Krajem veljače 1889. četvorica novinara sjela su u kočiju u Trstu i krenula prema Svetom Bartolu. Nije ih zanimao krajolik, nego kutija ugrađena u prijevozno sredstvo u kojem su se nalazili. Dok su konji kasali, uređaj je na okruglom listu papira crtao svaki pokret kočije, pa se tako vidjelo kad je krenula, koliko je puta i koliko dugo stajala te koliko je vozila prazna, bez putnika. Novinari su se vratili oduševljeni točnošću zapisa, a list Naša sloga izvijestio je čitatelje o izumu istarskog profesora Josipa Belušića. Belušić se rodio točno 42 godine prije opisanog događaja u Županićima, zaseoku kraj Labina. Njegov talent za prirodne znanosti prvi su uočili svećenici u Pazinu, gdje je išao u školu. Nastavio je na višoj državnoj gimnaziji u Kopru, uz stipendije od 100 i 40 forinti, a zatim je studirao na Sveučilištu u Beču. Od 1875. predavao je fiziku i matematiku na carsko-kraljevskoj učiteljskoj školi u Kopru, na njemačkom i talijanskom jeziku. Ondje je ostao do 1900. godine. U talijanskim se dokumentima javlja kao Giuseppe Bellussich, što je poslije otežalo praćenje njegova rada. Uređaj je službeno predstavljen 1887., a godinu kasnije Belušić ga je prijavio državnom patentnom uredu u Beču kao "Controllore automatico per vetture", automatski kontrolor za vozila. Naziv nije bio slučajan jer je sprava radila mnogo više od mjerenja brzine. U Austro-Ugarskoj patent je registriran kao velocimetar.
Profesor iz Labina izumio je električni brzinometar, a predstavio ga je u Parizu pred 28 milijuna ljudi
Skulptura Josipa Belušića bila je prije nekoliko godina izložena u Zagrebu u sklopu projekta Sit&Meet. Belušić je rođen 1847. u Županićima, zaseoku kraj Labina, a ni danas se ne zna gdje je umro. Uređaj koji je izumio bio je brzinomjer, tahograf i taksimetar u jednom
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.