Vlasnik nekadašnje hrvatske kolonije Tottenham Hotspura Joe Lewis dobio je ponudu da proda klub koji se procjenuje na 1,2 milijarde eura. Vlasnici Manchester Uniteda, obitelj Glazer u posljednjem je flotiranju dionica jednog od najvećih svjetskih nogometnih klubova zaradila 100 milijuna eura. Nešto prije popularni je United potpisao ugovor s Adidasom vrijedan milijardu eura. Liverpool je na dan kada se potpisivao ugovor s Marijem Balotellijem prodao njegovih dresova u vrijednosti 70.000 eura. Predsjednik Reala iz Madrida pohvalio se javno ovog mjeseca kako je Real Madrid desetu godinu zaredom najvredniji svjetski sportski klub po mjerilima Forbesa.
Nijedan od ovih klubova više ne ostvaruje rezultate na kakve su njihovi navijači navikli 90-ih godina i ranije, a njihovi predsjednici i direktori nisu najpopularnije osobe u njihovoj navijačkoj bazi. Istodobno, sve je veći broj klubova najskuplje lige na svijetu, engleskog Premiershipa čiji vlasnici više nisu Englezi. Tko su danas uopće vlasnici najljepše igre na svijetu? Ima li nogometna igra više smisla, odnosno tko je uspješniji – onaj tko osvaja najviše bodova i trofeja ili onaj tko je zaradio najviše?
Glazer je u Manchester došao zaraditi
Kada je potkraj svibnja ove godine preminuli Malcolm Glazer 2005. godine dao ponudu za kupnju jednog od najvećih svjetskih nogometnih klubova, Manchester Uniteda, bilo je od početka jasno da on to ne radi zbog zadovoljenja dječačkih snova o (kako to još ipak uvijek biva u nogometu) uspješnoj sportskoj karijeri. Glazer je u Manchester došao zaraditi, bilo da se to preuzimanje ispostavi uspješnim ili neuspješnim. Dionice je počeo kupovati već 2003. gledajući u Crvenim đavolima podcijenjeni i neiskorišteni globalni brend koja je u velikoj mjeri otporna na recesiju. Ostalo je povijest, reklo bi se, jer Glazer doista jest kupio United za s kojih milijardu eura istodobno ga zadužujući za 700 milijuna. Klub je praktički otplatio sam sebe. One koji su vidjeli što se zapravo događa ušutkivali su rezultati.
Infografika: Kristina Franić
Glazerovi nikada nisu osporavali kako je ključ klupskog uspjeha Sir Alex Ferguson, a klupski su uspjesi nužni za održavanje funkcioniranje kluba na način kakav su oni zamislili. A to je da na klub ne potroše ništa. A onda je počelo. Izgubili su finale Lige prvake protiv Barcelone 2009. i iste sezone prodali Realu Cristiana Ronalda za rekordni transfer do Garetha Balea, gotovo sto milijuna eura. Ništa od tog novca nije iskorišteno za održavanje momčadi iz koje su se članovi generacije ‘92 spremali otići. Morao je otići i sam Ferguson. To je i učinio u jednom od najemocionalnijih trenutaka nogometne povijesti. Njegov osobni odabir David Moyes izgorio je već u prvoj sezoni. Iako se nižu optužbe da čovjek zapravo nema pojma, teško je vjerovati da je Ferguson odabrao baš toliko loše. Ova se teza pokazala točnom dolaskom Louisa van Gaala, jednog od pet najboljih svjetskih trenera. Koji u prvom kolu nove sezone Premiershipa nije uspio pobijediti sada tek skromni Swansea City. Momčad je naprosto prepuna rupa. Još je u tijeku utrka za igračima po principu „ne pitaj koliko“. A to nije malo jer sezone 2006. – 2007. prosječan je transfer u Premiershipu stajao tri milijuna eura dok je sada ta cijena šest milijuna. Manchester ne smije dva puta zaredom ostati bez Lige prvaka. Da ne govorimo da ga u toj mjeri ne smije zasjeniti, doduše ipak stariji i popularniji gradski rival City sa svojim arapskim kapitalom. Sada će United ponovna izgradnja zapuštene momčadi stajati oko 200 milijuna eura kada se uračunaju TV prava i ostali prihodi izgubljeni neplasiranjem u Ligu prvaka. A koliko je Ferguson, odnosno karizmatični i sposobni nogometni menadžer ključan za planove Glazerovih, otkrivaju oni sami. U prospektu vezanom za posudbu 700 milijuna eura na ime obveznica vezanih uz klub navode kako je ključ i garanciji tih istih obveznica zadržavanje Uniteda na vrhu za što je potrebno imati čovjeka kao što je Alex Ferguson. Svaki sljedeći menadžer, napisali su tada, vjerojatno neće biti uspješan kao on. Kako su samo bili u pravu.
