Poznat kao drugi grad Ujedinjenog Kraljevstva, Birmingham je dugo nosio stigmu sumornog industrijskog diva, mjesta definiranog tvorničkim dimnjacima i teškim radom. No, svatko tko danas zakorači u ovu metropolu Zapadnog Midlandsa brzo će shvatiti koliko je ta slika zastarjela. Grad koji se nekoć nazivao "radionicom svijeta" i "gradom tisuću zanata" doživio je renesansu, pretvarajući svoju industrijsku baštinu u temelj za novu, uzbudljivu urbanu priču. Najbolji simbol te transformacije njegova je nevjerojatna mreža kanala. S čak 56 kilometara vodenih putova, Birmingham ima više kanala od slavne Venecije, a nekadašnje prometne žile kucavice za prijevoz ugljena i željeza danas su mirne oaze uz koje se nižu šarmantni restorani, barovi i slikovite pješačke staze. Grad je također iznenađujuće zelen; s čak 571 parkom i 8000 hektara javnih zelenih površina, Birmingham je jedan od najzelenijih gradova u Europi, nudeći stanovnicima i posjetiteljima bezbroj mjesta za bijeg od urbane vreve.
Kulturni otisak Birminghama daleko nadilazi njegove granice, oblikujući maštu i glazbene ukuse diljem svijeta. Upravo su ovi krajolici inspirirali J.R.R. Tolkiena, koji je ovdje proveo djetinjstvo, da stvori Međuzemlje. Šetajući Moseley Bogom ili promatrajući tornjeve Perrott's Folly i Edgbaston Waterworks, gotovo je moguće zamisliti hobite i čarobnjake. No, dok je Tolkien stvarao fantastične svjetove, grad je rađao i jedan potpuno drugačiji, mnogo glasniji fenomen. Birmingham je neupitno rodno mjesto heavy metal glazbe. Bendovi poput Black Sabbatha, Judas Priesta i Led Zeppelina svoje su korijene vukli iz radničkog okruženja grada, a njihov sirovi, moćni zvuk postao je globalni pokret. Grad se i danas ponosi ovom baštinom, što dokazuje i "Black Sabbath klupa", nezaobilazna turistička atrakcija na mostu u ulici Canal Street, gdje se obožavatelji mogu fotografirati s metalnim ikonama grada.
Black Sabbath je važan jer nije samo postao uspješan rock bend – on je iz temelja promijenio fizički jezik teške glazbe. Njihov zvuk uzeo je blues-rock kasnih šezdesetih i odvukao ga u nešto sporije, mračnije, teže i nestabilnije. Down-tunirani riffovi Tonyja Iommija, okultno obojeni tekstovi Geezera Butlera, kombinacija swinga i nasilja u bubnjanju Billa Warda te jeziv, gotovo govorni vokal Ozzyja Osbournea stvorili su predložak iz kojeg heavy metal, doom, sludge, stoner rock i čitavi ogranci alternativne glazbe i danas crpe inspiraciju. Činjenica da je sve to poteklo iz Birminghama nije slučajnost. Ona je ključ. Bio je to grad tvornica, ljevaonica, kanala, bombardiranih ruševina, terasa, nogometnih igrališta i otvorenog radničkog humora. Birmingham je Sabbathu dao više od poštanskog broja; dao im je buku, pritisak, dosadu, strojeve, tamu i odbijanje uljepšavanja stvarnosti. Težina benda neraskidivo je povezana s mjestom koje ga je stvorilo: zveket industrije, uske ulice Astona i osjećaj odrastanja negdje što vas je učinilo čvrstim, duhovitim i sumnjičavim prema glamuru.
Priča o tom jedinstvenom zvuku neraskidivo je vezana uz jedan tragičan, ali sudbonosan događaj. Sedamnaestogodišnji Tony Iommi bio je na putu ostvarenja sna svakog mladog engleskog gitarista. Dok je većina njegovih vršnjaka bila osuđena na doživotni rad u tvornici, Tony se spremao za svoju prvu europsku turneju. No, tijekom posljednje smjene na poslu u industrijskoj čeličani, taj san se raspao. Sredinom šezdesetih, u smogom obavijenom industrijskom gradu, Iommi je završavao svoju zadnju smjenu kao zavarivač kada su mu rekli da prvi put radi na ogromnom stroju za prešanje metala. Kolega koji je inače radio na tom stroju nije se pojavio. Dok je gurao metal u stroj, silina preše ga je iznenadila. – Kako sam gurao metal, jednostavno se spustila na moje prste, tras. Povukao sam ruku i otkinuo vrhove prstiju – prisjetio se Iommi. U bolnici je dobio poražavajuću vijest – liječnici mu ne mogu popraviti jagodice i njegova karijera gitarista je gotova. Uništen, Iommi nije odustajao. Inspiriran pričom o jazz gitaristu Djangu Reinhardtu, koji je svirao s dva paralizirana prsta, odlučio je inovirati. – Napravio sam vlastite vrhove. Uzeo sam plastičnu bocu od deterdženta, otopio je u kuglu, a zatim vrućim lemilom izbušio rupu i stavio je preko prstiju – pričao je.
