Pal Kara glavni je savjetnik za MOL grupu – osoba koja upravlja pravnim pitanjima grupe – i prvi put od dobivene arbitraže protiv Hrvatske prošle godine komentira što ona znači za mađarsku kompaniju i koji su MOL-ovi planovi za Inu.
Prvo je Arbitražni tribunal Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) odbacio hrvatsku tužbu zbog MOL-ova podmićivanja i navodnog kršenja dioničarskog ugovora o ni, a sada je švicarski Savezni vrhovni sud odbio zahtjev Hrvatske za poništenjem arbitražne odluke. Pretpostavljam da ste zadovoljni objema odlukama. Koje su pravne implikacije obiju odluka iz vašeg gledišta?
Pozdravljamo obje odluke i, naravno, sretni smo što je sada međunarodni sud potvrdio, a švicarski Savezni vrhovni sud podržao ono što smo govorili od samog početka ove tužne priče: nije bilo korupcije u MOL-ovu stjecanju kontrole nad Inom. U tom smislu moramo istaknuti i da je Hrvatska bila ta koja je odlučila prenijeti domaći slučaj korupcije pred međunarodni forum i to je razlog zbog kojeg imamo međunarodnu odluku o nepostojanju te korupcije. Pokušavam se i dalje nadati da će Hrvatska, zemlja koja javno izražava svoje poštovanje vladavine prava i koja je članica Europske unije, potpuno uvažavati, poštovati i provoditi arbitražnu odluku.
Prema nekim izvorima, Hrvatska bi trebala platiti oko 30 milijuna dolara za izgubljenu arbitražu. Je li to točan iznos? Što je s 250.000 švicarskih franaka koje je prošlog tjedna švicarski sud naložio Hrvatskoj da plati za troškove MOL-u? Koliko bi trebalo ići MOL-u i kada očekujete da će Hrvatska platiti?
Nažalost, informacije o troškovima dio su odluke UNCITRAL-a i kao takve trenutačno su povjerljive. Bilo je procjena u hrvatskom tisku i mislim da bi te brojke trebale biti indikativne. Mogu samo potvrditi da je dospijeće uplate bilo odmah nakon dostave arbitražne odluke i da MOL još nije dobio niti jednu lipu. Budući da se na kašnjenje plaćaju kamate, uvjeren sam da će Hrvatska poštovati sve svoje obveze plaćanja.
Zašto ne objavite arbitražnu odluku?
Bilo bi nam drago objaviti odluku, posebno u svjetlu mnogih obmanjujućih pojedinosti i neosnovanih nagađanja koja su se pojavila u hrvatskim medijima od prošlog prosinca. Ustvari, mi smo više puta tražili da se odluka objavi.
U najmanju ruku, odluka nije predstavljena objektivno ili, bolje rečeno, selektivno je procurila u hrvatsku javnost. Mnogo je ljudi na obje strane uložilo mnogo novca i energije u ovaj postupak tako da vjerujem da i hrvatski porezni obveznici i dioničari MOL-a zaslužuju vidjeti konačni rezultat. Ipak, MOL je uvijek poštovao pravila, uključujući i ona o međunarodnoj arbitraži, tako da jednostrana objava ove odluke nije dopuštena – osim minimalnog dijela koji je bilo obvezno objaviti kako bi se zadovoljila pravila mađarske burze o objavi. Drugim riječima, čekali smo pristanak hrvatske Vlade da objavimo odluku, a on još nije dobiven. Nadamo se da će hrvatska Vlada prihvatiti da je objava cijele odluke nužna zbog javnog interesa.
U dijelovima odluke koje ste ipak objavili stoji da je sud “nakon pažljivog razmatranja svih hrvatskih dokaza i podnesaka o pitanju podmićivanja, došao do sigurnog zaključka da Hrvatska nije uspjela utvrditi da je MOL uistinu podmitio dr. Sanadera”. Koje je dokaze sud imao pred sobom i na kojim je dokazima zasnovao svoju odluku?
Dokazi koje je predstavilo tužiteljstvo na suđenju gospodinu Ivi Sanaderu u Hrvatskoj korišteni su i u procesu UNCITRAL-a, ali uz njih je bilo mnogo više dokaza koje je sud prihvatio i vrednovao, uključujući nekoliko desetaka tisuća stranica pisanih dokaza i brojna svjedočenja svjedoka i vještaka, uključujući svjedoke i vještake koji se nisu pojavili na suđenju Sanaderu. Bilo je i opsežnog unakrsnog ispitivanja tih svjedoka, što je uobičajeno u međunarodnoj arbitraži i moram reći da je to vrlo učinkovit način dobivanja dokaza. Arbitri su također postavili mnogo pitanja svim svjedocima. Tribunal UNCITRAL-a donio je svoje zaključke. Nisu bili vezani ni za kakve zaključke ili presude drugih sudova, pa čak ni Ustavnog suda Hrvatske ili nekog drugog foruma. Tri vrlo iskusna međunarodna arbitra morala su doći do vlastitih zaključaka i izraditi vlastita utvrđenja na temelju ogromne evidencije dokaza koje su predstavile obje strane. Pravni tim Vlade predstavio je tisuće stranica dokaza, kao i mnoge svjedoke i vještake. Unakrsno su ispitali mnoge MOL-ove svjedoke, uključujući gospodina Hernádija. Nakon što javnost bude imala priliku pročitati odluku, bit će jasno kako je arbitražni sud vidio tvrdnje Hrvatske, koje je dokaze smatrao relevantnima, kako ih je ocijenio, uključujući svjedoke, te koji su bili drugi ključni dokazi koji su ga doveli do odluke koju su donijeli. Moram vam iskreno reći da je odluka dugačka, čak i za pravnike, ali zaslužuje vrijeme i pažnju. Jasno je napisana i zaključci arbitara vrlo su dobro obrazloženi i sveobuhvatni.
