Kako razvod svojih roditelja vide oči djeteta? Kako i dalje biti roditelj nakon takve traume? Kako se nositi s gubitkom? Na ta kao i na brojna druga pitanja roditeljima koji su razvedeni ili su u postupku razvoda, pomažu doći do odgovora u splitskoj Udruzi za unapređivanje skrbi za fizičko i mentalno zdravlje i prevenciju svih oblika rizičnih ponašanja Mentor, koja u suradnji s Centrom za socijalnu skrb provodi program pod nazivom Iskra plus.
– Uloga roditelja zahtjevna je i izazovna. Svi ponekad trebamo podršku u obavljanju svoje roditeljske uloge u najboljem interesu djeteta – poručuje Jasna Vejić iz udruge Mentor, autorica programa Iskra plus, koji provode petu godinu zaredom. Financira ga Ministarstvo za demografiju, mlade, obitelj i socijalnu politiku s ciljem prevencije manipulacije, odnosno zanemarivanja i zlostavljanja djece. Partner im je Centar za socijalnu skrb s kojim surađuju i koji im dijelom upućuje korisnike, a neki od njih došli su sami.
Kći ima noćne more
– Teme koje obrađujemo bitne su za roditelje u procesu razvoda braka. Prvo ide ciklus pet edukativnih radionica gdje uz stručno vodstvo, u malim grupama do deset korisnika osvještavaju proces kroz koji prolaze. Potom slijedi primjena stečenih znanja i vještina kroz grupnu podršku, a, prema dogovoru s roditeljima, održavamo i grupna savjetovanja – pojašnjava Jasna Vejić dok u prostorijama Mentora čekamo dolazak korisnika. Osim s njom, razgovarali smo i s dvije voditeljice – Silvanom Nikolić i Marijom Mojaš Andrijašević – koje su dio stručnog tima koji inače okuplja sociologinju, pedagoginju, psihologinju, psihijatricu, a sve s dodatnim psihoterapijskim edukacijama. Zanimljivo je i to što je u svakom voditeljskom paru jedan član razveden, tako da imaju i osobno iskustvo brakorazvoda.
– Radimo u paru, kurikulum je razvijen timski. Voditeljice su zajedno složile teme koje su usmjerene na bolje razumijevanje onoga što se događa u procesu razvoda. Korisnicima pružamo znanja kako bi osvijestili svoje emocije i dobili vještine kako bolje upravljati sobom i kako adekvatnije odgovoriti na potrebe djece, odnosno da ih taj proces ne bi odveo u zanemarivanje dječjih potreba. Dijete treba oba roditelja, a često se dogodi da djeca postanu oružje nekoga od njih, ne namjerno, nego neosviješteno. Mi im pomažemo da steknu uvid i u vlastita ponašanja – kaže Silvana Nikolić.
– Na razvod gledam kao na prekid veze s kolateralnom žrtvom, a to je moje dijete. Razvod nije tragedija iako me pogodio jer uvijek misliš da će na kraju sve biti dobro. Za ovo nisam bila spremna ni ja, niti sam pripremila dijete. Vratila sam se roditeljskoj kući i kada me kći pita: “Zašto ne živimo s tatom?”, “Zašto nemam svoju sobu?”, “Hoću li ikada imati brata ili sestru?”, “Kada će doći tata?” prvo osjećam grižnju savjesti, zato što sam takvog partnera izabrala za oca svog djeteta, a onda nisam zadovoljna odgovorima koje dajem jer je njezina reakcija drama što god ja rekla. Otac je nije vidio dva mjeseca, ja ga upozoravam da je njoj teško, pokušavam zbog djeteta na situaciju gledati njegovim očima, ali sve je to vrlo teško. Kći je imala noćne more što će biti s njom ako se meni što dogodi. Borim se i nosim sa situacijom. Spremam se za najgore, a nadam najboljem – opisala je svoju situaciju jedna mlada majka, polaznica grupe.
