Zgrožen napadom koji je doživio u jednoj gospićkoj pizzeriji, s puknutom nosnom kosti i oteklinama na licu, Ernest Petry, ličko-senjski župan, za Večernji list ispričao nam je detalje incidenta koji se jučer navečer odigrao u jednom ugostiteljskom objektu u Gospiću. Kaže da napadača nikada prije nije vidio, da nije očekivao nikakav sukob i da tijekom napada nije uzvratio nijedan udarac. – Strašno, užasno. Ja sam stvarno zgrožen. Ne razmišljam toliko o sebi, nego o tome što bi bilo da je na mojem mjestu bilo dijete. Svaki dan čitamo o nasilju i stvarno ga je previše – rekao nam je Petry, koji se još oporavlja od ozljeda. Potvrdio nam je da mu je u napadu puknula nosna kost, no srećom nije došlo do njezina pomicanja.
Kako nam je ispričao, u pizzeriji se našao sasvim slučajno. Prijatelji koji su putovali kroz Liku prema Zagrebu javili su mu se, a on ih je pozvao da zajedno pojedu pizzu. Nakon druženja oni su nastavili put, dok je Petry ostao podmiriti račun. – U tom trenutku ušla je meni potpuno nepoznata osoba, prišla mi i pitala: "Znaš li ti tko sam ja?" Rekao sam da ne znam. Predstavio se kao brat Mede Pećine koji se spominje u optužnici za ilegalno odlaganje otpada u Lici. Zatim me pitao znam li da se njegova bivša djevojka javljala na natječaj za zapošljavanje i da nije primljena. Rekao sam mu da ne znam ništa o tome – prepričava župan.
Tada je, tvrdi, muškarac iznenada nasrnuo na njega. – Uhvatio me za vrat i udario mi glavom o stol. Ustao sam, a onda mi se unio u lice i sedam ili osam puta, možda i više, udario me punom šakom u glavu. Cijelo vrijeme držao sam ruke spuštene. Bio sam svjestan da bi, ako pružim otpor, moglo ispasti da se i ja tučem. Ne znam ni sam kako sam uspio ostati tako miran – ispričao nam je. Kaže da se sve dogodilo vrlo brzo. Ubrzo su stigli policijski službenici, koji su uzeli izjave i priveli muškarca. Petry je potom otišao na hitnu pomoć, gdje su mu utvrđene ozljede. – Meni je prvenstveno neugodno. Ne želim da ostane takva slika o meni, da se fotografije razvlače po portalima... – govori.
Otkrio nam je i da je nakon odlaska prijatelja ostao u Gospiću jer je čekao povratak svojeg djeteta sa školskog izleta. – Bilo je oko pola osam navečer. Čekao sam autobus kojim se moje dijete vraćalo s Interlibera, da ga odvezem kući – objasnio je. Na pitanje boji li se nakon svega, odgovara da osobno ne osjeća strah, ali da ga zabrinjava sve češće nasilje. – Ne bojim se za sebe. Ali ovo je primjer zašto država mora što prije reagirati protiv nasilnika. Danas ili sutra naša djeca mogu stradati od takvih ljudi. Nije važno kojoj političkoj opciji netko pripada ili kako razmišlja. Nasilnike treba maknuti s ulica. Strašno je da se takvo što može dogoditi iz vedra neba – poručio je Petry. Dodaje da mu nije bilo lako pristati na razgovor o napadu, ali je odlučio javno progovoriti upravo zbog drugih potencijalnih žrtava. – Ne volim govoriti o sebi niti se braniti po medijima. Meni je sve ovo neugodno, nitko ne želi biti u ulozi žrtve... – zaključio je.
Otvori KEKS Pay
Pa da se ovaj batinas javio tetejcu bi se sigurno naslo mjesta u kojoj zagrebackoj gradskoj ustanovi.