Ruski zastupnik Aleksej Žuravljov otvoreno je pozvao Kremlj da, ako bude potrebno, protiv Ukrajine upotrijebi taktičko nuklearno oružje kako bi Kijev prisilio na kapitulaciju. Njegove izjave, kao i ponovno zaoštravanje nuklearne retorike iz Rusije, za Večernji list komentirao je analitičar Tonči Tadić. Žuravljov je u videosnimci objavljenoj na Telegramu poručio da Rusija mora 'udariti tako da neprijatelj shvati da mora kapitulirati'. 'Ako bude potrebno, dužni smo ga upotrijebiti... Ako moramo udariti, udarit ćemo. I to nije tema rasprave', rekao je. Žuravljov je član Državne dume, prvi zamjenik predsjednika odbora za obranu i vođa nacionalističke stranke Rodina. – Svakih par mjeseci javi se neki lunatik iz ruske vladajuće elite sa idejom o korištenju taktičkog nuklearnog udara protiv Ukrajine kako bi se prisililo Kijev na kapitulaciju – komentira Tadić.
– Ta čuvena 'jedna ruska taktička nuklearna bomba koja će prisiliti Ukrajinu na kapitulaciju' vrti se u ruskim ali i europskim medijima još od ožujka 2023. Dosad sam nabrojio 58 puta da je Rusija spomenula nuklearni udar na Ukrajinu i/ili na NATO članice u ove četiri i pol godine rata protiv Ukrajine. Kad god je Ukrajina trebala dobiti novu pošiljku zapadnog oružja Kremlj je prijetio nuklearnim napadom na Ukrajinu i NATO: kad su stizale haubice, kad su stizali tenkovi, kad su stizali HIMARS-i, kad su stizali zapadni avioni i helikopteri. I nijednom se to nije realiziralo – ističe.
Tadić se potom osvrnuo na tvrdnje prema kojima bi mogućnost uporabe ruskog taktičkog nuklearnog oružja sada mogla biti realnija. – No sada je korištenje 'ruske taktičke nuklearne bombe' navodno sve realnije, navodno zato jer Putin ne smije izgubiti ovaj rat, pa će radije upotrijebiti nuklearnu bombu?! Ovo je prvi nepobitni dokaz da Putinov krug zna da gube rat. Makar im je bilo jasno još u travnju 2022. da nisu uspjeli na prepad osvojiti Ukrajinu, sada im je očito da doista gube rat. Zato i govore o nuklearnoj bombi – kaže Tadić.
Potom postavlja pitanje zašto Rusija, unatoč brojnim prijetnjama, dosad nije posegnula za taktičkim nuklearnim oružjem. – Zašto Rusija nije upotrijebila tu 'taktičku nuklearnu bombu' svih ovih 58 puta? Iz istih razloga iz kojih to neće učiniti ni sada – navodi. Kao prvi razlog Tadić izdvaja odnos Rusije s Kinom i kineski stav prema nuklearnoj eskalaciji rata. – U prvom redu radi kinesko-ukrajinske Deklaracije o nuklearnoj sigurnosti iz prosinca 2013., gdje Kina jamči Ukrajini zaštitu od nuklearnog napada od bilo koga. Ovo kinesko nuklearno jamstvo Ukrajini očito je jače od sigurnosnih jamstava SAD i UK temeljem Budimpeštanskog Memoranduma iz 1994. Posebno ako se uzme u obzir ovisnost Putinovog režima o Kini. Kina jednostavno ne želi dopustiti da sukob u Ukrajini sklizne u tzv. nuklearnu fazu jer je tada sukob nemoguće kontrolirati i vodi na vjerojatni kaos u Rusiji, te raspad i međunarodnu izolaciju Rusije – kaže Tadić.
Drugi razlog, prema njegovoj analizi, bile bi posljedice koje bi Rusija pretrpjela na međunarodnom planu. – Drugi je razlog spomenuta međunarodna izolacija Rusije nakon korištenja nuklearnog oružja protiv ne-nuklearne sile Ukrajine. Kod nuklearnog oružja naime je od jednake važnosti PR i diplomacija, odnosno međunarodni kontekst, koliko i vojna logika. Putinu doduše posao može olakšati njegov partner u Bijeloj Kući nuklearnim napadom na Iran. Međutim u oba slučaja u igri je zapovjedni lanac od četiri karike koji mora odobriti korištenje nuklearnog oružja uzimajući u obzir sve posljedice. Naime i američka i ruska nuklearna doktrina jamče korištenje nuklearnog oružja ako je ugrožena opstojnost i sigurnost nacije. U ovom slučaju nuklearni udar je navodno prijetio Ukrajini ako ikad napadne tlo Rusije. Pa ipak se nije dogodio čak ni kod ukrajinske okupacije Kurske oblasti u Rusiji! – navodi.
