplova te napalo Ameriku.
Otvori KEKS Pay
CIA snajka, CIA.