Dana 13. listopada 1972. godine zrakoplov Urugvajskih zračnih snaga (let 571), koji je prevozio 45 ljudi, srušio se u Andama. Na letu su ponajviše biti članovi ragbi tima Old Christians Club, koji su putovali na utakmicu iz Montevidea prema Santiagu. Nesreća je nastala zbog pogrešne procjene pozicije zrakoplova prilikom slijetanja, zbog čega je zrakoplov pao u planinsku dolinu. Tek 33 putnika preživjela su pad.
Preživjeli su se našli u ekstremnim uvjetima – na visokoj nadmorskoj visini, bez hrane i medicinske pomoći, dok su temperature padale ispod nule i snježne oluje prekrivale područje. Za sklonište su koristili olupinu zrakoplova, a nakon što su im zalihe hrane brzo nestale, morali su donositi radikalnu odluku: počeli su jesti tijela preminulih putnika kako bi preživjeli.
Kasnije su preživjeli naišli na još jednu katastrofu – lavinu koja je odnijela još osam života. S početna 33 preživjela, do prosinca je broj pao na 16. Tada su odlučili krenuti u misiju spašavanja. Roberto Canessa, Nando Parrado i Antonio Vizintín morali su pješačiti po planinama, nadajući se da će pronaći pomoć. Nakon više od tjedan dana naišli su na čileanskog stočara koji im je pomogao i doveo vlasti do preostalih preživjelih.
Nakon 72 dana u Andama svi su bili spašeni, a vijest o "čudu u Andama" brzo je obišla svijet. No, užas zbog spašavanja bio je pomješan s užasom zbog priznanja preživjelih da su jeli ljudsko meso. Nakon spašavanja preživjeli su se vratili na mjesto nesreće, a tijela onih koji nisu preživjeli pokopana su u blizini, označena križevima.
Canessa, pedijatar i kardiolog, 40 godina nakon nesreće svoju ispovijest odlučio je podijeliti s cijelim svijetom. Canessa je u vrijeme nesreće imao 19 godina. Najteže mu je bilo jesti ljudsko meso. – To je bio jedini izvor proteina i masti koji smo imali. Bilo je odvratno. Osjećao sam se poniženo. Dostojanstvo mi je bilo na podu. Morao sam zgrabiti komad mesa svojeg prijatelja i pojesti ga da bi preživio. Kroz oči našeg civiliziranog društva, to je bila jeziva i odvratna odluka – rekao je Canessa.
Temperature su bile jako niske i smrzavali su se. Nisu lako donijeli odluku da jedu meso poginulih, ali nisu mogli drugačije. – Lomio sam se. U tom sam se trenutku pitao je li bolje da umrem. Sjetio sam se majke i poželio se što prije vratiti kući. Tada sam imao i djevojku Lauru s kojom danas imam troje djece. Progutao sam komad i to je bio ogroman korak nakon kojeg se ništa nije dogodilo –rekao je Canessa.
Jedan od najtežih izazova preživjelih bila je suočavanje s užasima koje su doživjeli, osobito s činjenicom da su morali pribjeći kanibalizmu. Canessa je, po povratku u Urugvaj, obišao obitelji svojih prijatelja kako bi im osobno objasnio kroz što su sve prošli i zašto su morali poduzeti takve korake kako bi preživjeli. Opisao je i kako je posjetio Gustava i Raquel Nicolich, čiji je sin bio teško ozlijeđen i umro je u lavini koja je pogodila avion nakon nesreće.
FOTO Bezbrižno ušli u avion, a onda se dogodila najveća YU tragedija: Nestalo je 10 čitavih obitelji, poginulo 180 osoba
