Nadaleko je poznata ona da, dok letite u avionu, imate daleko manje šanse poginuti nego dok se vozite u automobilu, na motoru, ili čak i dok pješice prelazite cestu. Naš poznati matematičar Toni Milun prije nekoliko je godina izračunao kako šansa da doživite zrakoplovnu nesreću iznosi 0,0000429 posto. Međutim, proteklih godina kao da svakih nekoliko mjeseci na naslovnicama čitamo o stravičnim helikopterskim ili zrakoplovnim tragedijama u kojima netko izgubi život, a uglavnom to bude više ljudi.
Prošle subote u padu helikoptera na Aljasci poginulo je petero ljudi, a među njima i Petr Kellner (56), najbogatiji Čeh i jedan od najvećih poduzetnika u Srednjoj Europi. Helikopter je, kako to za svoje goste običava činiti, unajmilo luksuzno odmaralište Tordrillo Mountain koje tijekom zime nudi pakete heli-skijanja za otprilike 15 tisuća eura tjedno po osobi. Češki milijarder tamo je bio redoviti gost, a uzrok nesreće tek treba utvrditi.
Tri vrste letova
Nepunih mjesec dana prije, točnije 7. ožujka, u Normandiji je također u padu helikoptera poginuo francuski milijarder i parlamentarni zastupnik Olivier Dassault (69), jedan od nasljednika tvrtke Dassault koja proizvodi borbene zrakoplove. U helikopteru se uz njega nalazio još samo pilot, koji je također poginuo, a nesreća se dogodila samo nekoliko minuta nakon što je uzletio s piste. Zbog čega je do nesreće došlo, utvrdit će istraga koja je još uvijek u tijeku.
Samo dva dana prije u gotovo identičnoj nesreći na afričkom je kontinentu preminula 27-godišnja glazbenica Sasa Klaas. Helikopter u kojem je bila jedina putnica srušio se u Botswani, a pilot je, iako teško ozlijeđen, ipak preživio jer nakon nesreće nije došlo do eksplozije.
U eksploziji je zato, u medijski najrazvikanijoj nesreći ovog tipa, prije nešto više od godinu dana poginuo Kobe Bryant, jedan od najboljih NBA košarkaša svih vremena. U tragediji koja se dogodila oko 65 km sjeverozapadno od Los Angelesa, nakon što se helikopter pri brzini od 300 kilometara na sat zabio u brdo, poginulo je još osmero ljudi koji su s Bryantom bili u letjelici, uključujući i njegovu 13-godišnju kćer Giannu. Istraga koja je završena početkom veljače ove godine utvrdila je da je za nesreću kriv pilot Ara Zobayan. On je uletio u oblake nadajući se da će se uspjeti izdići iznad njih, ali plan je pošao po krivu. Zobayan je u oblacima postao potpuno dezorijentiran, a u jednom trenutku se čak, umjesto da nastavi povećavati visinu, počeo spuštati. Letio je potpuno na slijepo i tako ubio devetero ljudi.
Video - Poginuo Kobe Bryant
Uz Kobea, Dassaulta, Kellnera i Klaas, u protekle dvije godine živote je, vozeći se privatnim zrakoplovima ili avionima, izgubilo još na desetke ljudi, političara, sportaša, poslovnjaka, glazbenika... Među njima su i Michael Stefanik, američki profesionalni vozač automobilskih utrka i član NASCAR-ove kuće slavnih, poznati country pjevač Troy Gentry, Chris Cline, američki “kralj ugljena” težak oko 2 milijarde dolara, argentinski nogometaš Emiliano Sala...
– Bitno je razlikovati tri vrste letova. Prvi su komercijalni, koji su ujedno i najrasprostranjeniji, a tu spadaju svi regularni letovi kakve koristi velika većina ljudi. Drugi su čarter letovi na zahtjev, u koje spada i tzv. zračno taksiranje, a tu podrazumijevamo letove preko specijaliziranih kompanija koje pojedinac ili tvrtka unajme za neku priliku. Treća vrsta su tzv. letovi generalne avijacije koji podrazumijevaju sve ostale vrste letova. Dakle, kada si netko kupi avion ili helikopter i u njemu leti kad hoće i gdje hoće, to spada u let generalne avijacije. Oko 94 posto zračnih nesreća sa smrtnim posljedicama događa se na letovima generalne avijacije, pa tako statistički ispada da je, kada se u obzir uzme broj vozača i pilota na svijetu, 19 puta opasnije provozati se privatnim avionom nego obiteljskim automobilom – napisao je u studiji koju je lani objavio Arnold Barnett, profesor statistike na MIT-u, jednom od najprestižnijih sveučilišta u svijetu.
Nekoliko je razloga za takvu poraznu statistiku. Jedan od njih je da najbogatiji ljudi na svijetu ipak više kupuju helikoptere nego avione.
Ne žele proturječiti šefu
Helikopteri uglavnom lete na nižim visinama, što samo po sebi povećava šansu da dođe do sudara s nekim brdom, zgradom, zaplitanja u žice dalekovoda i slično. Najčešći uzrok nesreća ipak je greška pilota, koji se pokažu glavnim krivcima u više od 90 posto slučajeva. A razlog zbog kojeg piloti često izgube orijentaciju i počnu paničariti uglavnom se krije u vremenskim (ne)prilikama. Podsjetimo – Kobe, njegova kći i još sedmero ljudi poginuli su zbog toga što je pilot odlučio ući u oblake, a zatim se u njima nije snašao.
To je opet direktno povezano s time što profesionalni piloti koji rade za komercijalne avioprijevoznike prolaze i češće i rigoroznije kontrole od onih koje rade za pojedince. Osim toga, za komercijalne letove vrijede i sasvim drukčija pravila od onih koja se odnose na letove generalne avijacije. Privatnom avionu tako je, primjerice, dozvoljeno poletjeti s aerodroma čak i u uvjetima znatno smanjene vidljivosti, dok komercijalnom nije. Pravila su puno manje restriktivna za privatne letjelice, a s obzirom na to da se u njima voze uglavnom oni koji svoje pilote itekako dobro plaćaju, isti ti piloti često ne žele proturječiti svojim šefovima i priopćiti im kako “sada ne bi bilo pametno letjeti”.
A avio taksiranje se sve više i više širi. Pojvaili su se aviobrokeri, u regionu najpoznatiji je Royal Charter Servise koji su smanjile cenu (naravno ne mogu još uvek obični smrtnici da se voze, ali doći će i to vreme) i sada se može iznajmiti privatan let za nekoliko hiljada evra.