Poručnica Martina Radnić odlučno je koračala poligonom za obuku pasa, tik uz njezinu nogu išao je Kenny. Pogled nije skidao s ruke u kojoj je loptica. Čekao je zapovijed, sve će napraviti s veseljem, hodati po mostu, preskočiti prepreku. Dobro zna da će nakon toga najdraža igračka biti njegova.
- Upravo vježbamo taktičko kretanje. Radimo s lopticom, a inače bi u stvarnoj situaciji u mojoj ruci bilo oružje - priča nam zapovjednica Voda za uzgoj, selekciju i preddresuru Satnije za obuku vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević” i pokazuje položaj u kojem se kreće vodič dok mu je pas između nogu. I premda je tek osam mjeseci zapovjednica voda, a osmomjesečni Kenny prolazi početnu obuku koja je pod njezinim zapovjedništvom, sama je otišla veliki korak dalje. Nakon položenog posebnog ispita postala je prva žena vodič službenog psa u Vojnoj policiji.
Sve kroz igru
- Željela sam proći sve što prolaze kolege, dečki kojima sam zapovjednica. Ova obuka malo se razlikuje od one koju imaju vodiči pasa civili. Radili smo sa štencima, koje smo uvodili u osnovnu obuku, ali i s odraslim i iskusnim operativnim psima. Od njih smo mi učili i trebali postići da nas prihvate. Jer ako smo mi nesigurni, onda oni postaju šefovi - priča nam poručnica i dodaje kako joj je položeni ispit vjetar u leđa za nastavak rada. Vojnu karijeru počela je još 2011., kad je odslužila dragovoljni vojni rok. I to nakon završenog Kineziološkog fakulteta, nakon kojeg je bila i fitness trenerica i trenerica atletske škole za niže razrede osnovne škole, ali i trenerica u školi jahanja.
- Bilo je idem probati. I tako je krenulo. Dosta dugo čekala sam na djelatnu vojnu službu, do 2013. Nakon gardijske brigade, motorizirane bojne 'Vukovi' u Gospiću, bila sam pripadnica Bojne za opću logističku potporu, a PVP mi je bio cilj, sad na posao idem s osmijehom - ističe poručnica .
U vodu kojem je zapovjednica obučavaju se psi do godine dana starosti. Rade na temeljima socijalizacije i poslušnosti, temeljima kasnije usmjerene obuke. I sve to kroz igru.
– Psu mora biti ugodno i zabavno, nema prisile. Svaki dan radimo nešto drugo: usvajanje mirisa, poslušnost, razvijanje plijenskog nagona... A nekad samo šećemo šumom ili idemo na kupanje. Pazimo da nismo na poligonu kad je najveća vrućina, ali psi se moraju naučiti na sve uvjete jer će i raditi u svim uvjetima - objašnjava i dodaje da nakon temeljne obuke slijedi usmjeravanje za različite namjene, kad psi postaju operativni. U njezinu vodu provodi se socijalizacija pasa i za carinu i potrebe MUP-a, te za sva ostala tijela koja imaju sporazum s ministarstvom, ali kasniju obuku oni provode sami. Takva obuka provodila se i s Iračkim snagama sigurnosti ISS 2009.
- Svi psi su iz našeg uzgoja, tako je već više od 20 godina. Radimo s belgijskim, njemačkim i nizozemskim ovčarima. Svestrani su i mogu se usmjeriti za sve namjene - za detekciju: eksploziva, duhana, droga, ali i za zaštitno-tragačke, tragačke, zaštitne ili čuvarske zadaće. Vrlo se lako mogu osposobiti i za zadaće izvan oružanih snaga - objašnjava poručnica. I dodaje da su svi psi prijavljeni HKS-u, imaju papire, a kombinacije parenja određuju sami.
- Nije nam toliko bitno kakvu ćemo boju dobiti, važno je da su psi zdravi, naročito se pazi na kukove i laktove. Moraju biti čvrstog karaktera, znatiželjni, samouvjereni i željni rada - kaže i ponosno ističe da je osmomjesečni Kenny iz njezina prvog legla otkad je u vodu.
Želje za školovanje
- Mlad je i u procesu obuke i školovanja. Tek učimo, dobar smo tim, međusobno smo se odabrali. Ušla sam u boks kad su štenci bili jako mali, tek su im se okice otvorile. Svi su spavali, a on je došao do mene, sjeo do vrha čizama, gledao me i mahao vrhom repića - priča i dodaje kako Kenny ide s njom kući, gdje ga čeka 10-godišnja američka bokserica Roma. Vodi ga sa sobom i na hipodrom, na rekreativno jahanje. A uz konje je Martina 23 godine, došla je i do 3. mjesta na državnom natjecanju u kategoriji uzdanice. Bila je trenerica konja i trenerica u školi jahanja. Životinje su, kaže, dio njezina života od malih nogu, kad ih je spašavala i donosila kući.
- I ovdje ima pasa uz koje sam posebno vezana. Jedna od njih je 11-godišnja belgijska ovčarka Ella, naš najstariji pas. Nije više operativna, ali je uvijek tu. Najviše se mazimo, četkamo, šećemo se, kupa se u bazenu, zapravo ima poseban tretman - opisuje miljenicu voda.
Kad priča o planovima, ističe želju za daljnjim profesionalnim razvojem i usavršavanjem, a voljela bi da to bude u nekoj od američkih vojnih škola. I da Kenny ide s njom, da nauče nešto novo.
Otvori KEKS Pay
