Prošle je srijede u Drnišu bilo tiho, mirno i za rujan još uvijek prilično vruće poslijepodne kada se tiha, nevelika povorka uputila neravnim kamenitim putem niz padinu koja vodi prema Napoleonovu mostu u dnu kanjona rijeke Čikole. Kažu da su još prije pedesetak godina tim mostom mogli prelaziti čak i kamioni sve dok koritom, suhim čitavog ljeta, nije nadošla iznenadna jesenska bujica koja je ponijela i neka srušena stabla pa njima razrušila most, izgrađen vjerojatno na mjestu nekog starijeg, još u Napoleonovo vrijeme i za okupacije Dalmacije. Ovog 16. rujna prešli smo samo prvi dio tog puta, do spomen-ploče koju je prije pet godina na 30. godišnjicu egzodusa Drnišana pred agresorskom armijom, postavio drniški ogranak Matice hrvatske.
Razoreni Drniš na poseban način svjedoči o tome kakvu su oficirsku i ljudsku kukavet i bijedu uz sve državne, vojne i crkvene počasti pokopali u Beogradu
Otvori KEKS Pay