U Hrvatskoj je bilo mnogo spekulacija da je presuda Ustavnog suda o ukidanju dviju presuda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, od kojih je jedan bio slučaj Ina-MOL, odigrala veliku ulogu u postupku i konačnom ishodu slučaja UNICTRAL-a. Jeste li koristili presudu Ustavnog suda u argumentiranju vašeg slučaja?
Upravo je to jedna od onih spekulacija koje su se neko dulje vrijeme spominjale u Hrvatskoj i opet nisu davale poštenu sliku o tome koliko je relevantna, i ako je – ako uopće – ta odluka bila za arbitre. Objava bi odmah pojasnila ovo i svatko bi mogao pročitati jesu li točne i istinite spekulacije o tome i drugim dokazima.
Kako je svjedočio predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernádi?
Da, svjedočio je i, suprotno tvrdnjama hrvatskog tužiteljstva, gospodin Hernádi bio je dostupan i dao je izjave kao svjedok pred tijelima vlasti nekoliko zemalja, uključujući Hrvatsku. Kao što sam rekao, odvjetnici hrvatske Vlade ispitivali su ga puna dva dana, a ispitivali su ga i arbitri.
Bivši hrvatski ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak izričito je i javno optužio MOL-ovu upravu da je oštetila Inu za 6 milijardi dolara. Koji su bili vaši protuargumenti da se Inom upravljalo dobro?
Ne sjećam se da sam ikada vidio takvo financijsko izvješće u međunarodnim postupcima, ali jako me zanima kako je došao do tog čvrstog zaključka jer smo vrlo ponosni što je pod MOL-ovim upravljanjem Ina došla od stanja bliskog bankrotu do jake profitabilne tvrtke. Upravljali smo Inom sukladno našem najboljem znanju i stručnosti, a siguran sam da smo mogli postići još više da smo naišli na pravednije propise i manje namjerno štetnih državnih aktivnosti. Uzmimo primjerice poteze g. Vrdoljaka kojima je oduzeo Inine dozvole za istraživanje ili potpuno izmijenio pravila plinskog tržišta, čime je praktički izgurao Inu iz određenih plinskih poslova.
Koliko je MOL-ov dokaz bio uvjerljiv arbitrima? Je li njihova odluka bila jednoglasna?
Da ponovim, nisam u mogućnosti komentirati važne detalje zbog povjerljivosti podataka, rijetko kad se događa da arbitražna odluka jasno ide toliko u prilog jednoj strani.
Samo morate uzeti u obzir da su arbitri MOL-u dodijelili sve troškove arbitraže. U međunarodnoj arbitraži postoji pravilo “gubitnik plaća”. Arbitri isto u obzir uzimaju to kako su odvjetnici predstavili slučaj. Hrvatska je Vlada izgubila po svim točkama te sad mora pokriti naknade i troškove arbitara i sve MOL-ove pravne troškove i izdatke.
Prije par dana rekli ste za mađarsku televiziju da je MOL otvoren za prodaju svog udjela u Ini. Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je krajem prošle godine da će Vlada otkupiti MOL-ov udio u Ini. Je li u međuvremenu bilo kontakata s hrvatske strane?
To su mediji prenijeli neke dijelove. Ali, da budemo jasni: MOL-ov stav glede njegova udjela u Ini nepromijenjen je otkad je MOL-ova uprava usvojila odluku još 2013. godine. Ne jučer i ne nakon što je MOL primio potvrdu presude iz Švicarske krajem prošlog tjedna. Odluka uprave vrlo je jasna – MOL-ov primarni cilj uvijek je bio da Inom upravlja temeljem tržišnih gospodarskih principa kako bi maksimizirao stvaranje vrijednosti. Istovremeno, Odbor je također tvrdio da smo – ako poslovanje temeljeno na tržišnim pravilima nije moguće ili prihvatljivo za hrvatsku Vladu, jer ima drugačije planove za Inu – otvoreni za raspravu o tome s našim partnerom. Premijer Plenković izjavio je prošlog Božića da Vlada želi kupiti MOL-ov udio u Ini. Mogu samo ponoviti: taj proces još uvijek traje i mi čekamo strpljivo i s poštovanjem da čujemo nešto više o tome iz Hrvatske. U međuvremenu smo nastavili upravljati Inom u skladu s našim najboljim znanjem i u najboljem interesu svakog dioničara, ne samo MOL-a.