Sjedio je danima, bruseći plastiku kako bi oblikovao jagodice. Morao je praktički ponovno učiti svirati. Njegovi improvizirani vrhovi prstiju značili su da ne može svirati brzo, a gubitak spretnosti zahtijevao je da izvuče maksimum iz jednostavnih akorda. Kako bi smanjio napetost na ozlijeđenim prstima, počeo je spuštati štim gitare. Rezultat je bio dublji, teži i mračniji zvuk od bilo čega što se do tada čulo – zvuk koji će postati zaštitni znak Black Sabbatha, upisan u rodni list heavy metala. Središnje mjesto u ranoj povijesti benda zauzima pub The Crown na uglu ulica Station i Hill, danas poznat kao "rodno mjesto heavy metala". Iako su njegova vrata zatvorena od 2014. godine, ovaj pub, usporediv s Cavern Clubom u Liverpoolu za Beatlese, bio je ključna pozornica na kojoj je bend, tada još pod imenom Earth, održao svoj prvi nastup. Ovdje su, u sklopu blues večeri, brusili svoj zvuk i testirali prve pjesme na publici. Njegovim prostorijama prošla je glazbena elita, uključujući The Who, Status Quo, Judas Priest, Thin Lizzy i nekoliko bendova Roberta Planta prije Led Zeppelina. U svjetlu planova za preuređenje ulice Station, sudbina puba postala je neizvjesna, što je potaknulo kampanju za njegovo spašavanje. Više od 15.000 ljudi potpisalo je peticiju, a napori su urodili plodom kada je pub dobio status zaštićenog spomenika kulture Grade II, čime je dobio veću zaštitu od rušenja.
Gitarist Tony Iommi izjavio je: – Gradovi diljem Ujedinjenog Kraljevstva štite svoje glazbeno naslijeđe, Birmingham ne bi smio zaostajati. The Crown ima ogroman značaj za nas i mnoge druge uspješne bendove. Jez Collins, osnivač Birminghamskog glazbenog arhiva, dodao je da pub "zauzima posebno mjesto na međunarodnoj razini glazbene industrije", naglašavajući potrebu da se ponovno otvori kao kulturni i glazbeni prostor. Da bi se u potpunosti shvatio DNK benda, potrebno je otići dalje od centra grada, u Aston, radničku četvrt iz koje potječu sva četiri originalna člana. Njihovo odrastanje bilo je skromno, u okruženju koje je nudilo malo perspektive osim teškog rada u jednoj od brojnih gradskih tvornica. Ozzy Osbourne odrastao je u dvosobnoj kući na adresi 14 Lodge Road, u obitelji sa šestero djece. Geezer Butler živio je u velikoj irskoj katoličkoj obitelji, a Bill Ward i Tony Iommi također su potekli iz neposredne blizine. Ozzy i Tony čak su pohađali istu osnovnu školu, Prince Albert Junior School, iako se tada nisu slagali. Želja za bijegom od predodređene sudbine tvorničkog radnika bila je glavni pokretač koji ih je spojio, a glazba je predstavljala izlaz.
Čak i danas, obožavatelji mogu prošetati tim područjem kako bi upili atmosferu. U blizini se nalazi i Barton Arms, povijesni pub u kojem bi se članovi benda opuštali nakon proba u obližnjem Newtown Leisure Centreu. Tamo su, u skromnim uvjetima, nastala njihova prva dva, danas kultna, albuma, "Black Sabbath" i "Paranoid". Šetnja Astonovim ulicama nudi uvid u sivilo i surovost iz kojih je proizašla silovita i mračna glazbena revolucija. Srce modernog, kreativnog Birminghama kuca u četvrti Digbeth. Ovaj nekada zapušteni industrijski dio grada doživio je spektakularnu preobrazbu i danas je epicentar alternativne kulture, umjetnosti i gastronomije. Središnja točka je The Custard Factory, bivša tvornica umaka Bird's Custard, koja je danas pretvorena u živahni kompleks neovisnih trgovina, galerija, barova i kafića. Svaki kutak Digbetha odiše kreativnošću, od impresivne ulične umjetnosti koja prekriva stare zidove od opeke do inovativnih prostora koji prkose konvencijama. Ovdje možete zaigrati retro arkadne igre u baru NQ64, isprobati ludi golf u Golf Fangu ili pojesti jednu od najboljih pizza u gradu, pečenu u preuređenom Mini Cooperu u Baked in Brick. Digbeth je također dom Digbeth Dining Cluba, višestruko nagrađivanog kolektiva ulične hrane koji je pokrenuo pravu gastronomsku revoluciju u Midlandsu, slaveći autentičnost i društveni aspekt prehrane na otvorenom.
