Sustavi ranog upozoravanja na oluje moraju biti prilagođeni različitim potrebama stanovništva, od osoba s daltonizmom do žena čija odjeća može ograničiti pokretljivost u hitnim situacijama. Cilj je osigurati da u slučaju vremenskih ekstrema nitko ne ostane izvan sustava zaštite. „Klimatske promjene čine oluje intenzivnijima i opasnijima, mijenjaju njihove putanje i izlažu njihovu djelovanju sve veći broj ljudi”, navodi se u nedavno objavljenom Svjetskom izvješću o rizicima (World Risk Report). Podaci iz izvješća pokazuju da oluje među svim ekstremnim prirodnim pojavama uzrokuju najveće gospodarske gubitke. Pritom posljedice znatno teže pogađaju siromašnije zemlje nego razvijena industrijska gospodarstva. Kada je riječ o broju poginulih, oluje se nalaze na trećem mjestu, nakon potresa te ekstremno visokih i niskih temperatura.
Ovogodišnje izdanje godišnjeg izvješća, koje zajednički izrađuju njemački savez nevladinih organizacija Bündnis Entwicklung Hilft i Institut za međunarodno pravo mira i oružanih sukoba (IFHV) Sveučilišta Ruhr u Bochumu, posebno se bavi olujama kao jednom od najčešćih i najrazornijih prirodnih opasnosti na planetu. „Bilježimo porast udjela najsnažnijih oluja”, kaže dr. Friederike Otto, klimatologinja i suosnivačica organizacije World Weather Attribution (WWA), koja je dala intervju za izvješće. Prema njezinim riječima, ključan razlog takvih promjena jest globalno zatopljenje izazvano ljudskim djelovanjem, prije svega izgaranjem fosilnih goriva. Emisije stakleničkih plinova pritom podižu temperaturu atmosfere i oceana, stvarajući uvjete za snažnije olujne sustave. „Kada se tropski ciklon razvije u takvim, toplijim uvjetima, na raspolaganju ima više energije, što povećava brzinu vjetra i količinu oborina koje donosi”, objašnjava dr. Otto.
Zagrijavanje mora utječe i na područja u kojima se tropski cikloni pojavljuju. Oluje se sve češće pomiču prema polovima te zahvaćaju regije koje su ih u prošlosti rijetko doživljavale. Takav slučaj zabilježen je 2017. godine, kada je uragan Ophelia stigao do Pirenejskog poluotoka i Irske. Istodobno, topliji oceani povećavaju mogućnost naglog i brzog jačanja oluja. Takav razvoj događaja meteorolozima ostavlja manje vremena za prognozu i izdavanje pravodobnih upozorenja. Više temperature ne povećavaju samo snagu olujnih sustava. Zbog rasta razine mora dodatno raste opasnost od obalnih poplava, erozije tla i klizišta. Promjene su vidljive i kod konvektivnih oluja, od klasičnih grmljavinskih nevremena do dugotrajnijih i snažnijih superćelija. Topliji zrak može zadržati veću količinu vodene pare, zbog čega takvi sustavi mogu proizvesti intenzivnije oborine. Indeks rizika od oluja obuhvaća 193 države, a podaci pokazuju da se najveći dio svjetske izloženosti toj vrsti prirodne opasnosti koncentrira u samo deset zemalja. Riječ je o Filipinima, Meksiku, Madagaskaru, Mauricijusu, Japanu, Kini, Mikroneziji, Sjedinjenim Američkim Državama, Južnoj Koreji i Australiji.
Ako se zajedno promatraju fizička izloženost i društvena ranjivost stanovništva, među stotinu zemalja s najvećim rizikom nalaze se tek dvije europske države. Portugal zauzima 69., a Ukrajina 96. mjesto. Tropski cikloni i dalje su rijetka pojava na europskom kontinentu, no izvantropski cikloni znatno su češći. Nastaju iznad mora i u pravilu su slabiji od tropskih, ali mogu snažno utjecati na vremenske prilike na kopnu. „Posebice u sjevernoj Europi bilježimo povećanje broja takvih oluja, što znači da su zime postale mnogo vlažnije”, kaže dr. Otto. Opasnost pritom nije jednaka u svim područjima. Posebno su izloženi gusto naseljeni obalni gradovi te otočne zajednice. „Gradovi poput New Yorka i Bostona ili Pekinga i Tokija u budućnosti će se suočavati s tropskim ciklonima”, upozorava dr. Otto, piše Euronews.