Vlasništvo Manchester Uniteda registrirano je u Nevadi
Tako su u sklopu oživljavanja iskrvarenog Uniteda za potpredsjednika postavili Eda Woodwarda, bankara koji je prije toga radio za globalnog bankstera JP Morgan. No, ovaj nije ni godinu dana bio u klubu, a izdan je novi prospekt za prodaju dionica spomenutu na početku ovog teksta u kojem se rezultati zanemaruju, ali se ističe deal s Adidasom, lista od 29 globalnih sponzora koje klub ima, 659 milijuna simpatizera na društvenim mrežama, porast prihoda od prodaje od 4,4 posto zahvaljujući preraspodjeli zona na Old Traffordu. I upravo su na Unitedovu hramu njegovi navijači izborili prvu pobjedu protiv Glazerovih, ishodivši da stadion ostane javno dobro, a ne klupsko pa da ga ovi ne pretvore u kakvo parkiralište.
Za to vrijeme, susjedi iz Cityja marljivo grade momčad s po dva igrača svjetske klase na svakoj poziciji, mudro koristeći ogroman budžet od milijardu i dvije stotine milijuna eura u tri godine koliko im je odobrio šeik Mansour iz Abu Dhabija. I dobro im ide. Prvaci su, a United u prve četiri utakmice nove sezone nije ubilježio pobjedu, do dolaska nesretnog QPR-a. No, tada je u momčadi već bio Radamel Falcao. On će, pak, pomoći da Glazerovi ostvare još profita kod kuće, u Americi, koja je nova meta za profitiranje na globalnom brendu Manchester Uniteda osobito sada nakon Svjetskog prvenstva koje je tamo bilo do sada najgledaniji nogometni događaj. Na kraju krajeva, vlasništvo Manchester Uniteda registrirano je u Nevadi, državi u koju su Glazerovi doselili kao izbjeglice iz Litve. Nevada je američka porezna oaza. Ali nije United jedini klub čiji navijači muku muče s vlasnikom. Premierligaških klubova čiji su vlasnici Amerikanci sada ima šest s dobrom perspektivom da sedmi postane Tottenham Hotspur. Još je šest u rukama stranaca drugih nacionalnosti, dok je sam Tottenham u rukama rezidenta Bahama Joea Lewisa pa ne treba naglašavati kako se također radi o poreznoj oazi. Jedan poznati i tradicionalni klub, Stoke City je u rukama kladionice bet365. Moralno nije, ali zasad se čini da je sve čisto.
Prema kupnji Liverpoola privukao ih golem novac
Nije uvijek sasvim jasno koji su motivi ulaska stranog vlasnika u kakvu nogometnu momčad. Odmah se nameće pitanje profita a neki od njih poput Johna Henryja i Toma Wernera iz Fenway Sports Groupa ipak su iskreni u svojem priznanju da ih je prema kupnji Liverpoola privukao golem novac koji se u Premiershipu vrti. Da bi svoje planove i ostvarili, vlasnici koje nogomet u prvom redu i ne zanima, moraju imati nekoga tko će ih i provesti. Riječ je o ljudima koji su plaćeni često i po nekoliko puta više od kolega na istim pozicijama u drugim industrijama. Tako je glavni čovjek ispred vlasnika Arsenala Stana Kroenkea Ivan Gazidis koji godišnje prima plaću od oko 2,2 milijuna eura. Ne baš toliku ali ipak pozamašnu plaću svojem direktoru daje Roman Abramovič u Chelseaju. Nije točno sigurno tko dobiva 1,5 milijuna eura, ali se zna da je glavni operativac Ron Gourlay. Ipak, najveću plaću daje vlasnica Southamptona Švicarka Katharina Liebherr čiji direktor Nicola Cortese dobiva 2,5 milijuna eura za godinu. Nama dobro poznati Daniel Levy iz Tottenhama zarađuje 1,9 milijuna.
