Pristup pomognutoj oplodnji treba omogućiti svim ženama bez obzira na seksualnu orijentaciju, ali tako da na teret HZZO-a na to imaju pravo samo žene kojima je utvrđen problem s plodnošću, dok ostale postupak trebaju platiti. Pravo na potpomognutu oplodnju trebaju imati svi muškarci i žene u braku, izvanbračnoj zajednici te registriranom ili neformalnom životnom partnerstvu, stoji u prijedlogu izmjena Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji (MPO) što će ga SDP idući tjedan pustiti u javnu raspravu, a na jesen u saborsku proceduru.
Višeplodne trudnoće
Trenutačno na MPO mogu bračni i izvanbračni parovi te žene bez partnera, a ovom zakonskom izmjenom omogućio bi se pristup pomognutoj oplodnji i ženama iz istospolnih zajednica, ali ne na teret obveznog zdravstvenog osiguranja. Konzervativnom dijelu javnosti takav će prijedlog zasigurno imati učinak crvene krpe, međutim, to pravo imaju u Francuskoj, Švedskoj, Finskoj, Danskoj, Velikoj Britaniji, Irskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, Španjolskoj i Portugalu. Osim uklanjanja diskriminatornih odredbi, SDP-ov zakonski prijedlog ima za cilj olakšati probleme neplodnosti svim građanima koji se s njima nose, a u Hrvatskoj je to između 80 i 100 tisuća parova. Godišnje ih se liječi samo 10-12 tisuća, a pomoć traže prosječno nakon dvije-tri godine neplodnosti, dok ih više od polovine ne traži pomoć. Kad je riječ o dobnoj granici, pravo na MPO preko HZZO-a, prema važećem zakonu, imaju u pravilu žene do navršene 42. godine, a predlagatelj će ponuditi alternativni prijedlog pomicanja dobne granice na 45 godina, što je opcija koja će se iskristalizirati tijekom javne rasprave.
VEZANI ČLANCI:
Predlaže se ukidanje granice od najviše 12 jajnih stanica u postupku homologne izvantjelesne oplodnje, a umjesto toga – korištenje kontrolirane stimulacije ovulacije u skladu sa suvremenim biomedicinskim spoznajama, odnosno da u svakom pojedinom slučaju o tome odlučuju liječnici u dogovoru s pacijentima. Ukidanjem ovog nepotrebnog ograničenja uskladili bismo se s gotovo svim europskim zemljama (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Grčka, Litva, Slovenija, Švedska i dr.).
Također se želi ukinuti obveza da od šest postupaka IVF-a najmanje dva moraju biti u prirodnom ciklusu, čime bi se omogućilo liječnicima da individualno i optimalno u svakom postupku naprave maksimalno moguće i da utječu na uspješnost postupaka. Kako bi se minimizirao rizik od višeplodnih trudnoća i rizik koji takve trudnoće nose i za ženu i za dijete, želi se ukinuti i mogućnost unošenja tri zametka u tijelo žena starijih od 38 godina, onih s nepovoljnim testovima pričuve jajnika, ponavljanog neuspjeha u liječenju te onkološnih bolesnika i težeg oblika muške neplodnosti u tijelo žene.
Uništenje zamrznutih zametaka
Umjesto troje, dvoje bi djece rođene MPO-om iz darovanih spolnih stanica bila granica korištenja istog genetskog materijala, s obzirom na to da smo mala zemlja i postoji teoretska mogućnost incesta. Neiskorištene spolne stanice i zameci čuvaju se u kliničkim bankama pet godina na trošak HZZO-a te sljedećih pet uz plaćanje, ali je nedorečeno – što nakon deset godina? Sada se predlaže da se osobe čija su tkiva i zameci pohranjeni, nakon isteka deset godina, pismeno izjasne žele li da se njihov genetski materijal daruje ili da se čuvanje obustavi. Izostane li takva izjava, ustanova može sama prestati s čuvanjem. Također, novim se prijedlogom želi omogućiti da svaki muškarac ili žena može pohraniti svoje spolne stanice i spolna tkiva o vlastitom trošku (social-freezing).
Kako sve žene bez obzira na svoju seksualnu orjentaciju? Pa ako su lezbijke nek onda prihvate tu činjenicu da nisu sposobne biti majke jer im je to priroda tako dala. Ili su same odabrale.