Iako je teško pokretna, baka Mara Marijanović polako se uspinjala u vikarijat osječke nadbiskupije. Iako joj je svaki korak težak, nije propustila nazočiti osječkoj promociji druge knjige Nestali. Za svog nestalog sina Maritina, kao i proteklih 28 godina, spremna je podnijeti najveću žrtvu. Tužna pogleda, zamućenih suzama, gledala je svoj portret tuge, koje je objektivom ulovila fotografkinja Pixsella Sandra Šimunović.
Pridružile su joj se i ostali članovi obitelji, oni čije su potresne ispovijesti zabilježene na stranicama ove knjige. Njihove ispovijesti i suze, duboko su dirnule okupljene uzvanike. Posebice suze Ilije Lovrića, koji već 28 godina traga za sinom Ivicom. Imao je samo 18 godina.
- Svaki dan nam je težak, ne znam koji je dan gori. Svakoga ponedjeljka idem prvo vidjeti ima li u sandučiću neka ceduljica, je li se netko javio s nekom informacijom. Ja ne mogu pričati kolika je to bol. Ne bih to nikome poželio. Ni najgorem neprijatelju. Da budem iskren, da mi je naći bar dvije kosti da ih pokopam pa da se smirim. Ja sam 15 godina u Osijeku otkako sam preuzeo tu dužnost i u 15 godina mi smo pokopali dva čovjeka. Petnaest majki je umrlo - rekao je Lovrić i pritom zahvalio redakciji 24 sata na serijalu Nestali i knjizi.
Video: Promocija knjige Nestali 2 i izložba fotografija Sandre Šimunović, fotoreporterke Pixsella
- Ova knjiga jako nam puno znači. Puno nam je pomogla. Otvorili smo vam vrata naših srca i domova, samo daj Bože da su je pročitali oni koji istinu skrivaju sve ove godine. Ne znam kako mogu mirno spavati - rekao je Lovrić. Suautorica knjige Romana Bilešić okupljene je upoznala s rezultatima i uspjesima koje je serijal Nestali polučio u ove tri godine.
- Ovaj projekt koji je iznjedrio i knjigu Nestali 2 započeli smo prije svega zbog članova obitelji nestalih, da bismo im pokazali da nisu sami, da suosjećamo s njima, da je pitanje nestalih u Domovinskom ratu važno, da bismo nestale vratilu fokus javnosti, da se o nestalima priča i da se probudi svijest i savjest svakog pojedinca da napokon kaže informacije koje bi obiteljima donijele mir - istaknula je Bilešić. Podsjetila je da je na početku projekta Hrvatska tragala za 1940 ljudi nestalih u Domovinskom ratu, a danas traga za njih 1892. Okupljene je upoznala na brojne kampanje koje redakcija 24 sata radi posljednje dvije godine.
- Nismo stali samo na ispovijestima obitelji na našem webu i u novinama. Često se kampanjama i našim posebnim izdanjima sjećamo nestalih i ne dopuštamo da e zaborave. Vašu tugu za vašim najmilijima zabilježila je i fotoreporterka Pixsella Sandra Šimunović, a čiju izložbu Portreti tuge možete razgledati nakon promocije - rekla je Bilešić i zamolila sve obitelji koje još nisu ispričale svoje bolne priče, da to učine.
- Kolegica Mikola dajemo sve od sebe i zaista se trudimo da ovaj projekt nastavimo dalje i objavljujemo knjige dok i posljednji čovjek s popisa nestalih u njoj ne nađe svoje mjesto. Ali, trebamo i vašu pomoć,, drage obitelji. Vi ste ta snaga, ti pokretači, vi ste ta okosnica cijelog ovog projekta. Ispričajte nam svoje priče ma koliko to bolno bilo. Ali,ne smijemo odustati. Ako ništa drugo, istina će ostati u tim knjigama - zaključila je Bilešić koja se sa suautoricom Danijelom Mikolom odrekla dobiti od prodaje knjige.
