Američki profesori Paul R. Milgrom i Robert B. Wilson posljednji su ovogodišnji laureati Nobelovih nagrada, i to za onu koju Alfred Nobel nije bio zamislio u svojoj oporuci koju je sastavio 1895. godine, za ekonomske znanosti.
“Aukcionomija”
Nobel za ekonomiju dodjeljuje se od 1969. godine, a odluku o laureatima donosi Sverige Rijskbank, odnosno Švedska središnja banka s nagradom istovjetnom onima za laureate originalnih kategorija. Znamenitim laureatima poput Paula Krugmana i Miltona Friedmana, u ovoj godini koju obilježava jedna od najvećih ekonomskih kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa, sada su se pridružila dvojica američkih znanstvenika, oba sa Sveučilišta Stanford, Paul R. Milgrom i Robert B. Wilson.
Svoje su Nobele dobili za nešto naizgled neuobičajeno, neobično, pomalo, za razliku od lani, kada je nagrada dodijeljena za smanjenje siromaštva u svijetu. Dvojica su američkih znanstvenika Nobela dobila za teorije aukcija, “aukcionomiju”, odnosno njihov razvoj i izum novih aukcijskih formata. I sad, kada kažemo “aukcija”, po automatizmu mislimo na velike aukcijske kuće poput, primjerice, Sotheby’sa, gdje se na otvorenim dražbama prodaju vrijedni predmeti, od novčića, preko slika, pa sve do skupocjenih automobila.
No, već i ovdje, kod klasičnih aukcija postoje neke bitne razlike, a vjerojatno niste razmišljali o tome da aukcije zapravo nisu nešto mondeno rezervirano za tople dvorane globalnih metropola, nego su svuda oko nas i temeljito utječu na naše živote. Javna nabava? Aukcija. Dodjela koncesija za nacionalnu televiziju ili radio? Aukcija. Dodjela koncesije frekvencijskoj spektra za internetske ili mobilne usluge? Aukcija! Dakle, aukcije, odnosno način na koje se one organiziraju temeljito utječu na naše živote jer je kvalitetan odabir načina njihove provedbe ključan za cijenu neke usluge koju svakodnevno koristimo ili za njezinu kvalitetu. I time su se bavili Milgrom i Wilson, očito vrlo uspješno kada su dobili najvredniju svjetsku nagradu.
U nabrojenim situacijama uz bezbrojne druge, klasični aukcijski formati nisu primjenjivi. Upravo su dvojica novih nobelovaca zaslužni što današnje tržište mobilnim uslugama izgleda tako kako izgleda. Ranih 90-ih godina američke su vlasti shvatile da zbog naglog proširenja tržišta mobilnih usluga više neće biti adekvatno koncesije dodjeljivati tek lobiranjem na koje su velike kompanije trošile golem novac, no prihod je za administraciju ostao limitiran.
Isto je bilo i s lutrijskom dodjelom. I tada je konačno odlučeno da se koncesije dodjeljuju aukcijom, i to sustavom koji su osmislili upravo Milgrom i Wilson, simultanu dražbu za sve dijelove SAD-a. I vlada je na tome zaradila 617 milijuna dolara umjesto da koncesije, kao do tada, daje praktično besplatno. Tako su izbjegli “prokletstvo pobjednika”, situaciju u kojoj pobjednik aukcije preplati predmet aukcije te su smanjili nesigurnost ponuđača koji su mogli izbjeći situaciju u kojoj dobiju koncesiju samo za nekoliko država, a izgube u ostalim željenim pa dobivene koncesije za njih više nemaju vrijednosti.
Amerikancima 7 od 11 Nobela
Temeljeno je to na njihovu gledanju na aukciju kao na igru, arenu sa svojim pravilima, u kojoj različiti igrači barataju različitim informacijama i igraju prema pravilima te arene. Aukcije su s vremenom sve više dobivale na važnosti u distribuciji javnih dobara poput struje ili prirodnih resursa, a njihovo je temeljno istraživanje omogućilo razvoj različitih aukcijskih formata koji će nadvladati te nove izazove stvorene prema potrebama distribucije različitih usluga. Zanimljivo je kako dvojica znanstvenika žive jedan preko puta drugoga, a smatralo ih se vrlo izglednim ovogodišnjim laureatima.
– Saznao sam to od Boba Wilsona. Moj je mentor zakucao na vrata, živi odmah preko puta – rekao je Milgrom, koji je i doktorirao kod Wilsona. Također je zanimljivo kako su sedam od 11 ovogodišnjih laureata Nobela – Amerikanci.
Nobelova nagrada je odavno politička sprdačina. Obama ju je dobio na "đemdo" sprdačina