Početkom svakog mjeseca na koprivničkom Zavodu za zapošljavanje nastaju gužve. Evidentirani dolaze na redovna javljanja, a pristižu i novi nezaposleni.
Bez plaće
Tomislav Vlahović (28) pet mjeseci bio je zaposlen u zagrebačkoj fasaderskoj tvrtki, a radio je u Njemačkoj. Kada tri mjeseca zaredom, unatoč obećanjima, nije dobio plaću, morao je dati otkaz i otići na zavod, no bez prava na naknadu. Posla, kaže, uvijek ima, no problem je što velik broj poslodavaca ne može redovno isplaćivati radnike.
U sličnoj situaciji našao se i Borislav (29), po struci stolar. Iako je zaposlen u lokalnoj građevinskoj tvrtki, ne prima redovitu plaću i zbog toga obilazi zavod u nadi da će pronaći bolji posao.
Dražen Harambaša (35) prije godinu i pol dobio je otkaz u obućarskoj tvrtki Slogi kao tehnološki višak. Danas živi s roditeljima jer si stan ne može priuštiti. Dosad je poslao više od 50 molbi za posao. Njegov je problem, priznaje, što nema srednjoškolsko obrazovanje, no, da bi to ispravio, upisao je verificirane tečajeve – za pomoćnog kuhara, masažera, soboslikara... No, posla još nema.
Naučen je, kaže, raditi u tvornici no više od svega volio bi da za život može zarađivati kao glazbeni producent. Dok mu se želja ne ostvari, čeka da nova tvornica obuće u Koprivnici počne s radom i da u njoj nađe svoje mjesto.
Ne može u mirovinu
Zdenka Ledinski (54) naknadu sa Zavoda prima već deset godina. Punih 26 godina radila je u Podravkinu pogonu, a tada je uz simboličnu otpremninu koju je namijenila kćeri za fakultet, otišla s posla. Prijevremenu mirovinu ne može ostvariti jer joj, zbog promjene zakona, nedostaje tri mjeseca radnog staža, koja nema gdje odraditi.
– Živim od 1000 kuna naknade, s kojom bih zimi trebala plaćati 1300 kuna samo za režije. Jedini izlaz mi je novčana pomoć od kćeri, no i jedna od njih je nezaposlena... – priča Zdenka, razočarana u državnu vlast i njenu nebrigu za radnike.
Dok broj nezaposlenih munjevito raste, većini ipak ostaje nada da će dolaskom toplijeg vremena uspjeti naći sezonski posao, od kojeg će živjeti dok se sveopća situacija ne popravi.
evo relaksirajući život Hrvatskih građana pa se još čude kaj ljudi traže na ulici neka budu sretni koliko se trpi za pukim preživljavanjem