"Izloženosti PFAS spojevima ne znače automatski i pojavu bolesti kod svake izložene osobe niti da sama detekcija PFAS-a dokazuje zdravstvenu ugrozu. Zdravstveni rizik ovisi o tome kojem je spoju osoba izložena, u kojoj koncentraciji, kojim putem unosa i koliko dugo. Čak i uz poznatu izloženost, koju se može pratiti kontinuirano, rizik koji ta izloženost nosi po zdravlje teško je izolirati kao jedinstveni učinak neke tvari na zdravlje izložene osobe i pri tome isključiti sve ostale zdravstvene rizike za pojavu neke bolesti ili poremećaja zdravlja. U današnjem civilizacijskom trenutku postaje sve teže povezati neki poremećaj zdravlja isključivo s izloženošću jednoj tvari, ili ovdje konkretno spojevima PFAS obzirom na mnoge izloženosti raznim štetnostima koje imaju različit potencijal i nose različit rizik po zdravlje čovjeka, a imamo ih u svom životnom okolišu i koristimo ih kroz razne proizvode koji su dio suvremenih stilova života ili nezdravih životnih navika". Objavio je to danas Hrvatski zavod za javno zdravstvo u priopćenju o PFAS spojevima, zbog sporog razgrađivanja u vodi, tlu i živim organizmima kolokvijalno nazvanima "vječnim kemikalijama", pronađenima u Lici nakon odlaganja opasnog otpada.
PFAS je zajednički naziv za veliku skupinu sintetskih perfluoriranih i polifluoriranih alkilnih spojeva. U industriji i proizvodima široke potrošnje koriste se od sredine 20. stoljeća zbog otpornosti na vodu, masnoću, toplinu i kemijske utjecaje. "Istraživanja su pokazala da kontinuirana i dugotrajna izloženost određenim PFAS spojevima doprinosi povećanom riziku od nastanka povišenih vrijednosti kolesterola, smanjenom odgovoru imunološkog sustava, promjenama funkcije jetre i hormonskog sustava, povišenom krvnom tlaku u trudnoći te da pojedini PFAS mogu doprinijeti povećanom riziku od pojave pojedinih vrsta raka. Zbog toga je pogrešno svaki nalaz PFAS-a prikazivati kao dokaz trovanja ili neposredne zdravstvene opasnosti. Jednako tako, propisana granična vrijednost preventivni je kriterij za upravljanje rizikom, a ne prag na kojem automatski nastupaju štetni učinci", ističu u HZJZ-u. Najviše znanstvenih podataka postoji za spojeve PFOA i PFOS, koji su se desetljećima intenzivno koristili, ali je njihova uporaba danas znatno ograničena. Među bolje proučenim spojevima su PFNA i PFHxS, i upravo se na tim spojevima temelji velik dio dosadašnjih procjena mogućih učinaka na zdravlje.
Zbog dugogodišnje i široke uporabe PFAS se mogu pronaći u različitim dijelovima okoliša i brojnim proizvodima, primjerice u vodoodbojnom tekstilu, tepisima i presvlakama, ambalaži za hranu, premazima otpornima na masnoću, određenom posuđu s neprianjajućim premazom, pjenama za gašenje požara, bojama i industrijskim premazima, pojedinoj kozmetici, sredstvima za čišćenje, medicinskim proizvodima, tlu i vodi u blizini industrijskih postrojenja, odlagališta i mjesta uporabe vatrogasnih pjena. Ljudi mogu biti izloženi putem kontaminirane vode i hrane, kućne prašine, zraka ili korištenjem proizvoda koji sadržavaju PFAS. "Prisutnost PFAS-a nije problem vezan samo uz pojedina odlagališta otpada niti uz jednu državu. Riječ je o široko rasprostranjenom i dugotrajnom okolišnom problemu koji je posljedica desetljeća proizvodnje i uporabe tih spojeva u industriji i različitim proizvodima. PFAS su diljem Europe pronađeni u površinskim i podzemnim vodama, zraku, tlu, biljkama, životinjama i ljudskom organizmu. Posebno opterećena mogu biti područja oko industrijskih pogona, odlagališta, zračnih luka, vojnih baza i lokacija na kojima su se upotrebljavale vatrogasne pjene.
PFAS su pronađeni i u udaljenim područjima, uključujući Arktik, što potvrđuje da se neki od tih spojeva mogu prenositi vodom i zrakom na velike udaljenosti", napominju u HZJZ-u. Europska agencija za okoliš (EEA) stoga upozorava da postojeći podaci još ne pokazuju puni opseg onečišćenja u svijetu. Skupina PFAS obuhvaća približno 10.000 različitih spojeva, europski monitoring najvećim je dijelom usmjeren na PFOS i PFOA-u. Od 2010. do 2022. EEA-i su dostavljeni podaci za samo 15 PFAS spojeva, podaci o PFAS-ovima u podzemnim vodama, sedimentu, živim organizmima i vodi za piće još su ograničeni, a analitičke metode u pojedinim slučajevima nisu dovoljno osjetljive za usporedbu s vrlo niskim okolišnim standardima, navode u HZJZ-u i dodaju kako objedinjeni podaci pokazuju da nalaz PFAS-a treba sagledati u širem europskom kontekstu. "Sama prisutnost PFAS-a u okolišu ne dokazuje da su ljudi zbog te izloženosti u visokom riziku niti da postoji neposredna opasnost za zdravlje. Za procjenu zdravstvenog rizika potrebno je utvrditi konkretan spoj, njegovu koncentraciju, put i trajanje izloženosti te rezultate mjerenja u vodi i hrani koju stanovništvo stvarno konzumira.
