Europska komisija prihvatila je hrvatsku prijavu za zaštitu prošeka kao tradicionalnog proizvoda, što je još jedan korak prema zaštiti tog dalmatinskog desertnog vina, priopćili su iz ureda hrvatskog eurozastupnika Tonina Picule.
Očekuje se kako će EK u kolovozu, najkasnije početkom rujna, objaviti to i u službenom glasilu EU, nakon čega će Talijani, koji od 2013. opstruiraju zaštitu izvornosti hrvatskog prošeka i njegovo pozicioniranje na europskoj vinskoj karti i tržištu, imati pravo na žalbu. Zapravo je već i pripremaju, s obzirom na to da talijanska javnost i vinarska industrija već tjednima o tome bruje i pokušavaju sabotirati zahtjev koji je pred EK drugi put postavila Hrvatska. Poučeni dosadašnjim iskustvima, s hrvatske su strane stoga opravdano oprezni i čekaju dalji razvoj događaja.
Dva mjeseca za žalbu
– Nakon objave zaštite, svaka će potencijalno zainteresirana strana imati mogućnost podnošenja žalbe u roku od dva mjeseca. Komisija će zatim analizirati moguće pridošle pritužbe i donijeti konačnu odluku nakon uvažavanja svih dostupnih elemenata – stoji u pismu koje je europski povjerenik za poljoprivredu Janusz Wojciechowski poslao Piculi.
– Veseli me što su povjerenik Wojciechowski i Komisija odlučili uvažiti vrijednost naše prijave i našeg tradicionalnog vina kao dijela naše zajedničke europske baštine – poručio je Picula koji se, nakon nedavne inicijative Italije da pokuša spriječiti uvrštenje hrvatskog zahtjeva za zaštitu prošeka pod izlikom sličnosti, i sastao s povjerenikom. Objasnio mu je, tvrdi, da je cijeli postupak talijanske opstrukcije motiviran financijskim interesima talijanskih proizvođača, odnosno ekspanzijom na tržištu i zaštitom od potencijalnih gubitaka, iako prošek i prosecco nisu i ne mogu biti izravni tržišni konkurenti.
Ivica Kovačević, predsjednik Strukovne grupacije vinogradarstva i vinarstva ŽK Split i dugogodišnji direktor Stine, kaže kako odluka EK u korist Hrvatske još nije službena. A upravo zahvaljujući našim europarlamentarcima “koji s takvim informacijama trče pred rudu, Talijani već pišu prigovore i tužbe”, napominje. Otkako smo ušli u EU i sukobili se s Talijanima oko prošeka, njegov je status nereguliran.
– Po jednima se pod tim imenom može prodavati, po drugima ne, no riječ je o tako maloj proizvodnji da nikoga to nije previše ni zabrinjavalo. Proizvodilo se možda najviše 10.000 boca godišnje – ističe Kovačević, objašnjavajući kako oduvijek imamo tako malu proizvodnju pa se Talijanima prvi put i pokušalo objasniti kako je riječ o smiješnim količinama u usporedbi s njihovim proseccom da bismo im remetili tržište. S druge strane, riječ je o povijesno i tehnološki posve različitim proizvodima.
Naš se prošek se pod tim imenom spominje još 1556. u “Ribanju i ribarskom prigovaranju” Petra Hektorovića, a Talijani su svoj počeli proizvoditi prije 20-ak godina, kad RH nije ni bila u EU niti je imala nekoga svoga u EK za prigovor kad su oni svoj prosecco štitili, tvrdi Kovačević. Naše tradicionalno desertno vino u središnjoj i južnoj Dalmaciji radi se od prosušenih bobica grožđa tradicionalnih sorti bogdanuše, maraštine i vugave i nema nikakve poveznice u okusu, vrstama grožđa ni tehnologiji proizvodnje s talijanskim proseccom, koji se industrijski puni CO2 plinom kako bi se postigla pjenušavost.
Više bilo patvorenog prošeka
– Nekad je u Hrvatskoj postojala velika proizvodnja tzv. patvorenog prošeka za 30-40 kn/l od Dalmacijavina, Istravina... No pravi prošek napravljen po specifikaciji mora biti skup. Nije lako ni dobiti grožđe za takvo vino, a potom ga proizvesti i prodati. Više ga radite zbog imidža firme, da ga možete pokazati, jer se u kalkulaciji proizvodnje prošek ne isplati – tvrdi Kovačević, ističući kako iz podruma Stine izađe svega 1000 i 3000 boca, ovisno o godini. Iz Ministarstva poljoprivrede su kazali kako su redovnim putem podnijeli zahtjev EK za zaštitu tradicionalnog izraza Prošek.
– U ovom trenutku stručne službe EK razmatraju zahtjev RH za njegovim priznavanjem te je, sukladno tome, EK u postupku objave hrvatskog zahtjeva u Službenom listu EU u svrhu podnošenja mogućeg prigovora svih zainteresiranih strana – poručili su
Ako im je to problem neka bude Hrvatski Prošek ili Dalmatinski Prošek. Oni neka si imaju svoj Prosecco Italiano ... ili kako se jur reče na talijanskom. To su ionako dva različita proizvoda.