Prošlog je tjedna Rosnjeftov predsjednik Upravnog odbora Igor Sečin izjavio da razmatraju mogućnost ulaska u vlasničku strukturu Ine. Koji je vaš komentar? Je li bilo kontakata s Rosnjeftom o toj stvari u posljednje vrijeme?
Mi smo, naravno, svjesni ove izjave, ali suzdržao bih se od komentiranja. Kao što znate iz medija, u posljednjih nekoliko godina postojao je interes mnogih igrača za MOL-ov udio u Ini, ali ne komentiramo detalje.
Hoće li arbitražna presuda imati utjecaje na postupke u Hrvatskoj ili pred Europskim sudom za ljudska prava koji se tiču Zsolta Hernádija?
Dopustite da toj temi pristupim s drugog gledišta. Kako je moguće da gotovo godinu dana nakon UNICTRAL-ove presude, koja je nedvosmisleno utvrdila da gospodin Hernádi nije dao mito, i više od dvije godine nakon odluke hrvatskog Ustavnog suda, koji je poništio presude domaćih kaznenih postupaka, postoji samo jedna osoba čija je sloboda kretanja još uvijek ograničena? Kako je to moguće? Je li to doista zakonito?
I dopustite da nastavim s očitim poetskim pitanjima: tko je odgovoran unutar Hrvatske za nepostavljanje jedno vrlo jednostavnog pitanja: što ako doista nije bilo mita i cijela je priča samo izmišljena, kao što je to tvrdio MOL i kao što je to sad konačno potvrđeno presudom? I hoće li sad netko zauzeti stav i reći: zašto tu opciju ne stavimo na stol nakon svega što se dogodilo u i izvan Hrvatske glede navodnog mita? Kako je moguće da Hrvatska nije uspjela obraniti svoju poziciju niti pred jednim međunarodnim forumom?
Smatrate li da je slučaj protiv Hernádija u Hrvatskoj politički motiviran?
Mislim da postoji puno ljudi čiji su interesi zadovoljeni u tim postupcima i koji su se potrudili da javnost i donositelji odluka ne vide taj slučaj objektivno. Učinili su od MOL-a žrtvenog jarca i nakon nekog vremena ova je optužba postala očigledna bez ikakve potpore. U Hrvatskoj smo stigli do točke do točke kad se mito uzima zdravo za gotovo samo zato što je većina igrača imala neki interes u kriminalizaciji dioničarskog ugovora – dok su dokazi takve optužbe nedostajali ili su bili interpretirani u skladu s tim interesima. Nitko se ne bi smio čuditi da takav iskonstruirani slučaj nije potvrđen od strane međunarodnih sudova.
Zsolt Hernádi i njegovi odvjetnici u više su navrata tvrdili da je nevin. Zar ne bi bilo lakše da se Hernádi jednostavno pojavio pred hrvatskim sudom kako bi ponovio izjavu o svojoj nevinosti?
Gospodin Hernádi nikad u posljednjih šest godina nije zakonito pozvan od Hrvatske. Ali ako stavimo na stranu tu pravnu omašku, dodajte nekoliko Hernádijevih svjedočkih iskaza danih u Mađarskoj, uključujući i one koje je dao hrvatskim tužiteljima kao dokaz o kojem je sudio i Županijski sud u Zagrebu.
Dakle, govorim ovo i zaključujem da sud kojim je predsjedao sudac Turudić ne bi ništa promijenio u svojoj odluci.
Zašto? Jer ako pročitate presudu Sanaderu, ili samo pažljivo pratite kako se odvijao potpuno javno suđenje Sanaderu, lako ćete uočiti da ništa što je ondje obrana rekla ili predstavila nije prihvaćeno. Da ponovim, ništa.
Postojala su nagađanja da je uklanjanje Hernádija s Interpolove tjeralice rezultat lobiranja, neki su čak spomenuli da su visoko rangirani mađarski čelnici, čak i ministar vanjskih poslova, intervenirali u tom slučaju.
Interpolova tjeralica ima vrlo jake zaštitne mehanizme, tako da nijedno ministarstvo nijedne zemlje nije u mogućnosti jednostavno nekoga ukloniti s te tjeralice, i ne radi se o lobiranju. Obično Interpol poštuje i prihvaća međunarodne uhidbene naloge svojih zemalja članica. Postoji samo jedna glavna iznimka – ako se smatra da je slučaj primarno politički motiviran.
To Interpol doista ne tolerira. Vrlo mi je žao što sam dosegnuo tu nisku točku u ovoj dugoj priči, tj. u kojoj cijenjeni međunarodni sudovi dijele ovaj stav. To se ne smije i nije se trebalo dogoditi, ali još uvijek nije prekasno da se popravi ta situacija. Ako ljudi u Hrvatskoj prihvate činjenicu da nije bilo mita, onda bi odjednom sve zakonske odluke i događaji koji su se dogodili u zadnjih par godina odjednom imali smisla svima i ne bi bilo potrebe za stvaranjem teorija zavjere.
VIDEO: Oslobođen Walter Wolf:
Pa ne plaća to marva iz svojih džepova,boli ih k