U nedjeljnom intervjuu za program „Vesti“ Vagit Alekperov, osnivač i bivši dugogodišnji izvršni direktor Lukoila, koji je i dalje jedan od najvažnijih dioničara tvrtke, tvrdio je da je ponovno pokretanje rafinerije nakon ukrajinskih napada dronovima moguće u roku od nekoliko tjedana. Time je odgovorio na uredbu koju je krajem kolovoza potpisao Vladimir Putin, a kojom se omogućuje preuzimanje kontrole nad tvrtkama koje se ne mogu zaštititi od napada dronovima ili ne uspiju dovoljno brzo obnoviti poslovanje. "Poduzimamo sve potrebne mjere kako bismo osigurali rad rafinerije. To se ne postiže uvijek brzo, ali dva do tri tjedna bit će nam dovoljna da sve obnovimo“, uvjeravao je Alekperov, a njegove je riječi prenijela RIA Novosti.
Alekperov je gotovo trideset godina bio zaštitno lice Lukoila, no formalno je napustio upravu 2022. godine. Svakodnevnim upravljanjem danas se bavi Sergej Kočkurov, koji je, poput drugih čelnika ruskih energetskih divova, nakon objave uredbe uglavnom šutio. Profesor Vladimir Ponomarjov, ruski oporbenjak, stručnjak Instituta za međunarodnu sigurnost i razvoj i bivši general državne službe Ruske Federacije, za money.pl je to protumačio kao znak straha unutar poslovne elite. "Putin sije strah. U svakom jatu uvijek mora biti najhrabriji ili najposlušniji. Alekperov je bespomoćan pred režimom, milijarder je, ali ne može pobjeći sa svojim bogatstvom. Također je glavni dioničar Lukoila, ali više nije izvršni direktor. Ostali menadžeri ili su se s njim dogovorili da će govoriti u njihovo ime i preuzeti tu izloženu ulogu, dok će ih ostatak jata pomnije pratiti, ili je preslab i spor da bi poslušao naredbe odozgo kojima se pojačava poruka Kremlja", kaže.
Iako uredba formalno nije odluka o nacionalizaciji, uvodi mogućnost uspostave privremene državne uprave Savezne agencije za upravljanje imovinom nad imovinom tvrtki ako vlasti ocijene da poduzeće nije uspjelo dovoljno brzo obnoviti poslovanje nakon štete. Prvi zamjenik premijera Denis Manturov već je najavio da su vlasti sastavile popis tvrtki. Uredba zahvaća sektor goriva i energetike, industriju, promet, logistiku, komunikacije i nuklearnu energiju. Nije tajna da su primarne mete ukrajinskih dronova upravo rafinerije, skladišta goriva i naftne luke, čime se produbljuje kriza goriva u Rusiji.
Kad se čelnici najvećih ruskih korporacija uopće oglase, čine to u skladu s linijom Kremlja. Izvršni direktor Gazproma Aleksej Miller uvjeravao je da su ruska skladišta plina gotovo puna i da osiguravaju opskrbu Rusije i partnera za zimu, istodobno upozoravajući Europu na mraz. Gazprom Neftekhim Salavat nije spomenuo napade na postrojenje za preradu plina u Astrahanu krajem kolovoza, koje prerađuje 12 milijardi kubičnih metara plina godišnje i oko 7,3 milijuna tona kondenzata, niti raniji napad 13. kolovoza na golemi rafinerijski i petrokemijski kompleks udaljen otprilike 1300 kilometara od ukrajinske granice. Nije spomenuo ni Putinovu uredbu.
Oglasio se i Igor Sečin, izvršni direktor Rosnjefta, čija je rafinerija u Rjazanu ponovno pogođena u noći s 5. na 6. rujna. Dr. Przemysław Zaleski, stručnjak Zaklade Pulaski i Sveučilišta znanosti i tehnologije u Wroclawu, kaže da je poruka svima jasna. "Svi se boje. Putin koristi rješenje koje funkcionira u Kini. Država to može tretirati kao loše upravljanje i zaplijeniti imovinu. Želi da menadžeri preuzmu punu odgovornost i financiraju popravke iz vlastitih sredstava, pa i iz privatne imovine. Poruka je jednostavna: daj sve od sebe i popravi to. Inače ćeš sve izgubiti", kaže.
