Prošlog je četvrtka Vlada uputila Saboru na odobrenje (ratifikaciju) Ugovor o državnoj granici koji su Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska potpisale u Sarajevu davnog 30. srpnja 1999. godine. S osjećajem neskrivene radosti i optimizmom, predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader tom je prigodom kazao: "Taj je ugovor dokaz da susjedi, kad to žele, mogu riješiti sva pitanja, pa i pitanje granica."Osobno nisam, s dobrim razlozima, uopće sretan što nam Vlada na odobrenje šalje ugovor o granici koji nije pravedan i koji zasigurno neće dobiti moj glas, a nadam se, neće dobiti ni potrebnu (dvotrećinsku) saborsku većinu.
Naime, od impozantnog 1001 kilometra kopnene i morske granice s BiH, sporno je tek oko kilometar kopnene i nekoliko kilometara morske granice.Zbog površnosti i loše pripreme našeg pregovaračkoga tima, kojim je predsjedavao brigadir Željko Dobranović (ministar je vanjskih poslova u to doba bio dr. Mate Granić), susjednoj smo državi bez ikakvoga povoda, razloga, naknade i objašnjenja ustupili: Pontu Kleka (oko 800 metara dug rt poluotoka Klek), tri otočića, odnosno morske hridi Veliki školj, Mali školj i Lopatu te pripadajući dio mora i podmorja. Veliki i Mali školj postali su dijelovima Dubrovačke komune pradavne 1333. godine i otad pa sve do 1999. godine, punih 666 godina, pripadali su nekoj od država kojih je Republika Hrvatska pravni sljednik.U budućnosti, ako Sabor potvrdi ugovor o granici, ti bi škojići trebali pripasti Bosni i Hercegovini.Slična, zla, sudbina očigledno čeka i Pontu Kleka: ona je postala dijelom Dubrovačke Republike 1399. godine.
Punih je, dakle, 600 godina bila vlasništvo država kojih je naša zemlja zakoniti nasljednik, a uskoro bi također trebala biti dio teritorija BiH.Unatoč silnoj dokumentaciji koja potvrđuje neospornu pripadnost tih "spornih" prostora (i mora) Hrvatskoj, glavni je pregovarač Željko Dobranović ovako objasnio razloge njihova bešćutnoga prepuštanja susjednoj državi: "Mi nemamo dokumenata koji pokazuju da je Ponta Kleka ikad bila u Hrvatskoj." (Slobodna Dalmacija, 15. rujna 1999.).Velik broj dokumenata i argumenata za saborsko odbijanje odobravanje Ugovora o državnoj granici s BiH objavljen je u knjizi "Hrvatska granica na Kleku". Tu je knjigu objavila skupina autora (Stjepan Ćosić, Niko Kapetanić, Pero Ljubić i Nenad Vekanić) 1999. godine (u Dubrovniku) kao znak protesta protiv površnosti i neznanja hrvatske Vlade i njenih šeprtljavih pregovarača.Koliko mi je znano, autori su knjigu prije šest godina dostavili svim saborskim zastupnicima te svim članovima tadašnje Vlade i predsjedniku Republike.
Iako se sastav Sabora bitno promijenio i premda dr. Ivo Sanader zna glasački "pripitomiti" HDZ-ove zastupnike, svejedno mi se čini da ratifikacija i te kako spornog ugovora o granici ovoga puta neće proći. Jer svaki razuman zastupnik zna da onaj koji "proda" svetu hrvatsku zemlju ili more mora računati na dobro pamćenje i prezir dubrovačko-neretvanskog stanovništva koje je punih 600 godina (Pontu Kleka) i 666 godina (Mali školj i Veliki školj) sačuvalo u hrvatskom vlasništvu.