- Knjige možete kupiti na kioscima Tiska, a redakcija 24 sata, Romana i ja odrekli smo se dobiti od prodaje. Dobit ide u korist obitelji nestalih. Nismo se odrekli jedino pozitivnih rezultata potrage za nestalima, jer ćemo ih tražiti dokle god ćemo moći.
Voljela bih kada biste kroz naše priče upoznali ove nevjerojatne obitelji, njihovu djecu, braću, supružnike, koji su njihova tijela položili na oltar ove domovine. Mariju Jambreković čiji je sin ostao ležati ranjen u ernestinovačkom parku, naslonjen na drvo, dočekao smrt i potom nestao.
Mandu Vadlju iz Antunovca čija kći već godinama izbjegava svoje vjenčanje jer nema tate da ju odvede do oltara, Anicu Jakopiček koja je trudna pobjegla iz okupiranog Cerića i čiji sin, iako nikada nije upoznao oca i dalje povremeno napiše pismo svome tati - rekla je Mikola i naglasila da smo, razgovarajući s obiteljima ostati iznenađeni činjenicom da neke obitelji nikada do sada nikome nisu ispričale gdje je, kada i kako u ratu nestao njihov član.
- Otkrili smo da zapravo radimo jednu vrlo detaljnu arhivu ispovijedi potkrepljuje činjenicama, imenima, datumima, mjestima i događajima koji su bitni, ili će jednog dana biti bitni u otkrivanju i identifikaciji pronađenih posmrtnih ostatak. Također smo otkrili da mnoge nestale više nema tko tražiti. Njihovi su najmiliji umrli, a ime im je ostalo tek broj na popisu nestalih - rekla je Mikola.
Promocijom je bio dirnuti i Osječko baranjski župan Ivan Anušić, koji je na njoj nazočio kao izaslanik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Istaknuo je kako se nada da proteklih 28 godina potrage za nestalim sinovima, roditeljima i braćom neće otići u vjetar.
- Nakon Oluje i Bljeska počelo se nametati pitanje:Što ćemo s ljudima koji su ubijeni i odvedeni i kojima se ništa ne zna?. Nadali smo se da će ljudi koji su se vratili u Hrvatsku i kojima smo oprostili sve te zločine, kojima smo pogledali kroz prste reći gdje su ostaci tih ljudi. Došli smo do granice da ne tražimo krivca i kaznu za njega, nego samo kosti tih ljudi. Nažalost, ja nisam zadovoljan niti načinom na koji se ti ljudi traže, niti modelima, niti pritiscima kojima se možemo služiti da bi se suprotna strana natjerala da kažu gdje su ti ljudi. Nažalost, jedino kome je gore kada izgubite brata, oca, majku sestru i kada ga pokopate su upravo oni ljudi koji su to doživjeli, a još ne mogu sahraniti niti jednu kost. Ti ljudi su najveći stradalnici u Domovinskom ratu - istaknuo je Anušić te se obiteljima nestalih stavio na raspolaganje.
- Stavljam vam se na raspolaganje na svaki način a se istina nađe. Pokušavali smo na svaki način, ali sve što smo pronašli, pronašli smo privatnim vezama i privatnim istraživanjima, što je sramota. Hrvatska je u vrijeme mirne reintegracija propustila priliku pritisnuti i tražiti od Srbije i ljudi koji su to učinili da kažu gdje su. Moj brat je poginuo. I to sam im oprostio. Ono što ne mogu oprostiti su silovanje i ubojstva žena, djece i civila. To im neću nikada oprostiti - zaključio je župan Anušić.
Nakon što su razgledali izložbu Lica tuge, obiteljima nestalih poklonili smo njihove slike Portreti tuge.
Njihove ispovijesti i suze, duboko su dirnule okupljene... u postotku to je 0.0001% u odnosu koliko je javnost i cijelu hrvatsku političku scenu i medije dirnuo napad na navijače zvezde u kafani petko kad se za razliku od ove tememe danima izmjenjivali komentari i osude po svim medijima