Rosnjeft i Gazprom državni su divovi koje Kremlj izravno kontrolira. Novatek, čije je LNG postrojenje u Ust-Lugi pogođeno 6. i 10. srpnja, te Lukoil privatne su tvrtke čiji vlasnici i uprava stvarno mogu osjetiti državno zadiranje u upravljanje.
Zaleski tvrdi da Lukoil ima ozbiljne probleme. "Oko 60 posto opreme je u kvaru. Nemaju dijelove. Pokušavaju nabaviti komponente preko Maldiva i imaju veliki problem. Neće moći vratiti punu funkcionalnost svojih rafinerija u sljedećih šest mjeseci. Alekperov pokušava uvjeriti ljude da Lukoil može obaviti popravke. To je izmišljotina. Nije slučajno da drugi menadžeri u ruskim energetskim tvrtkama šute. Boje se. Radije se drže po strani", kaže.
Profesor Ponomarjov jednako je skeptičan. "Ono što Alekperov govori samo je djelomično istinito. U Putinovoj Rusiji nemoguće je javno reći da tvrtke nešto neće moći učiniti. On će žestoko tvrditi da će Lukoil riješiti popravke što brže. To ne znači da će se to i dogoditi. Definitivno pretjeruje kad tvrdi da Lukoil nema problema, ali drugog izlaza nema", dodaje.
Nakon ponovljenih napada ukrajinskih dronova Rusija, prema Zaleskom, ne uspijeva pratiti tempo popravaka niti ima pouzdan pristup rezervnim dijelovima. Glavni stožer ukrajinskih oružanih snaga procijenio je da su napadi u kolovozu zaustavili oko 17 posto ruskih rafinerijskih kapaciteta, što odgovara privremenom gubitku prerade od otprilike 55 do 60 milijuna tona sirove nafte godišnje. Reuters je izvijestio da je proizvodnja benzina u Rusiji do kraja kolovoza pala na oko 70 posto prosječne domaće ljetne potražnje.
Ukrajinci, kaže Zaleski, ciljaju postrojenja koja se ne mogu brzo popraviti i ponavljaju napade na rafinerije tek što su ponovno pokrenute. Tako je bilo s rafinerijom Kirishi, jednom od najvećih u zemlji: napad 30. kolovoza uslijedio je samo nekoliko tjedana nakon što je postrojenje nastavilo rad nakon ranijih udara. "Putin prebacuje odgovornost za vraćanje rafinerija u pogon na oligarhe. Država te rafinerije nije sposobna popraviti; ona je strašilo kojjim se oligarhe i menadžere tjera na djelovanje. Ali to burno djelovanje neće ništa bitno promijeniti. Problem je sistemski. Sankcije blokiraju opskrbu rezervnim dijelovima, a vanjske servisne tvrtke ne žele raditi popravke zbog straha od sekundarnih sankcija. Problem će se samo pogoršati", kaže.
Kremlj više ne može u potpunosti sakriti razmjere štete. Sam Putin priznao je da je četrdesetodnevna ukrajinska zračna kampanja Rusiji nanijela štetu od oko jedan posto BDP-a. Tvrdi da gubici nisu kritični, ali priznaje da su napadi imali primjetan učinak na ključnu infrastrukturu i izvoz i da su „prouzročili stvarnu štetu“. Naglasio je da je nakon napada za popravak ostalo oko deset posto ruskih rafinerija, što i dalje stvara pritisak na sektor goriva.
Ponomarjov upozorava da u ratu nijedna strana ne govori cijelu istinu. "Obje strane umanjuju vlastite gubitke i preuveličavaju one nanesene neprijatelju. Ukrajinci tvrde da su uništili gotovo 20 posto ruskih proizvodnih kapaciteta, a Rusija da su napadi na kritičnu infrastrukturu marginalan problem. To ne znači da gubitaka nema. Ima ih i ozbiljni su, ali nisu nužno kritični", kaže.
Rusko gospodarstvo, dodaje, više nije tržišno orijentirano nego u stanju mobilizacije, pa tržišni zakoni ne vrijede u punoj mjeri. Probleme treba gledati i dugoročno. Napadi na rafinerije i skladišta stvaraju kratkoročne nestašice, ali oštećenja postrojenja mogu zaustaviti i protočnost nafte. Naftna polja moraju nastaviti crpiti jer bi zastoj mogao značiti da se bušotina više ne može oživjeti. "Nema mjesta za preradu nafte, a dugoročni gubici mogli bi biti još veći", zaključuje Ponomarjov.
Otvori KEKS Pay