Tijekom pet edukativnih radionica prolaze teme o potrebama roditelja i djeteta u razvodu, tugovanju, sukobu, komunikaciji, a nakon toga idu grupe podrške u kojima korisnici iznose što njih muči i kako primijeniti ono što su naučili. – Oni ovdje nauče faze razvoda, kakve manifestacije ima na tijelo poput stresa, faze tugovanja, sukoba, što se događa s njihovim emocionalnim stanjima i što se događa s emocionalnim stanjima njihove djece, što se očekuje od njih kao roditelja, kako da kroz to provedu djecu. Roditelj mora biti svjestan da svatko ima svoj kapacitet i kada je teško, dobro je potražiti pomoć dok razriješi neka stanja sa sobom – kaže Silvana Nikolić. Najčešći problemi s kojima dolaze su teškoće u komunikaciji i dogovaranju oko djeteta s bivšim supružnikom, ali i s djecom, osobito u adolescentskoj dobi.
– Često među supružnicima nema komunikacije, a mora je biti oko reguliranja susreta, druženja, postizanja dogovora u brakorazvodu. Iza toga zna biti i strah “naškodit ću djetetu ako nešto odlučnije napravim”, nesigurnost kako će druga strana reagirati, a često se događa da komunikacija ide preko djeteta, ne žele direktno komunicirati. Na kraju radionice želimo da spoznaju kako biti roditelj bez straha kako će druga strana reagirati, podizanje samopouzdanja, vjere u vlastite postupke – doznajemo od voditeljica radionice. – Svatko od njih donese svoj “kamen u cipeli” i pokušava ga izvaditi. Puno sudionika ističe pripadnost grupi, odnosno učenje od drugih, kako se oni nose sa svojim problemom i zato je grupa tako moćna. Shvate da nisu usamljeni sa svojim problemom, našli su se u istoj muci pa slušaju jedni druge – kaže Marija Mojaš Andrijašević. Primjerice, nauče ih da sukob ne mora biti uvijek nešto negativno, da strategija izbjegavanja sukoba nije uvijek dobra te da postoje vještine kako sukob usmjeriti na konstruktivno rješavanje problema.
‘Ne znamo čitati misli!’
– Nikada nisu članovi istog roditeljskog para u grupi jer imamo iskustvo da se njihov konflikt prenosi na grupu pa ako oba roditelja žele, što je idealno, jedan ide u jednu, a drugi u drugu grupu. Međutim, uglavnom dolazi jedan roditelj koji je spremniji na rad na sebi, a definitivno je bolji rezultat kada su oba roditelja u procesu. Imamo slučaj da je jedan roditelj došao na radionicu godinu dana kasnije, sada je u grupi, a njegova bivša žena bila je prošle godine. Tada je mislio da mu ne treba, ali sad je došao i rekao da mu je žao što je toliko vremena trebalo da shvati kako mu treba – kažu voditeljice.
.Razgovarali smo s trojicom očeva i šest majki polaznika radionice. Uvjet je bio bez imena i slikanja, a problemi koji su ih okupili vrlo su slični. – Javila sam se najviše zato da čujem i druga mišljenja i iskustva i da preispitam sebe kao roditelja. Smatram da mi je pomoglo, neke svoje osjećaje stavila sam na minimum, razmislim prije nego što nešto napravim – priča nam jedna od polaznica edukacije. Svima njima jako pomaže činjenica što su otkrili da nisu sami, da se i drugi nose s istim problemima. – Razvod je iskustvo teže od smrti bližnje osobe. Ali, koliko god to loše bilo, ogoli te i natjera da radiš na sebi. Sve je sada teže, odgoj djece, više posla, manje financija – govori žena čija djeca su ostala živjeti s mužem. S mlađim je bila na praznicima, stariji je odbija.
– Njemu je 21 godina, glupo mu se družiti sa mnom. Razvod je u postupku, s bivšim ne komuniciram, a plan viđanja na funkcionira u praksi – tiho i tužno kaže. Nikome ne funkcionira, čini se. Bar među ovdje okupljenim ljudima. – Kod mene je funkcionirao dva mjeseca, a onda su došli praznici i bivša je zaključila da će biti kako ona kaže. Okršaj je trajao samo jedno popodne, a ne mjesec dana i to je uspjeh. Uhvatila me i tuga, na dan Oliverove smrti sam razmišljao kako nemam nikoga i sve je loše. I s tim nemirom se bolje nosim, trajao je jedan dan – govori jedan mlađi otac. Smatra da treba poraditi na vlastitoj komunikaciji.