Ipak, za moderno poslovanje nogometnih klubova može se zahvaliti samo jednom čovjeku, a to je predsjednik Reala iz Madrida, Florentino Perez. Real je opet prvi na prestižnoj Deloitteovoj Football Money League prestigavši po broju „titula“ Manchester United koji je osam puta bio klub s najvećim prihodima. Prošlog su ljeta uložili debelo preko stotinu milijuna eura u nove igrače pri čemu su na transferu Garetha Balea oborili i svjetski rekord jer on sam stajao je 100 milijuna. U klubu koji sada godišnje prihoduje više od 500 milijuna eura igrači osjećaju prevelik pritisak pa ni superstarovi poput Angela di Marie ili Xabi Alonsa ne žele više igrati za najveći klub na svijetu. Sposobnost koju je Florentino Perez prepoznao u Realu jest mogućnost golemih zarada na svjetskim tržištima, na prijateljskim utakmicama u predsezoni. Novi ugovor s kompanijom Emirates koja je zamijenila bwin na dresovima pomogla je da zarada od reklama dosegne 211,6 milijuna eura.
Real u igrače investirao više od milijardu eura
No, ekonomska kriza koja i dalje potresa Španjolsku te loši rezultati doprinijeli su da prihod ostvaren na dane utakmica padne za šest posto zajedno sa brojem gledatelja na domaćim utakmicama koji je sada 65.268. Ništa čudno iako je Real u posljednjih 12 godina, koliko mu je bilo potrebno da ponovo osvoji Ligu prvaka u igrače investirao više od milijardu eura. Samo koje igrače? Pereza više od stvarnog talenta koji će omogućiti vrhunski rezultat više zanimaju igrači nešto profinjenijih vještina. Poput prodaje dresova. Prvo je razbjesnio publiku prodajom Claudea Makelelea kako bi doveo Davida Beckhama u one prve, originalne Galacticose i to nakon što je otpustio nevjerojatno uspješnog Vincente del Bosquea. Samo oni nisu osvojili ništa, katastrofa u odnosu na uloženo. No, prodaja dresova i reklama cvala je i klub je zarađivao enormno. Angela di Mariju, igrača koji je prema mišljenju navijača najzaslužniji za osvajanje La Decime, tog desetog naslova europskog prvaka, tretirao je s omalovažavanjem jer di Marija i nije nešto poznat po svojoj osobnosti koliko po igri. Olako ga je prodao. Doveo je Jamesa Rodrigueza koji realno njegovoj momčadi ne treba no pritisak je na treneru Carlu Ancelottiju da James igra, pa makar i izvan pozicije. To je, jasno, razbjesnilo Cristiana Ronalda koji će se prema svemu sudeći vratiti u Manchester United. Gnjevni navijač pita se – zašto na Bentley stavljati još jedan sloj zlatne boje kada je u kvaru motor? Ponovljena je to rečenica Zinedinea Zidanea nakon Beckhamova dolaska. Za zaključiti je da su njegovi marketinški potezi doveli do razbijanja nekih tradicija vrijednih divljenja. Barcelona je 2011. konačno popustila i prodala mjesto na kojem je stajao logotip UNICEF-a katarskoj fundaciji.
Utrka za novcem ne zaobilazi niti ostale klubove koji više ne biraju između morala i novca. Tako se na dresu našeg Marija Mandžukića nalazi reklama za Azerbejdžan koji nije osobito poznat po poštivanju ljudskih prava. Standard Chartered koji se nalazi na dresovima Liverpoola proglašen je nelegalnom institucijom od strane američkih regulatora. I onda se uvijek treba vratiti na Nijemce. Iako je Bayern također iznimno uspješan kao globalni marketinški proizvod, sljedeći je njihov predstavnik među najprofitabilnijima, Borussia Dortmund, tek 11. Kada su glasovitog strijelca a danas uspješnog nogometnog menadžera upitali kako to da niti jedan bundesligaš nema problema s bilancom njegov je odgovor bio vrlo jednostavan: - Pokrivamo se s onoliko koliko imamo. Četiri su njemačka kluba na toj listi i svi su u njemačkom vlasništvu. Četiri su u američkom vlasništvu, tri u vlasništvu bliskoistočnih ili azijskih biznismena. Jedan je od klubova u američkom vlasništvu AS Roma koju je kupio James Pallotta a to je prvi puta da je neki klub Serie A dobio stranog vlasnika. Treba li nas sve ovo brinuti, pogotovo kada se vide (pre)mlaka nastojanja Uefa i Fife oko regulacije financijske utakmice? Treba. Moramo li povući paralelu i s Hrvatskom? Apsolutno. Trebamo li zbog svega toga prestati voljeti nogomet? Nikako. Jer je nemoguće prestati voljeti ga.
>>Evo zašto je Roma jedina momčad koja može prekinuti dominaciju Juventusa
>>Ovaj čovjek kontrolira nogometno tržište, divi mu se i Zdravko Mamić