Tadić smatra i da bi eventualna uporaba nuklearnog oružja bitno promijenila odnos međunarodne zajednice prema Moskvi i praktički zatvorila prostor za daljnje pregovore. – Treći je razlog što bi to do kraja uklonilo svaku mogućnost za pregovore s Putinovim režimom, jer bi bio označen kao pomahnitali sustav koji ne preza ni od čega. Odnosno da je sasvim moguće da sutra nuklearno napadne Japan ili Poljsku ili Tursku, samo zato jer smatra da na to ima pravo. Ukrajina bi dobila svaku vojnu pomoć radi slamanja Putinovog režima – kaže.
Kao četvrti element svoje analize navodi mogući odgovor same Ukrajine. – Četvrti razlog je sama Ukrajina i njen odgovor na ruski nuklearni napad. Obično se svi pozivaju na scenarij u kojem NATO „od straha“ ne reagira na ruski nuklearni napad na Ukrajinu, pa Ukrajina kapitulira kao Japan 1945. – ističe Tadić. Potom se osvrće upravo na povijesnu usporedbu s kapitulacijom Japana na kraju Drugog svjetskog rata. – Kao prvo, Japan bi se nastavio boriti i da su bačene četiri a ne dvije bombe. Ključno je to što je između napada na Hiroshimu i na Nagasaki u rat protiv Japana ušao SSSR (koji je do tada bio neutralan!), pa je prijetila opasnost podjele Japana na sovjetsku i američku okupacijsku zonu. To je bio stvarni razlog brze kapitulacije Japana. Osim toga Japan nije mogao ničim uzvratiti po Americi – navodi.
Tadić zatim propituje i kakav bi vojni učinak taktički nuklearni udar uopće imao na ukrajinske snage. – Kao drugo, kakav bi to učinak imao taktički nuklearni udar na ukrajinsku vojsku? Nema nijednog dijela bojišta s velikim koncentracijama ukrajinske vojske, sve je raspršeno. Nuklearni udar na neki grad u Donbasu bi imao smisla samo ako bi Rusija imala vojsku sposobnu i opremljenu za napad preko radioaktivnog bojišta. Tu vojsku je Rusija izgubila još početkom rata 2022., a takva oklopna vozila ili nemaju ili pak kratko prežive na bojištu s ukrajinskim dronovima. Napad na Kijev ili Harkiv ili Odesu ne bi doveo do kraja rata, nego bi samo uklonio mogućnost ikakvih pregovora o miru s Rusijom i otvorio tzv. nuklearnu fazu rata – kaže.
U nastavku analize Tadić upozorava na mogući scenarij u kojem se nuklearni sukob ne bi zaustavio na uporabi nuklearne bombe, nego bi uključivao i napade na nuklearna postrojenja. – Nuklearni rat naime nije samo bacanje nuklearnih bombi nego i bacanje radioaktivnih bombi i razaranje nuklearnih elektrana. Rusija će naravno posve sigurno u tom scenariju, bolje rečeno u tom posvemašnjem ludilu, uništiti sve reaktore u nuklearkama u slobodnom dijelu Ukrajine: Hmeljnicki sa dva reaktora, Rivne sa četiri reaktora, Južna Ukrajina sa tri reaktora. Svi su VVER tipa, slično Krškom. Nuklearku Zaporižje (sa 6 reaktora) je okupirala Rusija, ali teško da će Ukrajina to uništiti. Sve to znači ne jedan nego devet Černobila u Ukrajini – kaže Tadić.
U takvom scenariju, nastavlja, trebalo bi računati i na mogući ukrajinski odgovor. – Ako je Ukrajina izložena ruskom nuklearnom genocidu onda ima moralno pravo koristiti baš sve protiv Rusije, pa i pokrenuti uništenje njenih nuklearnih elektrana, sa teškim posljedicama po europski dio Rusije, gdje su smještene skoro sve ruske nuklearke. Rusija će u tom scenariju imati ne jedan, nego čak 33 Černobila – navodi.
Na kraju detaljno navodi ruska nuklearna postrojenja koja bi, prema njegovu scenariju, mogla postati mete te upozorava na razmjere posljedica takvog razvoja događaja. – Zato će u Rusiji ukrajinskim dronovima i raketama skoro sigurno biti uništene ove nuklearke: Balakovo, Belojarsk, Bilibino, Kalinin, Kola, Kursk I i II, Leningrad I i II, Novo-Voronjež I i II, Rostov i Smolensk I i II, i plutajuća nuklearka Akademik Lomonosov, sa ukupno 33 reaktora. Od toga ih je 23 VVER tipa (slično onom u Krškom), sedam RBMK-1000 „černobilskog tipa“, a dva su sa hlađenjem natrijem, vrlo osjetljiva pri radu. Koliko god vam to zvučalo strašno, to su realnosti nuklearnog rata. U Hiroshimu i Nagasaki su se ljudi vratili, a u Černobil i Fukushimu nisu i neće – zaključuje Tadić.
Otvori KEKS Pay
Mislio sam da doktorska titula dođe kao neka potvrda pameti. Što Putin zna vidi se svakimm danom na istočnom ratištu a mi ćemo vidjeti dogodine kada se ostvare mokri snovi UdvL a mi ostanemo bez ušteđevine.