Konačno, zbog Krležina utjecaja na Tita, mijenja se i odnos jugoslavenskih vlasti prema Zadru u godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata. Tako je Tito, vidjevši u Zagrebu “Zlato i srebro Zadra”, na nagovor Krleže prvi put 1951. posjetio taj grad.
U svom govoru Tito je, uz ostalo, nesmotreno rekao: “Do sada niste dobili neke naročite pomoći od Vlade, ali sada ćemo vam pomoći.”
Osnivanje kulturnih institucija
Tek kad je savezna vlada kotar Zadar, uz još 13 kotara u Jugoslaviji, proglasila privredno nerazvijenim područjem – počeo je pristizati novac za obnovu.
Međutim, brzo se došlo do zaključka da se po pitanju obnove grada problemi ne mogu rješavati pojedinačno, parcijalno, nego planski i sveobuhvatno budući da je cijela gradska jezgra bila devastirana. Na žalost, devastacije, gotovo svakodnevne, produljile su se cijelo desetljeće nakon završetka rata.
Novi stanovnici namjerno su rušili i devastirali zgrade i palače kako bi što brže došli do socijalističkog, tzv. higijenskog stana, koji ima sanitarni čvor i vodu. Naime, zbog neimaštine i loše infrastrukture stanovnici su se morali prati u javnim kupaonicama, a vode ponekad je bilo, ponekad nije itd. A brojne arheološke nalaze, kamenje sa srušenih zgrada i dekorativne elemente (portali, stupovi...) bacali su u drobilice kako bi se dobio šljunak za “socijalističku izgradnju”. Zvuči nevjerojatno, ali, kako je otkrila Antonija Mlikota, miniranje zgrada u Zadru se nastavilo još deset godina nakon završetka rata.
Miroslav Krleža, tada potpredsjednik JAZU, odlučio je da se raspiše natječaj za regulaciju Zadra.
Natječaj za regulaciju Zadra 1953. raspisali su Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (zapravo Krleža) i Narodni odbor grada Zadra. Pristiglo je 14 radova. Dva su odbijena kao nepotpuna, a žiri je zaključio da natječaj nema pobjednika zato što nitko nije odgovorio na propozicije natječaja u cijelosti. Dodijeljene su tri jednakovrijedne nagrade, a još su tri rada otkupljena. Autori su uglavnom zakazali u na konzervatorskim smjernicama za zaštitu povijesne jezgre grada. Bruno Milić (1917.- 2009.) bio je jedan od nagrađenih te je dobio zadatak napraviti plan konačne regulacije povijesne jezgre grada. Izradio je 1955. idejnu regulaciju, a njegov plan bio je izlagan u Milanu, Parizu, Rimu i Moskvi. Međutim, taj plan nikada nije službeno usvojen. Pa ipak, prema Milićevim planovima obnovljeni su pojedini gradski blokovi. Gradske vlasti su konačno 1958. odbacile Milićevu regulaciju i raspisale novi natječaj...
No Miroslav Krleža, tada u punoj snazi i s velikim utjecajem na politiku, nije stao samo na dokazivanju hrvatstva Zadra nego osnivanjem ustanova. Budući da je u Zadru bila duga tradicija sveučilišta, Krleža je želio obnoviti visoko školstvo u gradu. Naime, u Zadru je još davne 1396. osnovan Studium generale, dominikanska visokoškolska ustanova, koju su ugasile napoleonovske vlasti 1807. što je bilo popraćeno pljačkom, nasiljem i istjerivanjem profesora, a samostan i sveučilište pretvoreni su u vojarnu.
Velimir Visković svojedobno je izjavljivao kako “s dosta sigurnosti možemo tvrditi da je Krleža već početkom pedesetih godina došao na ideju kako bi hrvatstvo Zadra trebalo dodatno afirmirati i osnivanjem adekvatnih kulturnih institucija”.
Kadroviranje na fakultetu
Krleža je znao što radi. Kako je intelektualni život u Hrvatskoj tada bio koncentriran samo u Zagrebu, njegovom disperzijom Krleža je želio dobiti novo intelektualno žarište. Jedino se stvaranjem “intelektualne jezgre” Zadar mogao spasiti od propasti i zaborava.
Zahvaljujući Krleži u Zadru je 1954. utemeljen Institut Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Smisao osnivanja Instituta bilo je sustavno istraživanje povijesti Zadra i njegove šire okoline. U Institutu JAZU od 1966. nalazi se Pomorska zbirka, a u njoj je od 1958. do 1981. djelovao je i Restauratorski atelje u kojem su restaurirane mnoge umjetnine Zadra. Upravo je Institut JAZU zaslužan za očuvanje umjetnina “Zlato i srebro Zadra” te crkve i samostana sv. Marije u Zadru. Krleža je 1955. osmislio i potaknuo osnivanje Filozofskog fakulteta u Zadru kao ispostave zagrebačkog sveučilišta, tada jedinog u Hrvatskoj. Velimir Visković, pozivajući se na razgovore s poznatim zadarskim profesorom Daliborom Brozovićem, pisao je da je Krleža igrao i važnu ulogu i u kadroviranju na Filozofskom fakultetu u Zadru. To je samo dokaz koliko je bio u zadarskim temama. Njegove veze, dakako, sa zadarskim Filozofskim fakultetom nikada nisu ni prestale. Krleža je, naime, poslije posredovao da fakultet prihvati doktorski rad njegova kućnog prijatelja Franje Tuđmana... Na kraju, kako je Hrvatska puna paradoksa, od njih ni Zadar nije izuzet. Iako je puno napravio za grad Zadar, Miroslav Krleža u tom gradu danas nema u povijesnoj jezgri ni ulicu ni trg. A po Vladimiru Nazoru, koji je pozivao na rušenje Zadra, ime je dobio veliki park Forte.
Gluposti, svi znaju da se od 1945. godine pa do pobjede HDZ-a na izborima 1990. godine samo: kralo, pljačkalo i rušilo; po Hrvatskoj. Ništa se u Hrvatskoj nije stvorilo ni sagradilo između 1945. i 1990., jer su tada bili na vlasti: Jugoslaveni, Srbi i Josip Broz Tito; koji su naravno: krali, pljačkali i rušili. Sve blagodati koje uživamo danas možemo zahvaliti samo dr. Franji Tuđmanu i HDZ-u.