Voće i povrće postaje sve nedostupnije većini građana, na skupim tržnicama, ali i u trgovačkim lancima, koji tek malo zaostaju za astronomskim cijenama jagoda, salate, paprika, krastavaca i svega ostaloga što mami potrošače.
Plaća samo za – hranu
Dok se ostale cijene korigiraju, različitih potrošnih dobara, od automobila, namještaja ili odjeće, cijene voća i povrća ne smanjuju se unatoč padu kupovne moći stanovništva.
- Jesti se mora pa to trgovci koriste, kaže Jadranka Kolarević, predsjednica Udruge potrošača, i dodaje da će plaća uskoro biti dovoljna samo za podmirivanje troškova hrane i stanovanja.
– Cijene voća i povrća počele su rasti prošlog ljeta zbog poremećaja na tržištu, velike suše i masovnog uzgoja uljane repice, ali i umjetno izazvanih razloga. Cijene su rasle tjedno i to se nastavilo i ove sezone, kaže Jadranka Kolarević i tvrdi da su cijene prehrambenih proizvoda u Švicarskoj, zemlji s najskupljim namirnicama u Europi, osobito voćem i povrćem, sada niže nego u Hrvatskoj!
Prema podacima proizvođača, trgovci “udaraju” goleme marže na voće i povrće jer su to proizvodi koji se ne mogu izbjeći. Tako one iznose 62 posto na voće i povrće, a tek dvostruko manje na ostale prehrambene proizvode. Voće i povrće nije ni na akciji, a nema ni zamjene ni robnih marki kojima bi se zamijenila rajčica, koja stoji 30 kuna, a paprika od 40 do 50 kuna po kilogramu. Sve to ne ide u prilog potrošaču koji papreno plaća te temeljne životne namirnice.
Poremećen uvoz i izvoz
Što se zapravo događa u tom segmentu tržišta? Pad ponude je evidentan jer je, prema podacima HGK, uvoz pao 25 posto u ovoj godini u odnosu na isto razdoblje 2008., i to svih kategorija voća i povrća. Pao je u istom razdoblju i izvoz, i to znatno, oko 50 posto, što znači da je dio količina popunjen iz domaćih izvora, ali to nije ni izdaleka dovoljno.
U Hrvatsku se godišnje uveze više od 100 milijuna dolara voća i povrća, a izveze devet milijuna dolara. Sadašnji odnos ponude i potražnje je poremećen, što trgovcima daje prostor da zadrže ili povećaju lanjsku visoku razinu cijena. Trgovački lanci s kojima smo kontaktirali ne žele govoriti javno o svojim maržama, no neslužbeno kažu da ne zarađuju više nego na drugim proizvodima. Riječ je o osjetljivoj robi s kratkim rokom uporabe, skupljem transportu, hladnjačama... Koriste situaciju prema poznatoj – što se mora, nije skupo.