Ipak, čari Birminghama ne završavaju u Digbethu. Grad je prepun skrivenih dragulja i neobičnih priča koje čekaju znatiželjne istraživače. Na samo nekoliko minuta hoda od glavnog kolodvora New Street, ispod trgovačkog centra Burlington Arcade, krije se Bacchus Bar, podzemna oaza čiji vas šaroliki interijer vodi na putovanje kroz vrijeme. Od grčkih i rimskih mozaika na stepenicama do srednjovjekovnih lukova i soba uređenih u egipatskom i francuskom stilu, ovaj bar nudi jedinstveno iskustvo. U povijesnoj Četvrti nakita smjestio se The Pen Room, muzej posvećen kaligrafiji i pisaćem priboru, koji slavi vrijeme kada je gotovo svako pero na svijetu proizvedeno upravo u Birminghamu. Manje je poznata činjenica da grad skriva i mrežu tajnih podzemnih tunela izgrađenih pedesetih godina kao nuklearno sklonište za vrijeme hladnog rata. Gradska autentična, sirova estetika nije promakla ni Hollywoodu; filmski studiji sve češće koriste ulice Birminghama kao pozornicu za blockbustere kao što su "Kingsman: Zlatni krug" i Spielbergov "Igrač broj 1".
Kada padne mrak, Birmingham nudi raznoliku paletu noćnog života koja može zadovoljiti svačiji ukus. Žila kucavica je Broad Street, gdje se nalaze veliki, komercijalni klubovi s odličnim ponudama pića i uzavrelom atmosferom, idealnom za one koji traže klasični, energični izlazak. Potpuna suprotnost je već spomenuti Digbeth, dom alternativne scene, underground klubova i skladišta preuređenih u prostore za zabavu gdje se pušta elektronička glazba. Za opušteniju večer, tu je Jewellery Quarter (Četvrt nakita), prepuna neovisnih, trendi barova i tradicionalnih engleskih pubova savršenih za piće nakon posla. Nezaobilazan je i Gay Village, živahno središte LGBT+ zajednice, gdje se nalaze neki od najboljih gradskih klubova, barova s drag nastupima i kabareom. U blizini kanala, područje Gas Street Basin nudi sofisticiraniju atmosferu za druženje uz piće i zalogaje s pogledom na vodu. Izbor barova je velik, a neki od njih nude uistinu jedinstvena iskustva. Za ljubitelje povijesti, The Old Crown u Digbethu obavezna je postaja. Smatra se najstarijim svjetovnim zdanjem u gradu, a kao pub posluje od 1368. godine, nudeći autentični ambijent i dašak prošlosti uz pintu piva.
U srcu Custard Factoryja nalazi se NQ64, raj za ljubitelje videoigara, gdje uz koktele inspirirane igrama možete provesti noć uz klasične arkadne strojeve i konzole. Za nešto sasvim drugačije, tu je Albert's Schloss, bavarski bar i restoran koji nudi zabavu sedam dana u tjednu, od glazbe uživo i kabarea do plesa na klupama, sve uz bogatu ponudu europskih piva i alpske hrane. Ako pak tražite savršeno mjesto za ljetni dan, The Canal House u Brindleyplaceu nudi prekrasnu terasu uz sam kanal, gdje se uz živu glazbu i kreativne koktele možete opustiti i promatrati brodove kako prolaze. Za one željne plesa do ranih jutarnjih sati, birminghamska klupska scena neće razočarati. U Digbethu se nalaze neki od najpoznatijih klubova, poput Lab11, skladišnog kompleksa poznatog po underground elektroničkoj glazbi i cjelodnevnim rave partyjima koji privlače svjetski poznate DJ-e. U blizini je i The Mill, svestrani prostor s krovnom terasom koji ugošćuje sve, od živih svirki do tematskih klupskih večeri. Jedno od najneobičnijih mjesta je Tunnel Club, smješten doslovno u tunelima, sa sedam soba i snažnim zvučnim sustavom. Za intimnije iskustvo, tu je legendarni Hare and Hounds, pub s koncertnim prostorom u kojem su nastupali brojni poznati bendovi. U Gay Villageu dominira The Nightingale Club, najveći i najstariji gay klub u gradu, koji se proteže na tri kata i nudi mješavinu komercijalnih hitova, drag showova i nevjerojatno prijateljske atmosfere.
