SARAJEVO - Nedavni posjet američkog podtajnika Nicholasa Burnsa i diplomatski angažman SAD-a u pregovorima o reformi policije najavili su "povratak" BiH u središte interesa sadašnje američke administracije. Od predstojećeg obilježavanja obljetnice Daytonskog sporazuma i pregovora političkih stranaka, koji se također vode u Washingtonu pod američkim pokroviteljstvom, očekuju se značajne promjene koje će omogućiti da BiH od daytonske postane normalna funkcionalna država. Takva očekivanja dijeli i američki veleposlanik u BiH Douglas McElhaney.
VL: Može li se BiH napraviti funkcionalnom državom s postojećom organizacijom, koja uključuje dva entiteta, deset kantona i distrikt?
McELHANEY: Smatram da je to vrlo dobro pitanje, pogotovo u ovom trenutku. Dayton je donio mir, uspostavio osnovni ustavni okvir. Ono što čujem diljem ove zemlje je da BiH mora stvoriti bolju strukturu koja će služiti narodu na efikasniji način. Nema mnogo zemalja u Europi koje troše toliki novac na svoje vlade, kao što je to slučaj u BiH. Ljudi se pitaju koja je korist od toga. Europska unija je prilagodljiva, ali neki standardi moraju se zadovoljiti. U Washingtonu se upravo vode međustranački pregovori o tome postoji li konsenzus za neke promjene, kao što je uvođenje jednog umjesto triju predsjednika. Nadalje, nema mnogo zemalja u Europi u kojima premijer ne može imenovati ili otpustiti ministra. To jednostavno nije logično. Kada je riječ o parlamentu, u mnogim državama postoje dva doma, ali su odgovornosti bolje podijeljene i ne ponavljaju se stvari u oba doma. Za mene je, primjerice, neprihvatljiva i odredba po kojoj Hrvat iz RS-a ne može glasovati za predsjedničkog kandidata koji nije Srbin.
VL: Kako gledate na učestale hrvatske zahtjeve da se u predstojećim ustavnim reformama obvezno promijeni koncept "tri naroda, dva entiteta"?
McELHANEY: Meni je teško predviđati u kojem pravcu ćemo se kretati i kamo ćemo stići, jer mnoge će se odluke donositi ovdje. Jedan američki diplomat koji je pisao Daytonski sporazum nedavno mi je kazao da postoji mnogo načina na koji se taj dokument može promijeniti, ali postoje neke stvari koje nisu predmet pregovora, a to je, primjerice, stvaranje trećeg entiteta. To nije na pregovaračkom stolu. To bi bio korak u suprotnom pravcu, a ne u pravcu stvaranja moderne države. Uostalom, ne znam kako bismo stvorili treći entitet. Područja i ljudi su pomiješani i to pokreće mnoga pitanja koja su se pokušala riješiti i u Daytonu. Organizacija države je na ljudima u BiH, ali u sadašnjoj situaciji smatram da će vlasti morati biti više usmjerene, odnosno da će se na državnu razinu morati prenijeti odgovornosti koje će nadilaziti entitete i kantone.
VL: Koliko inkriminizacija nekih od vodećih hrvatskih predstavnika ugrožava pregovaračku poziciju Hrvata u procesu ustavnih promjena?
McELHANEY: Ako su ljudi optuženi za kriminalna djela, sud treba kazati jesu li krivi ili ne. Nadam se da će građani u BiH za svoje predstavnike birati ljude koji gledaju unaprijed, koji znaju što su problemi i koji će biti i državnici, a ne samo političari. Kad se sastajem s ljudima u BiH koji žele gledati unaprijed, dajem im podršku.
VL: Smatrate li da je pravosuđe u BiH doista nezavisno? Mnogi Hrvati smatraju da su neki sudski procesi protiv hrvatskih političara pokrenuti samo da bi se otežala njihova pozicija u ključnim političkim pregovorima?
McELHANEY: Ne vjerujem da su njihove tvrdnje točne. Ja ovdje slušam iste stvari i od Bošnjaka i od Srba i od Hrvata. Mi smo mnogo radili na reformi sudstva, jer ako nemate vladavinu prava nemate ni sustav. I u SAD-u imate političare koji odgovaraju pred sudom, ljudi iz Kongresa, Bijele kuće. Međutim, ti političari u SAD-u ne postavljaju pitanje ispravnosti pravosudnog sustava. To je razlika u odnosu na BiH.
VL: Kako komentirate tvrdnje da će se konačno rješenje statusa Kosova odraziti i na stabilnost BiH, a posebno budućnost RS-a?
McELHANEY: Nisam čuo da netko dovodi u pitanje činjenicu da je RS dio BiH. Ono što čujem da ljudi spominju je kompliciranost situacije na Kosovu. Nema tu paralela s BiH. Činjenica je da su svi potpisali Daytonski sporazum i postojanje države BiH.
VL: U BiH se može čuti da je nekorektno da Amerikanci integraciju BiH u NATO uvjetuju hvatanjem Radovana Karadžića, ako se zna da ni SAD niti ostatak međunarodne zajednice isto to nisu uspjeli u proteklih deset godina?
McELHANEY: Mi smo potrošili mnogo novca i vremena da bismo uhitili haaške bjegunce. I mi ne bježimo od te obveze, ali iste zadatke preuzele su i BiH, Hrvatska i SiCG. Da budem jasan: to će ostati uvjet svega što radimo ovdje. Mi nećemo dopustiti ulazak BiH u NATO dok pitanje haaških bjegunaca ne bude riješeno.
VL: U završnom kominikeu sa sjednice Upravnog odbora PIC-a naznačeno je kako su Sjedinjene Države zainteresirane za nadzor provedbe reforme policije. Na koji način će SAD utjecati na provedbu?
McELHANEY: Mi smo od početka uključeni u taj proces i financiramo mnoge ljude koji na tome rade unutar OHR-a. Ne znam točno kako će provedba sporazuma ići, jer mnogo je stvari ostalo nedovršeno. Mi smo jasno stavili do znanja da želimo efikasne policijske regije i naši policijski stručnjaci bit će na tome angažirani.
VL: Podržavate li inicijativu da se rok za provedbu reforme skrati s pet na tri godine?
McELHANEY: Nisam dovoljno stručan i vjerojatno u tih pet godina ima i političkog tereta. Ne znam hoće li trebati baš toliko vremena. Najvažnije za mene je postoji li politička volja da se provede ono što je dogovoreno i da se to napravi što prije.
BiH se stalno mora baviti problemom terorizma
VL: Jeste li zadovoljni onime što BiH radi na suzbijanju terorizma i kako komentirate prošlotjednu akciju Federalnog MUP-a, kojom je spriječen teroristički napad?
McELHANEY: Zadovoljni smo suradnjom, ali sve sigurnosne institucije u BiH moraju se stalno baviti tim pitanjima. Što se tiče uhićenih osoba, na bh vlastima je da prosude jesu li ti ljudi počinili zločin ovdje i da se poduzmu mjere kako oni ne bi bili prijetnja niti u BiH, niti bilo gdje drugdje u svijetu. (dj)
