Hrvatski političari, od ministara i saborskih zastupnika do viđenijih članova stranaka, s vremena na vrijeme progovore o prijetnjama kojima su izloženi. Vladimir Šeks, Vesna Pusić, Tomislav Karamarko, Sanja Bilač, Mirela Holy, Mihael Zmajlović, tek su neki od onih za koje se zna, a još je više javnih osoba koje šute. Nije to hrvatska posebnost, prijetnje dužnosnicima gotovo su normala pojava i u susjeda, a nisu imune ni razvijene demokracije, pa je istraživanje u Švedskoj pokazalo da je lani više od trećine tamošnjih parlamentaraca bilo žrtvama napada, prijetnji i uznemiravanja.
Revolveraš u dvorištu
U nas su lokalni političari, najčešće gradonačelnici, zbog odluka kojima kroje život u svojim sredinama, suprotnih planovima i interesima pojedinaca ili skupina, najizloženija meta. Uvrede i prijetnje raznih vrsta smatraju dijelom posla, no kad im se krene na obitelj, o čemu svjedoči nedavni napad na suprugu vukovarskog gradonačelnika Željka Saba i prijetnje njegovoj djeci, granica je prijeđena.
Nemili događaj iz Vukovara samo je jedan u nizu, s prijetnjama su se ondje proteklih godina suočavali mnogi političari. Još 1997. na zgradu gradske uprave nepoznata je osoba ispalila zolju, Sabovu prethodniku, gradonačelniku Vladimiru Štenglu, u dvorište obiteljske kuće 2002. bačena je ručna bomba, a predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Vojislav Stanimirović zbog prijetnji je jedno vrijeme bio pod policijskom paskom, kao i vukovarski dogradonačelnik Željko Pinjuh, koji se nedavno sukobio s bivšim vijećnikom SDP-a, sada nezavisnim Zdravkom Dedićem. Maskirana osoba napala je nedavno i Elviru Dejak, također nezavisnu vijećnicu, bivšu esdepeovku. Policija i dalje traga za napadačima na Željku Sabo, a obitelj je pod policijskom zaštitom. Neugodnosti su imali i gradonačelnici Otoka i Županje, Josip Šarić i Damir Miličević, kojima su prije nekoliko godina izbušene gume na automobilima.
Slučaj koji se pamti u Zagrebu svakako je brutalno premlaćivanje Igora Rađenovića 2008. godine, pretpostavlja se jer je USKOK-u prijavio kriminal u Zagrebačkim cestama. Na parkiralištu pred zgradom šipkom su ga po glavi i tijelu izudarali Miodrag Šimunac i Nikola Presečki, kasnije osuđeni na zatvorske kazne. Nalogodavci napada za koji je Šimuncu plaćeno 3000 eura još se ne znaju.
U Istri je, pak, pravi kolekcionar raznih prijetnji saborski zastupnik Damir Kajin, no prijavio je tek jednu jer se prijetilo njegovim bližnjima. Gradonačelniku Rovinja Giovanniju Sponzi prijetnje, u kojima se spominjala supruga, stizale su SMS-om, prijavio ih je policiji pa mu je obitelj neko vrijeme bila pod zaštitom, a slučaj je na sudu. No, najdrastičniji istarski slučaj je onaj Ede Kosa, istaknutog člana IDS-a, danas čelnika Hrvatskih cesta, na kojega je, dok je bio zamjenik gradonačelnika Poreča, u dva navrata pokušan atentat. Pod automobilom mu je 2006. eksplodirala bomba, a potkraj 2010. na njega je pucano u dvorištu obiteljske kuće. Samo puka sreća, a prilikom pucnjave i spretnost jer je revolverašu torbom izbio oružje iz ruku, Kosa je spasila od smrti. Njegovu likvidaciju naručio je porečki ugostitelj Sefedin Bilali kojemu se sada sudi. Motiv je, prema optužnici, spor zbog terase kavane.
Dobio 14 mjeseci zatvora
U Rijeci se 2005. na sjednici Poglavarstva koju je vodio gradonačelnik Vojko Obersnel zbio dotad nezapamćen incident: Josip Šarić je upao, repetirao kalašnjikov i zatočio gradsku vladu zajedno s novinarima. Talačka kriza trajala je pola sata, a Obersnel je ostao pribran razgovarajući sa Šarićem o rješavanju njegova problema sa zemljištem koje je prenamijenjeno u zeleni pojas. Šarić je osuđen na 14 mjeseci zatvora i od sutkinje je tražio da što prije ode iz “crvene Rijeke” na izdržavanje kazne.
Splićani se još sjećaju lanjskog napada na gradonačelnika Željka Keruma. Bivši tajnik Torcide Pavao Grubišić Čabo napao ga je na pozornici na rivi usred govora na prosvjedu zbog prve, osuđujuće presude generalima Markaču i Gotovini. Kerum je grmio protiv nepravde, a kad mu je Čabo dobacio da se makne od Torcide, nazvao ga je urbanim Jugoslavenom. Počelo je naguravanje, pa je splitski gradonačelnik Čabu bacio s pozornice, popravio kravatu i nastavio govor. Čabo nije prekršajno kažnjen, no problema je imao. Dobio je otkaz zbog “narušavanja ugleda” tvrtke u kojoj radi, ali pod pritiskom javnosti vraćen je na posao. Taj je slučaj ipak bio bezazlen u usporedbi s incidentom koji je 1997. tadašnjem gradonačelniku Ivici Škariću priredio ratni heroj Vladimir Benac. Upao je na sjednicu Poglavarstva naoružan automatskom puškom, zatočio gradonačelnika i njegove suradnike i tražio prenamjenu zemljišta kako bi mogao sagraditi kuću.
Nekadašnji vijećnik DC-a Požeško–slavonske županije Božidar Lujanac, koji je često govorio o kriminalu, još ne zna tko ga je 2007. pretukao u središtu Pakraca. Nepoznati mlađi muškarac udario ga je šakom u glavu, a potom nogama po tijelu, pa je završio u bolnici. Na kuću i službeni automobil požeško-slavonskog dožupana Ferdinanda Trohe, pak, nepoznati su počinitelji 2009. bacili crnu boju.
– Bilo je predizborno vrijeme, a na kapiji sam imao naljepnicu Andrije Hebranga, HDZ-ova kandidata za predsjednika, pa je moguće da je to nekome zasmetalo – objasnio je Troha. Da čelna fotelja nije uvijek tako “udobna” na svojoj je glavi svojedobno najbolje osjetio Mato Belak, HSS-ov načelnik Severina pokraj Bjelovara. Njega je 2009., uoči drugog kruga lokalnih izbora, u uredu najprije verbalno, a potom i fizički napao stranački kolega i susjed Zvonko Kolenko. Stolcem po glavi opalio je Belaka nanijevši mu lakše ozljede. Iako se u prvi mah činilo da nemili događaj ima političku pozadinu, pokazalo se da je sukob bio privatne naravi. Kolenko je osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od šest mjeseci s rokom kušnje od dvije godine, a Belak je za napad naplatio tisuću eura odštete. Nikada se nisu pomirili te ni danas ne razgovaraju.
>> Sabo: Ovo je bilo strašnije od rata i logora koji sam prošao