Sport je duboko utkan u identitet Birminghama, a grad je poprište jednog od najžešćih nogometnih rivalstava u Engleskoj. Grad je podijeljen na dva tabora: pristaše Aston Ville i navijače Birmingham Cityja. Aston Villa, osnovana 1874. godine, jedan je od osnivača Engleske nogometne lige i klub s bogatom poviješću koja uključuje sedam naslova prvaka Engleske i osvajanje Kupa prvaka 1982. godine. Njihov dom je legendarni stadion Villa Park, a njihovi navijači s ponosom ističu slavnu prošlost kluba. S druge strane, Birmingham City, osnovan 1875. godine, možda nema toliko trofeja, ali je poznat po nevjerojatno strastvenim i odanim navijačima koji ispunjavaju stadion St. Andrew's. Derbi između ova dva kluba, poznat kao "Second City Derby", mnogo je više od same nogometne utakmice – to je borba za gradski ponos. Iako nogomet dominira sportskom scenom, Birmingham je također važan centar za kriket. Grad je dom Warwickshire County Cricket Cluba, jednog od najprestižnijih prvorazrednih kriket klubova u zemlji. Svoje utakmice igraju na svjetski poznatom Edgbaston Cricket Groundu, stadionu koji je redoviti domaćin međunarodnih testnih mečeva i jedan od najvažnijih kriket terena u Engleskoj.
Atmosfera na Edgbastonu tijekom velikih utakmica je naelektrizirana i privlači ljubitelje kriketa iz cijelog svijeta. Za one koji traže manje konvencionalan sportski izazov, grad nudi i jednu neobičnu aktivnost – vožnju autobusnom linijom broj 11. To je najduža urbana autobusna ruta u Europi, dugačka 27 milja, a posljednjih godina postala je popularna kao "pub crawl" ruta, gdje entuzijasti izlaze na stanicama kako bi posjetili neke od najboljih pubova u gradu. U usporedbi s Londonom i drugim velikim europskim metropolama, Birmingham je relativno pristupačna destinacija. Troškovi, naravno, ovise o stilu putovanja. Prema podacima o troškovima prijašnjih putnika, skromniji putnici, poput backpackera, mogu proći s oko 90 € po danu, što uključuje smještaj u hostelu, obroke u jeftinijim restoranima ili na ulici i korištenje javnog prijevoza. Prosječni putnik, koji preferira hotel srednje klase, obroke u restoranima i posjete atrakcijama koje se plaćaju, trebao bi planirati budžet od oko 215 € po danu. Za one koji traže luksuzno iskustvo s boravkom u vrhunskim hotelima, večerama u najboljim restoranima i korištenjem taksija, dnevni trošak može doseći i 440 €. Dobra mreža javnog prijevoza omogućuje boravak i izvan strogog centra, što može smanjiti troškove smještaja, iako treba uračunati i vrijeme putovanja.
Cijene hrane i pića u Birminghamu su razumne. Obrok u jeftinijem restoranu ili pubu za jednu osobu stoji oko 15 €, dok će večera od tri slijeda za dvoje u restoranu srednje klase koštati oko 75 €. Grad nudi ogroman izbor gastronomskih opcija, od klasičnih britanskih jela do restorana s kuhinjama iz cijelog svijeta. Posebno se ističe Balti Triangle, područje poznato po stotinama pakistanskih i kašmirskih restorana koji poslužuju balti, vrstu curryja koja je navodno i nastala upravo u Birminghamu. Kada je riječ o piću, cijena pinte (nešto više od pola litre) piva u centru grada kreće se između šest i sedam eura, iako se u lancima pubova poput Wetherspoonsa može pronaći i za manje od pet eura. Kava s mlijekom u kafiću košta oko 3,60 €. Za one koji žele probati lokalne specijalitete, preporučuju se Brummie bacon cakes, slana peciva sa slaninom i sirom, te Birmingham soup, gulaš od govedine i povrća čiji recept datira iz 18. stoljeća.
Otvori KEKS Pay
