'Kako izbaciti podstanare koji ne plaćaju godinu i pol?' - pitanje je koje je na Redditu postavio korisnik, a njegov slučaj brzo je postao ogledni primjer patnje koju prolaze mnogi vlasnici nekretnina u Hrvatskoj. U svojoj objavi opisuje kako mu podstanari duguju najam i režije za čak 18 mjeseci, a od njih je u tom periodu dobio simboličnih pet eura. Iako je pokrenuo sudski postupak, sustav je spor i neučinkovit, a stanari koriste sve zakonske rupe kako bi odgodili iseljenje. Očajan, vlasnik je najavio da planira useliti u vlastiti stan s prijateljem i 'malim provokacijama' natjerati stanare da odu.
Kako izbaciti podstanare koji ne plaćaju godinu i pol?
by u/AdemSof in askcroatia
Kao da početna situacija nije bila dovoljno apsurdna, vlasnik je kasnije ažurirao objavu s detaljima sudske odluke o deložaciji. Iako je sud napokon naredio iseljenje, cjelokupan teret i trošak provedbe pao je na leđa vlasnika. Prema rješenju, on mora osigurati radnike za iznošenje stvari, prijevoz za te iste stvari, prostor za njihovo skladištenje, bravara za promjenu brave te dva svjedoka. 'Upozorava se ovrhovoditelj da ukoliko ne osigura jedan od uvjeta... postupak će se obustaviti', stoji u sudskom dopisu koji je podijelio, zaključivši sarkastično: 'Znači ja trebam u privatnu tužbu, ovrhu, pristojbe još platiti da odu. Vau!'
Objava je izazvala stotine reakcija, a komentari su se kretali od praktičnih savjeta do potpuno ilegalnih prijedloga koji zvuče kao scenarij za film. 'Jedan je odjavio vodu, struju, da mu ne nabiju račun i sami su otišli', glasio je najpopularniji savjet, dok su drugi dijelili svoja, znatno agresivnija iskustva: 'Meni nisu plaćali dva mjeseca pa sam ih jednu noć u dva ujutro izbacio iz stana'. Mnogi su predlagali da pričeka da stanari odu iz stana, promijeni bravu i jednostavno im izbaci stvari na ulicu.
Jedan komentar posebno se istaknuo detaljnim opisom horora koji je proživio s podstanarom dilerom droge. Unatoč kriminalnim aktivnostima, policijskim istragama i potpunom uništenju stana, vlasnik ga mjesecima nije mogao izbaciti. 'Stan zapečatili i kazneno djelo je ako upadneš u stan dok su njegove stvari unutra... Na kraju je on sam pristao da će izaći jer mu stan više nije bio interesantan kad je policija znala gdje dila', napisao je, opisavši stan koji je na kraju zatekao u jako lošem stanju, s rupama u zidovima i uništenim namještajem. Njegova priča postala je simbol nemoći vlasnika pred problematičnim stanarima.
Rasprava je razotkrila ključni problem hrvatskog zakonodavstva - razliku između vlasništva i posjeda. Kako je jedan pravno potkovaniji korisnik objasnio, iako je stan vlasništvo najmodavca, podstanar je u posjedu. To znači da bilo kakva 'samopomoć', poput promjene brave ili isključivanja režija - može dovesti do paradoksalne situacije. Podstanar može tužiti vlasnika za smetanje posjeda i sud mu, u kratkom roku, može naložiti da vrati ključeve neplatiši, dok se parnica za iseljenje i dug vuče godinama.
Rješenje za ovakve slučajeve postoji, ali ga mnogi izbjegavaju. Riječ je o solemnizaciji ugovora o najmu kod javnog bilježnika. Takav ugovor ima snagu ovršne isprave, što znači da u slučaju neplaćanja vlasnik može preskočiti dugotrajnu parnicu i ići izravno u postupak ovrhe, odnosno deložacije. Međutim, zbog troška od nekoliko stotina eura, mnogi najmodavci koriste obične ugovore, nesvjesni da u rukama drže praktički bezvrijedan papir ako naiđu na profesionalne neplatiše. Cijeli proces definiran je Ovršnim zakonom koji, kako pokazuje i ovaj slučaj s Reddita, često stavlja nevjerojatan logistički i financijski teret na onoga tko samo pokušava vratiti svoje vlasništvo.
FOTO Crveni tepih na Pantovčaku: Pogledajte kako je Milanović dočekao svoju kolegicu
Otvori KEKS Pay
Nikad više podstanar u moj stan neće ući, godinu i pol dana nakon što sam ih se uspio riješiti na jedvite jade, stižu mi opomene pred ovrhu. Do sad su me koštali 750€, nadam se da je sad kraj, ali nisam siguran, da još nije negdje nešto u sistemu. Nije mi jasno šta rade institucije, po mome ništa, teret socijalne države prebacuju na nas građane koji imamo nekretnine, i iste izdajemo. Umjesto kad stanar postane socijalni sluĉaj, sve ja kao stanodavac moram snositi, imjesto države, koja bi u takvim slučajevima morala iste preuzeti na sebe i o njima brinuti oni a ne ja.