Širi Svjetski indeks rizika, koji obuhvaća ukupnu opasnost od katastrofa povezanih s različitim prirodnim nepogodama, među prvih stotinu država svrstava i 13 europskih zemalja. Najviše je rangirana Turska, koja se nalazi na 38. mjestu i jedina je europska država među prvih 50. Slijede Italija na 51., Grčka na 56., Španjolska na 58., Francuska na 78., Albanija na 81., Poljska na 82., Portugal na 86., Ujedinjeno Kraljevstvo na 89., Hrvatska na 92., Belgija na 94., Nizozemska na 96. i Njemačka na 99. mjestu. Kolike će posljedice oluje ostavljati u budućnosti neće, međutim, ovisiti samo o njihovoj jačini. Presudna će biti i sposobnost društava da se pripreme za nove uvjete. „Budući značaj oluja ne ovisi samo o njihovoj fizičkoj snazi nego i o tome koliko se dobro društva prilagođavaju – izgradnjom otporne infrastrukture, poboljšanjem prognoziranja, razvojem sustava ranog upozoravanja i mjerama za ublažavanje klimatskih promjena”, ističe dr. Otto.
Upozorenja moraju biti dovoljno jasna i dostupna svim skupinama stanovništva, uključujući marginalizirane zajednice i osobe kojima je tijekom evakuacije potrebna pomoć drugih članova kućanstva ili službi. „Sustavi upozorenja na oluje moraju smanjivati ranjivost, a ne samo pratiti opasnosti”, navodi se u izvješću, u kojem se poziva na primjenu sustava upozoravanja koji uzimaju u obzir sve oblike ranjivosti (All-Vulnerability Warning Systems – AVWS), odnosno sustava koji „uzimaju u obzir sve opasnosti, sva vremenska razdoblja i sve ljude”. To znači da pri planiranju upozorenja treba voditi računa i o specifičnim društvenim i zdravstvenim okolnostima. Primjerice, određena pravila odijevanja mogu ženama otežati brzo kretanje ili evakuaciju, dok osobe s daltonizmom mogu pogrešno protumačiti zemljovide i grafička upozorenja ako su informacije označene isključivo bojama. Autori izvješća upozoravaju i na nedostatke postojećih sustava. U mnogim državama oni su i dalje primarno usmjereni na brzinu vjetra, iako najveći broj ljudskih žrtava često uzrokuju poplave i olujni uspori mora.
Dodatan problem predstavlja mogućnost vrlo brzog jačanja oluja neposredno prije dolaska na kopno. Zbog toga se kao važan alat navode višestruki sustavi ranog upozoravanja na različite opasnosti, odnosno MHEWS. Oni istodobno prate niz parametara, poput temperature zraka, količine i vrste oborina, brzine i smjera vjetra, pojave poledice, munja i tornada. Nacionalni sustavi civilne zaštite imaju ključnu ulogu u smanjenju broja žrtava i materijalne štete, ali autori naglašavaju da važnu funkciju imaju i lokalne zajednice. One mogu reagirati ondje gdje službeni komunikacijski kanali zakažu, primjerice u područjima u kojima stanovnici nemaju mobilne telefone ili pristup radijskim informacijama. Veliku ulogu nakon katastrofe ima i sustav osiguranja. U razvijenim zemljama globalnog Sjevera danas je osiguranjem pokrivena otprilike polovica štete koju izazovu oluje. U brojnim državama globalnog Juga takva zaštita uopće nije dostupna ili je preskupa za velik dio stanovništva, piše Euronews.
Takav nedostatak financijske zaštite može znatno usporiti oporavak nakon katastrofe i čitave obitelji dugoročno gurnuti u „spirale siromaštva” koje se mogu prenositi iz generacije u generaciju. Kada službeni sustavi pomoći nisu dovoljni, stanovnici se često oslanjaju na međusobnu solidarnost i neformalno dijeljenje hrane, novca, smještaja i drugih resursa. Međutim, u dugotrajnim krizama i takve mogućnosti mogu se vrlo brzo iscrpiti. Uz ulaganje u kvalitetnije sustave upozoravanja, infrastrukturu i pomoć nakon katastrofa, autori naglašavaju i potrebu smanjenja emisija stakleničkih plinova. Time bi se mogao ograničiti daljnji rast snage oluja povezan s globalnim zatopljenjem. „Posljedice već danas dosežu granice onoga čemu se društva mogu prilagoditi, kao što smo vidjeli na primjeru uragana Melissa 2025. godine”, kaže dr. Otto. „Stoga je ograničavanje zagrijavanja na 1,5 °C ključno kako bi društva uopće dobila priliku prilagoditi se.”
Otvori KEKS Pay
