“Povijesna reforma, velika pobjeda talijanskih građana”, klicao je čelnik Pokreta 5 zvijezda (M5s) i ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio nakon što je u utorak uvečer zastupnički dom definitivno izglasovao ustavni zakon o smanjenju broja parlamentaraca za 345 zastupnika i senatora. To je bio četvrto i posljednje parlamentarno glasovanje (po dva puta u senatu i u zastupničkom domu) kojim je broj zastupnika smanjen sa 630 na 400, a senatora s 315 na 200. Za taj rez izjasnilo se 553 zastupnika, 14 je bilo protiv, a dva su bila suzdržana.
Više se puta počevši od osamdesetih godina pokušavalo smanjiti broj parlamentaraca, ali je taj pokušaj uvijek propao. Sada je na tome rezu svoju bitku pokrenuo M5s, ali do konačne pobjede, koja i neće biti značajna kako se je predstavljali, još treba pričekati. Sada je na redu daljnji tijek da bi se došlo do konačnog rezultata, a i on će biti novčano mršav u odnosu na najave. Di Maio je klicao kako će rez trećine parlamentaraca donijeti uštedu državnoj blagajni od milijarde eura godišnje ili 300.000 eura dnveno, a zapravo će ušteda biti od samo 81.5 milijuna eura godišnje, a to tek, bude li zakon konačno usvojen, od sljedećeg parlamentarnog saziva.
Prema parlamentarnoj bilanci za trogodište 2018.-2020., država po zastupniku troši godišnje 230.000, a po senatoru 249.000 eura godišnje. Ako se broj smanjenih zastupnik i broj smanjenih senatora pomnoži s tim iznosima dobiva se 81,5 milijuna eura uštede godišnje u odnosu na gotovo milijardu eura koliko se godišnje troši za funkcioniranje parlamenta. Da bi se došlo do milijarde eura uštede o čemu su govorili petozvijezdaši trebat će proći 12,5 godina. Ušteda je ušteda, ali nije tako velika kakvu su populističkim proglasima predstavljali petozvijezdaši.
Daljnji iter da bi ustavni zakon postao punovažnim će trajati još oko godinu dana. Mogao bi se, ali ne mora, sazvati referendum o tome zakonu. Istina prema ispitivanju javnosti čak 80 posto ispitanih drži dobrim rez broja parlamentaraca, pa bi na referendumu vjerojatno zakon prošao. No, treba proći tri mjeseca od dana objavljivana u službenom listu izglasovanog zakona u parlamentu do eventualnog sazivanja referenduma. Ako se bude zatražio referendum Ustavno sud bi ga trebao usvojiti, što je daljnjih mjesec dana. Nakon toga u roku od 50 do 70 dana treba sazvati referendum, što je dakle daljnja dva mjeseca. U slučaju pozitivno rezultata referenduma prije eventualnih novih izbora na kojima bi se birali manje parlamentaraca bi trebalo proći daljnja dva mjeseca. A, i u slučaju da se ne sazove referendum već da zakon uđe na snagu bez takvog izjašnjavanja, bit će potrebno donošenje novih zakona od izbornog do onoga o izmijeni izbornih jedinica kako bi svi stanovnici bili zastupljeni, a to znači da bi sve to moglo biti završeno tek polovicom 2020.
Italija je do sada imala 945 parlamentaraca (odnosno 951 ako se računa i doživotne senatore), čime je u Europi bila na drugom mjestu iza Velike Britanije koja ima 1.442 zastupnika i lordova u dva doma, a sada će 600 parlamentaraca u dva doma biti peta, jer će ispred nje biti Francuska (925 parlamentaraca), Njemačka (778)i Španjolska (616), a iza ostaju Poljska (560), Rumunjska (465), Švedska (349), Grčka (300), Češka (281), Austrija (244), Bugarska (240), Portugal (230), Nizozemska (225, Irska 218, Belgija (210), Finska (200), Mađarska (199), Danska (179), Hrvatska (151), Slovačka (150), Litvanija (141), Slovenija (130), Estonija (101), Letonija (100), Malta (68), Luksemburg (60) i Cipar 56 ali to su samo ciparski Grci, jer 24 mjesta ostaju upražnjena a namijenjena su ciparskim Turcima koji ne sudjeluju na ciparskim izborima.
Treba kazati da od tih 28 država 13 ima njih dvodomni sustav (Velika Britanija, Italija, Francuska, Španjolska, Rumunjska, Poljska, Češka, Nizozemska, Njemačka, Irska, Austrija, Belgija i Slovenija). Do sada je svaki parlamentarac u Italiji zastupao oko 96 tisuća stanovnika, a sada će zastupati 152 tisuća stanovnika. U Španjolskoj svaki parlamentarac zastupa 133 tisuće stanovnika, u Njemačkoj 117 tisuća, Francuskoj 116 tisuća, Velikoj Britaniji 102 tisuće itd., u Hrvatskoj 34 tisuće, a na Malti jedan parlamentarac zastupa 14 tisuća stanovnika.