– Kad je brak gotov, pitaš se: “S kim sam ja to bio?” Ja sam suprugu izabrao tražeći sebi sličnu osobu, ali ona se jako promijenila. U braku sam se trudio pridonoseći financijski, poslove nisam dijelio na muške i ženske, radio sam sve... – govori muškarac, najstariji član grupe.
Razvod nakon više od tri desetljeća braka došao mu je “kao grom iz vedra neba”. Pitanje voditeljice je li ikada upitao suprugu što ona očekuje u braku i je li zadovoljna malo ga je zbunilo. – Mnogi partneri, a većinom žene, očekuju da im muškarci čitaju misli. Ne znamo čitati misli, recite što želite! – odgovorio joj je. Jedna majka kaže kako njezin bivši suprug odbija komunikaciju s njom pa joj informacije šalje preko djece i to joj jako smeta. – Mi smo se razveli preko poruka, to su bili napadi, vrijeđanje, ponižavanje. To je stalo i sada je pasivno-agresivan. Odbija komunicirati, a ja nikad ne znam kada će uzeti djecu. Ne vraća ih na vrijeme. Primjećujem kod sebe pomak, zahvaljujući i ovoj edukaciji. Čak sam tražila i alimentaciju – otkriva ta majka.
Iako je svaka od njihovih priča posebna i dramatična, sve se mogu svesti na probleme u komunikaciji s bivšim supružnicima vezane za djecu. Neki od njih ne viđaju svoju djecu zbog ponašanja bivših partnera, neki se žale da im bivši supružnici odbijaju kontakte s djecom. Svi imaju užasno lošu komunikaciju s bivšim partnerima, svjesni su da njihova djeca to osjećaju na svojoj koži i upravo to je ono što bi ovi roditelji žarko željeli promijeniti. To je i najjači motiv koji ih je doveo na ovu edukaciju.
Niste nemoćni
– Problem je što je moja bivša nastavila komunicirati sa mnom kao u vrijeme dok smo bili u braku. Uvečer se dogovorimo, ujutro sve negira. A ni pismene dogovore ne poštuje. Dođem po sina u vrtić i doznam da ga nema već tri dana. Nisam ga vidio dva mjeseca. Teško se nosim s lažima i manipulacijom. S malim sam imao izvrstan odnos, što je nju isprovociralo i sada radi incident za incidentom. Za komunikaciju je potrebno dvoje i čini mi se da neću puno postići – kaže jedan otac. U Mentoru ne prihvaćaju stav “neću puno postići”. – Odgovornost je na roditelju. Kada oni dođu i kažu da su nemoćni, mi im odgovorimo “Žao nam je, ali nije tako!” Niste bespomoćni, morate naći načina da pojačate svoje roditeljske kapacitete – poručuje Silvana Nikolić.
Razvod je zasigurno među najstresnijim događajima u životu, razvedenih parova sve je više i više, a samim tim i djece koja zbog razvoda pate. Za sve razvedene roditelje kao i one koji su u postupku, a djecu žele što bezbolnije provesti kroz razvod, objasniti im situaciju i uvesti ih u novo životno poglavlje, udruga Mentor organizira novi ciklus radionica koji počinje u ponedjeljak, 19. kolovoza. Prijave su otvorene pa oni koji žele mogu se uključiti. Program je besplatan. Svi podaci mogu se naći na web-stranici udruge. Dosad je u pet godina provedbe radionicama obuhvaćen 91 roditelj, od čega je 35% muškaraca, a 65% žena. S obzirom na broj razvedenih, premalo. Prosječna dob korisnika je 40 godina, a raspon je od 27 do 60 godina. Ništa neobično, ljudi se razvode u svim životnim dobima, a institucije im ne pružaju gotovo nikakvu podršku.
Bračna veza podrazumijeva davanje sebe drugom . Oni koji se ne daju , već traže ono što očekuju da će dobiti u braku , se razvode kada im se očekivanja ne ispune . Nadaju se novoj sreći u drugom brakuu , ali opet isto - žele nešto dobiti, a nisu u stanju dati sebe.