O stvarnim učincima ljudskih aktivnosti u smislu korištenja proizvoda koji sadrže PFAS i proizvodnje u kojoj se oni stvaraju kao dio proizvodnog procesa ili su sadržani u proizvodima, trebat će desetljeća stručno-znanstvenog rada, mnoštvo prikupljenih podataka i epidemioloških analiza. PFAS se sustavno prate i reguliraju diljem Europe. Europska unija ograničila je uporabu više poznatih PFAS spojeva, uvela obvezno praćenje PFAS-a u vodi za ljudsku potrošnju te proširuje nadzor površinskih i podzemnih voda, tla, hrane i industrijskih emisija. Razmatra se i ograničavanje praćenja PFAS-a kao skupine jer bi pojedinačna procjena tisuća spojeva bila izrazito dugotrajna i time neučinkovita", zaključuju u HZJZ-u. Prisutnost PFAS spojeva u vrlo niskim koncentracijama nije, napominju, pojava specifična za područje Gospića (Tonkovića vrilo) niti za Hrvatsku, nego se bilježi u vodama za piće diljem Europe i svijeta. Sama detekcija PFAS spojeva u vrlo niskim koncentracijama ne znači da voda predstavlja zdravstveni rizik. "Hrvatski i međunarodni podaci pokazuju nekoliko važnih činjenica koje su ključne za pravilno razumijevanje nalaza PFAS spojeva. Prvo, prisutnost PFAS spojeva u vrlo niskim koncentracijama ne predstavljaju ugrozu za zdravlje ljudi. Takvi se nalazi bilježe i u ostalim državama (u nastavku su prikazani primjeri Slovenije, Njemačke i Švicarske).
Drugo, sama detekcija PFAS-a ne govori odakle je PFAS došao. Ako se PFAS pronađe u uzorku vode, time je potvrđena prisutnost analiziranog spoja, ali nije utvrđen njegov izvor. Zbog široke i dugotrajne uporabe PFAS spojeva te njihove izrazite postojanosti, oni su danas rasprostranjeni u okolišu. Treće, nalaz PFAS-a na Tonkovića vrilu sam po sebi nije dokaz da ti spojevi potječu s nezakonitog odlagališta. Za utvrđivanje takve povezanosti potrebno je analizirati hidrogeološke odnose, smjerove i dinamiku podzemnih tokova, prostorni raspored nalaza te vrste i obrasce pojedinih PFAS spojeva pronađenih na različitim lokacijama. PFAS spojevi mogu se detektirati u sirovoj vodi, podzemnim vodama i vodi za piće na različitim, međusobno nepovezanim područjima. Sama detekcija PFAS-a stoga ne može utvrditi izvor onečišćenja niti predstavlja dokaz povezanosti s konkretnom lokacijom. Za takav zaključak potrebni su hidrogeološki, prostorni i analitički podaci.
Detekcija vrlo niske koncentracije PFAS-a nije dokaz zdravstvene ugroze niti dokaz povezanosti s konkretnim izvorom onečišćenja", ističu u HZJZ-u koji je tijekom 2025. godine proveo istraživanje pojavnosti 20 PFAS spojeva u 473 uzorka vode za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj, od čega je 77 uzoraka bilo sirove, a 396 uzoraka na korisničkim mjestima. Prema podacima objavljenima u Izvještaju o zdravstvenoj ispravnosti vode za ljudsku potrošnju u Republici Hrvatskoj za 2025. godinu, PFAS spojevi iznad granice kvantifikacije pronađeni su u pet uzoraka sirove vode te u osam uzoraka obrađene vode. Dakle, u nešto više od 97 posto mjerljivih uzoraka vode nema PFAS, a 2,7 posto sadrži PFAS koji je i dalje ispod maksimalno dopuštene vrijednosti. Na Tonkovića vrilu utvrđena je koncentracija PFAS spojeva od 0,0052 µg/L, odnosno 5,2 ng/L (što znači da je količina daleko ispod one koja predstavlja bilo kakvu opasnost za zdravlje). Ta vrijednost predstavlja približno 5,2 posto maksimalno dopuštene vrijednosti od 0,10 µg/L (100 ng/L). Takvi nalazi nisu specifični samo za Hrvatsku, tvrde u HZJZ-u i iznose primjere iz Slovenije, Švicarske i Njemačke.
Otvori KEKS Pay
Zagaditi podzemne vode vječnim kemikalijama nije ništa drugo nego terorizam