Ivan Penava i spomen-park za žrtve Bleiburga i Križnog puta: dolazi vrijeme za dovršenje Tuđmanove ideje pomirbe
Pomirba ne znači pomiješati žrtve niti izjednačiti ideologije, nego znači priznati svaku žrtvu, utvrditi svaki zločin i svakome dati pravo na ime, istinu i grob
Komentari 15
Ovo je vrijeme kad fukare I niškoristi odlučuju a pamet gleda I šuti.
Cijeli razred djece iz Poštanske škole u Zvonimirove streljani na Dotrščini a oni postavili spomenik Titovim ubojicama.
Svakako park urediti u suradnji sa Srbijom i Crnom Gorom. Da se zna da i njihovi četnici nisu vojska stradalih i zaboravljenih.
Kome se treba opravdabati dostojo zakopavanje mrtvih? Na cijelome civiliziranom svijetu i neprijateljska vojska ima pravo na dostojan grob. Samo Hrvati koji su bili zarobljeni, zajedno sa civilima i bez suda pobijeni a sve moguće najbrutalnije načine ne smiju imatii grob i spomenik. Kakav je samo bolestan um osoba koje to brane. Rat je prošao prije 80 godna ali to neljudstvo partizana/komunista/antifašista(samozvanih) još uvijek je među nama.
a hoće li u tom spomen-parku pisati da je BAŠ U TO VRIJEME drug tuđman bio najmlađi titov general... i vrlo visoko pozicioniran u vojnoj hijerarhiji JNA? pitam za frenda...
Ipak lakše je se pomiriti kad si dobrostojeći potomak crvene buržoazije čiji su zločini prošli nekažnjeno a imovina njima stečena zadržana nego sirotinja koja je upravo od takvih u tenisicama branila Hrvatsku.
Red je onda i pozlatiti madridski grob.
Francuska ima oko 10000 "žrtava" poraća iz '45. Od toga oko 6700 osuđenih službeno na smrt. Niti jedna žrtva nema spomenik.
tuđman nas je pomirio tako da su on i ostali partizani i oficiri jna i dalje ostali na vlasti i nastavili se bogatiti dok je nama, stoci sitnog zuba pripalo ništa.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ne razumijem kako ograničeni moraš biti, kako zadrt i zlonamjeran pa da ti ideja o spomen-parku za sve žrtve Bleiburga i Križnoga puta bude neprihvatljiva. To da imamo takav spomen park je civilizacijski minimum koji smo dužni prvenstveno sebi, kao zreloj i modernoj naciji, a onda i čitavom tom mnoštvu ljudi, vojinika, civila, žena I djece, koju su neki ljudi poslje rata kad više nije bilo borbi poubijali bez sudskih presuda u stravišnoj industriji masovnog zločina i mnoge još polužive zatrpavali u raznim jamama, rudnicima i tenkovskim rovovima. Ako se želimo iscijeliti kao narod i prepustiti taj tragičan moment naše povijesti povjesničarima i stručnjacima, a mi kao narod krenuti dalje, ovaj spomen-park je minimum i jedini ispravni put.