U vrijeme brojnih medija, društvenih mreža, suvremene tehnologije i mogućnosti da se relativno lako i brzo dođe do bilo koje željene destinacije od iznimne je važnosti da destinacija ima prepoznatljiv brend. Upravo je taj brend ono što privlači potencijalne turiste, gospodarstvenike i mlade da odluče baš tu živjeti… Nažalost, u Hrvatskoj je danas malo gradova koji se mogu pohvaliti činjenicom da su proteklih godina brendirali svoj grad, a jedan od najboljih primjera za to najveći je slavonski grad – Osijek.
Zovu ga i “mali Beč”
– Kada nekome spomenete Dubrovnik, odmah vam na pamet padaju njihove zidine i elitni turizam. Tako je i s Pulom i Arenom, a i Zadar je puno toga napravio posljednjih godina. Dovoljno se sjetiti samo Adventa u Zagrebu i kako je brzo ta manifestacija postala svjetski poznata, a sve jer se radilo kako treba i planski. Posljednji kvalitetan primjer brendiranja je Bjelovar, koji je ukinuo prirez i brendirao se kao “grad otvoren za poduzetnike”. Mogao je to napraviti i Osijek, kao i drugi gradovi, ali nije. Kada pak nekome spomenete Osijek, on je prepoznatljiv po tamburama, komarcima, ambroziji, kulenu, iseljavanju i jeftinoj radnoj snazi. To na neki način, htjeli mi to ili ne, jest Osijek danas, ali nije ono što želimo s obzirom na to kakve sve potencijale imamo. Mi, zapravo, imamo sve, a nemamo ništa, jer to što imamo ne koristimo – kaže osječki gradski vijećnik Vinko Kuduz (34), koji je pokrenuo inicijativu o brendiranju Osijeka.
Ističe da je Osijek zapravo pravi primjer kako jedan grad, koliko god Osječani sebi tepali da su “mali Beč”, “hrvatski Manchester” ili “grad mladih”, nije radio na svome brendiranju unatoč svim potencijalima koje ima, a koji bi gradu mogli donijeti jako puno u svakom smislu. On za takvo stanje krivi sve dosadašnje gradske uprave koje, kako kaže, ili nisu htjele ili nisu znale i bile svjesne koliko toga jedno kvalitetno brendiranje može donijeti jednome gradu.
– Kvalitetno brendiranje i onda rad na vidljivosti grada kao takvoga donosi niz prednosti u odnosu na druge jedinice lokalne samouprave. To znači više radnih mjesta, bolje plaće, rast prihoda, bolje poslove, više turista, lakše dolaženje do sredstava, transparentnost… Sve to u konačnici znači i bolji i kvalitetniji život građana, koji bi na posredan način imali benefite od svega toga. Zato što to do sada nismo napravili, Osijek nije izgubio stotine milijuna kuna nego milijarde – objašnjava Kuduz.
Govoreći o tome u kojem smjeru bi trebalo teći brendiranje Osijeka, Kuduz spominje osječku Tvrđu, koja, kako ističe, ni izbliza nije iskorištena onako kako bi se to moglo napraviti. Kuduz uspoređuje dubrovačke zidine, na kojima su snimani “Zvjezdani ratovi” i “Igre prijestolja”, s osječkom Tvrđom, za koju se ne zna što bi se s njom radilo i u kojem smjeru dalje išlo. Međutim, Tvrđa je svakako po njemu izniman potencijal koji Osijek može i mora iskoristiti. Podsjeća i na to da je Osijek sveučilišni grad, koji će uskoro dobiti kampus kakav nema nitko u Hrvatskoj.
Tvrđa, najstarija pivovara...
Isto tako Osijek je proteklih godina postao i jedan od hrvatskih centara IT industrije. Ima i najstariju hrvatsku pivovaru te je i početno turističko odredište za cijelu Slavoniju i Baranju.
– Brendiranje nije nešto što se može odraditi tijekom jednoga dana, to je posao koji traje dulje vrijeme i koji se radi sustavno. U njega mora biti uključen cijeli grad, sve gradske tvrtke, klubovi, mediji... Samo se tako može uspjeti, ali zato su rezultati veliki. Brendiranje NK Osijeka ili akcije Dobro tvrtke Žito primjeri su da znamo što i kako. To moraju raditi ljudi koji znaju svoj posao, u čemu im gradska uprava mora biti podrška u svakom smislu. Ono što nemamo jasna je vizija upravljanja gradom na razini administrativnih usluga, a osobito ne na razini gospodarskog razvoja i predstavljanja Osijeka kao ulagačkog, kulturnog, obrazovnog i zabavnog odredišta na istoku Hrvatske – rekao je Kuduz i dodao da je krajnje vrijeme da se nešto učini kad je o tome riječ.
