Karla Jelić, studentica dokumentarne režije te diplomirana redateljica Vida Skerk gostovale su u današnjoj emisiji Večernjeg TV povodom studentskog prosvjeda koji se danas održao ispred Akademije dramskih umjetnosti. Povod prosvjeda bio je, kazali su ranije studenti, povratak profesora Ozrena Prohića nakon dvije godine suspenzije zbog prijava za seksualno uznemiravanje.
Nakon održanog prosvjeda, cijeli niz profesora također je stao na njihovu stranu, što su potvrdili i otvorenim pismom koje je objavljeno ranije, a zbog cijele situacije na raspolaganje je svoj mandat stavio dekan Damir Švaić. Emisiju je moderirala urednica kulture u Večernjem listu Milena Zajović.
Što vas je motiviralo da na neki način zapravo i doslovno izađete na ulice?
Karla: Vraćanje na radno mjesto specifičnog profesora zapravo samo pokazuje da cijeli sustav ne funkcionira i da ne štiti studente i studentice, da ne štiti žrtve. Ono što smo danas organizirali je bilo povodom tog jednog profesora i vraćanja njega na radno mjesto, ali zapravo mislim da je bilo krajnje vrijeme. Ja mislim da smo mi već debelo kasnili s ovim prosvjedom radi toga što se takvo ponašanje i raznovrsno nedolično ponašanje profesora na Akademiji dopuštaju već godinama, ako ne i desetljećima. Isto kao što se nama narušava radna atmosfera jer se profesori tako ponašaju na predavanjima, tako ni profesorima sigurno nije lako.
Vida: Također, jedan od povoda je bio i ostavka cijelog povjerenstva koja skuplja te prijave. To je nama dalo vjetar u leđa da i profesori negoduju i da nisu zadovoljni tim povratkom na radno mjesto.
Cijela ta priča na Akademiji zapravo traje već jedno vrijeme, otkad je pokrenuta i stranica 'Nismo tražili'. Mnogo studentica i studenata je zapravo iznosilo kako anonimno tako imenom i prezimenom neka svoja iskustva s profesorima. Koliko je tu bilo prijava, koji je tu tip zlostavljanja u pitanju i čini li vam se da su one zapravo adekvatno procesuirane?
Vida: Pa točan broj prijava mi ne znamo. To piše na toj stranici. Je li ona referentna, ja vam to ne mogu reći jer mi nikakve informacije ne dobivamo. Taj cijeli proces je zaokružen potpunom tajnosti, što djelomično razumijemo zbog zaštite i žrtava i onih optuženih, ali samim ovim činom vraćanja nazad zlostavljača bez da se ikome to najavi, bez ikakvog objašnjenja i bez ikakvih mjera kontrole da se obavijesti studente da se kontrolira ta nastava pokazuje da taj sustav ne štiti apsolutno nikoga. Sve što će ovo dokazati i pokazuje da se ne isplati prijaviti. Zato studentice i ne prijavljuju s punim razlogom.
Karla: Mislim da je zapravo to najgora stvar u svemu ovome. Koliko god je bitno štititi žrtve, na kraju ispada da sva ta tajnost cijelih tih procesa štiti više profesore koji su optuženi nego žrtve i druge studente i studentice koji bi to mogli postati jednog dana. Na žalost, radi se o tome da je to užasno kompleksan birokratski proces koji studentima nije jasan. Osobi koja prijavi zapravo nije jasno na kojoj sve radne skupine odlazi njen slučaj tokom cijelog tog procesa. Ona nije informirana o odlukama svih tih povjerenstava, radnih skupina i ostalih i zapravo time gubi moć i gubi kontrolu nad vlastitom prijavom.
POVEZANI ČLANCI:
Jesu li sva ta tijela koja su se formirala zapravo izgubila povjerenje studenata?
Vida: Apsolutno. Zato su danas studenti bili na ulici i bili ispred Akademije gdje smo im puštali ono što su oni dopustili da se odvija na našoj instituciji. Ja vjerujem da ima puno ljudi i puno profesora u tim povjerenstvima koji žele dobro i koji žele nama studentima pomoći, ali i zbog birokracije i zbog tijela iznad njih oni to nisu u mogućnosti.
Danas ste pustili snimku koja traje gotovo pola sata, jednog vulgarnog agresivnog ispada profesora Prohića na probi diplomske predstave koje je bila prije šest godina. Netko će reći, O.K. i to je snimka od prije šest godina. Da li je ta snimka zapravo samo simptom nekog kontinuiranog stanja i sistemskog problema ili se tu radi o jednom incidentu jednog profesora?
Karla: Tu se apsolutno radi o problemu koji postoji kontinuirano postoji godinama, ako ne već desetljećima. Radi se o činjenici da studente jako često profesori sami uvjeravaju da je to nešto na što moramo pristati, da mi moramo očvrsnuti, da je samo taj profesor malo tako poseban, a zapravo se radi o tome da mi generacije i generacije studenata Akademije dramske umjetnosti izlaze iz ove institucije s ogromnim traumama kojima se onda još nose godinama. Znači, ponavljam, ovaj prosvjed nije samo napad na jednog profesora. Ovaj prosvjed je napad zapravo na jednog kontinuirano dozvoljavanog nedoličnog ponašanja, razne palete profesora.
Jedna od onih niza prijava o kojima se govori je bila i vaša.
Karla: Neću ulaziti u detalje, ali sam na vlastitoj koži osjetila nefunkcioniranje sustava. Osjećala sam neku odgovornost prema mlađim generacijama. Vrijeme je da prestanemo pisati mailove dekanatu, nego da se aktiviramo na konkretni način.
Za kraj, sutra se sastaje Akademsko vijeće. Dekan Švaić je rekao da stavlja na raspolaganje svoj mandat. Koliko nam je poznato, do sada nije učinio slično. Što zapravo očekujete sutra od tog vijeća?
Vida: Mi očekujemo definitivno ostavku i profesora Prohića, a i dekana Švaića. Međutim, to nije jedino naša odluka. Tu je i ostatak Akademskog vijeća, odnosno naši profesori, tu je studentski zbor. Mi ćemo doći tamo, mi ćemo izraziti svoje mišljenje i vidjeti kuda to sve vodi.
Karla: Nama je najbitnije da se sustav promijeni. Znači, ovo nije linč na pojedine osobe, oni su samo zapravo jedan simptom okruženja koji ne funkcionira već desetljećima. Mi zapravo zahtijevamo dokaz da će se nešto konkretno napraviti po pitanju.
Ako se to sutra ne dogodi, koji su vaši idući koraci?
Vida: Pa nastavljamo dalje. Bio to prosvjed ili borba u akademskom vijeću. Nešto se promijeniti mora.
Pa upravo si napisao najbolji način da se to suzbije - zamoliš čovjeka da mu snimiš predavanje. Ako ti i ne dopusti - sam će se korigirati jer prvo, zna što radi, a drugo, nije siguran hoće li ga snimati ilegalno. Ako ti dopusti - sigurno će predavati onako kako se treba predavati.