Gost u podcastu Večernjeg TV-a Povijesni dijalozi bio je povjesničar dr. sc. Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest. Govorio je o povijesti ustaškog pokreta i NDH te boji prvoga polja na hrvatskom grbu i pozdravu Za dom spremni. Jareb je istaknuo da se o nazivu ustaški pokret može govoriti tek nakon osnivanja NDH 1941., dok se ranije koristi naziv Ustaše – hrvatska revolucionarna organizacija. U tom su razdoblju bili malobrojna skupina od nekoliko stotina pripadnika, dok su masovnije bile organizacije poput Hrvatskog domobrana u iseljeništvu, koje su legalno okupljale tisuće Pavelićevih pristaša.
Jareb je naglasio da ustaše nisu osnovane 7. siječnja 1929., nego u proljeće 1930. godine, kao vojna ili poluvojna organizacija pripremljena za oružanu borbu s ciljem uspostave nezavisne hrvatske države. Od 1931. do 1934. temelj aktivnosti bilo je izvođenje atentata na predstavnike jugoslavenske vlasti, a u ljeto i jesen 1931. provodila se i bombaška kampanja, koja je nakon civilnih žrtava prekinuta.
Objasnio je poznate akcije iz 1930-ih, uključujući tzv. velebitski ustanak, koji je bio diverzija s ciljem promidžbenih učinaka. Posebno je spomenuo atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseillesu 1934., izveden u suradnji s makedonskim nacionalistima iz VMRO-a, koji je bio vrhunac predratne ustaške djelatnosti. Istaknuo je da su ustaše tijekom tridesetih uživali zaštitu Italije, iako je prvotna Pavelićeva namjera bila smjestiti se u Austriji.
Razgovor se zatim usmjerio na razdoblje Drugog svjetskog rata i uspostavu NDH. Nijemci su prvo vlast ponudili Mačeku, koji je odbio, nakon čega su se okrenuli ustašama. Ustaše su proglasile uspostavu NDH 10. travnja 1941. godine. Jareb je pojasnio Rimskim ugovorima od 6. svibnja 1941., kada su Talijani preuzeli kontrolu nad južnim područjima NDH i prihvatili prijedlog da član talijanske dinastije dobije prijestolje buduće Kraljevine Hrvatske, što se u Zagrebu sprdno zvalo „vojvoda od špage“. Pavelić nije želio pretvoriti NDH u kraljevinu kako bi ostao glavni u zemlji.
Razvoj oružanih snaga NDH bio je ograničen, a veliki broj njemačkih i talijanskih postrojbi odmah je prisutan na teritoriju. Talijani su, južno od središnje crte, iskoristili nemoć NDH nakon srpskog ustanka u rujnu 1941., što je loše utjecalo na stav hrvatskog stanovništva prema NDH. Jareb je istaknuo i masovne zločine u logorima poput Slanog, Jasenovca i Stare Gradiške, te Holokaust, naglašavajući odgovornost ustaških vlasti.
Istovremeno, spomenuo je i brojne Hrvate koji su sudjelovali u spašavanju progonjenih, uključujući nadbiskupa Stepinca i Caritas, te njihovu ulogu u zaštiti Židova i Srba. Stepinac je kritizirao postupke režima i nastojao da hrvatski narod sačuva svoju državu. Jareb je odgovorio da funkcionalnost NDH nije jednoznačna, jer je ovisila o području i razdoblju, te se osvrnuo na pokušaj prebacivanja NDH na stranu Zapadnih saveznika kroz Puč Lorković-Vokić 1943./1944., koji Pavelić sprječava.
Posebnu pažnju posvetio je Bleiburškoj tragediji i partizanskim zločinima, uključujući slučajeve na otoku Daksi i masovni odlazak na Bleiburgu, uspoređujući broj ubijenih u Teznom s Katynskom šumom, gdje su Sovjeti za isti broj ljudi trebali više od dva mjeseca. Na kraju, Jareb je objasnio da se grb s prvim bijelim poljem ne može povezivati s ustašama niti NDH, budući da postoje tisuće primjera kroz stoljeća. Isto vrijedi i za zastavu. Pozdrav Za dom spremni nije star hrvatski pozdrav, nego isključivo ustaški, prvi put zabilježen u prosincu 1931. godine, i službeno korišten do sloma NDH.
Otvori KEKS Pay
Stalno rade na reviziji povijesti, još će ispasti da nitko nije ubijen, ni mučen, da su ustaše bili dobrotvori, a ludi narod se od obijesti pobunio protiv tog dobra.