Zamislimo dvoje ljudi u četrdesetima. Oboje danas na račun svakog mjeseca dobivaju približno jednak iznos, rade puno radno vrijeme i, barem na prvi pogled, imaju vrlo sličnu financijsku situaciju. Kada nekoliko desetljeća poslije odu u mirovinu, njihova mjesečna primanja ipak mogu biti osjetno različita. Razlog se krije u svemu što se događalo prije tog trenutka: koliko su dugo radili, jesu li tijekom karijere imali prekide, na koliku su im se osnovicu obračunavali doprinosi, kako su im se kretale plaće, jesu li radili puno ili nepuno radno vrijeme te koliko se dugo novac kapitalizirao na njihovu računu u drugom mirovinskom stupu.
– Jednaka plaća danas ne znači i jednaku mirovinu sutra jer je mirovina rezultat odluka koje smo donosili tijekom cijeloga radnog vijeka – objašnjava prof. dr. sc. Dajana Barbić s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kod mirovine iz prvog stupa, dodaje, važni su duljina mirovinskog staža i vrijednosni bodovi koji ovise o odnosu plaće pojedinca i prosječne plaće u Hrvatskoj u pojedinoj godini. Kod drugog stupa važnu ulogu imaju ukupne uplate, vrijeme tijekom kojega se sredstva kapitaliziraju, odabrana kategorija fonda i ostvareni rezultati ulaganja.
Ista neto plaća ne mora značiti i iste doprinose
Pri usporedbi plaća većina će ljudi prvo pogledati iznos koji svakog mjeseca sjedne na račun. Za buduću mirovinu važna je i brojka koju mnogo rjeđe promatramo – bruto plaća, odnosno osnovica na koju se obračunavaju doprinosi.
Dr. sc. Marija Novinc, viša asistentica na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, upozorava da dvije osobe mogu imati vrlo sličnu neto plaću, a različite bruto iznose.
Neto plaća ovisi, primjerice, o osobnom odbitku, poreznim olakšicama za djecu i uzdržavane članove te poreznoj stopi prema mjestu prebivališta. Osoba koja koristi poreznu olakšicu za dvoje djece zato uz nižu bruto plaću može primati sličan neto iznos kao kolega bez uzdržavanih članova obitelji. Njihova mjesečna primanja izgledaju slično, dok se iznosi na temelju kojih se grade njihova buduća mirovinska prava razlikuju.
Novinc to pokazuje jednostavnim izračunom.
– Ako jedna osoba godinama ima višu osnovicu, ona će u pravilu ostvariti i veća mirovinska prava. Primjerice, kod bruto plaće od 1.500 eura, za člana drugog stupa 5%, odnosno 75 eura mjesečno, uplaćuje se na njegov osobni račun. Ako je osnovica, odnosno bruto plaća, 2.000 eura, riječ je o 100 eura mjesečno. To je 25 eura razlike mjesečno, odnosno 300 eura godišnje. Ako bi takva razlika trajala 30 godina, govorimo o 9.000 eura više uplata samo po toj osnovi, i to prije učinka prinosa fonda – objašnjava.
Nekoliko mjeseci prekida tijekom godina može postati nekoliko godina manje staža
Sličan učinak imaju prekidi u karijeri. Jedan mjesec bez zaposlenja mladom čovjeku vjerojatno neće izgledati dramatično. Kada se takva razdoblja ponavljaju tijekom deset, dvadeset ili trideset godina, njihov se učinak zbraja. Zato sam ugovor na određeno vrijeme ne mora značiti nižu buduću mirovinu.
– Ako dvije osobe rade 12 mjeseci, imaju jednaku plaću i uredno su osigurane, oblik ugovora sam po sebi nije presudan. Problem mogu biti prekidi između ugovora. Primjerice, osoba koja deset godina radi na određeno, ali svake godine između dva ugovora ima dva mjeseca bez zaposlenja i bez druge osnove osiguranja, tijekom tog razdoblja može prikupiti ukupno 20 mjeseci manje staža. Jedan prekid od mjesec ili dva možda se ne čini značajnim, ali više takvih razdoblja tijekom karijere može se zbrojiti u godinu, dvije manje mirovinskog staža – Novinc je objasnila kroz vrlo daje konkretan primjer.
Barbić upozorava da tijekom mjeseci bez osiguranja nema novih uplata u drugi stup, no sredstva koja su do tada uplaćena ne miruju – ona se i dalje ulažu i ostvaruju prinose. Ipak, dulji prekidi tijekom radnog vijeka znače manje ukupno uplaćenih sredstava, što se može odraziti na buduća mirovinska primanja. Dugotrajni prekidi posebno pogađaju ljude koji zbog skrbi o djeci ili drugim članovima obitelji privremeno izlaze s tržišta rada, rade kraće ili odgađaju profesionalno napredovanje. Tako jedan prekid u tridesetima može utjecati na primanja i desetljećima poslije. Osim osoba s dugotrajnim prekidima zaposlenja, Barbić među skupine izloženije nižim prihodima u mirovini ubraja i one koji godinama rade za niske plaće, sezonske radnike, zaposlene s čestim razdobljima između ugovora te samozaposlene koji doprinose plaćaju na niže osnovice.
Promjena posla sama po sebi ne odnosi dio mirovine
Promjena poslodavca danas je uobičajen dio karijere, osobito među mlađim generacijama. Neki se ipak pitaju može li često mijenjanje posla ostaviti negativne posljedice na mirovinu.
– Promjena poslodavca sama po sebi nije rizik za mirovinu. Staž se ne poništava, sredstva iz drugog stupa ostaju na osobnom računu, a promjenom poslodavca osoba ne mijenja automatski ni svoj mirovinski fond. Prelazak iz javnog u privatni sektor ili obratno sam po sebi nema negativan učinak. Sustav u pravilu ne „pamti” naziv poslodavca, nego godine osiguranja, plaće odnosno osnovice i uplaćene doprinose. Iznimke postoje kod zanimanja i osiguranika obuhvaćenih posebnim propisima ili stažem osiguranja s povećanim trajanjem. Zato se ne treba bojati promjene. Ponekad je veći mirovinski rizik godinama ostati na niskoj prijavljenoj plaći nego promijeniti posao radi potencijalno veće plaće i boljih uvjeta – pojašnjava Barbić.
Promjena posla koja donese veću plaću može čak povoljno utjecati na buduću mirovinu jer se doprinosi u godinama koje slijede uplaćuju na višu osnovicu.
Sto eura mjesečno tijekom 40 godina i tijekom 20 godina nije ista priča
Vrijeme je posebno važno kod drugog mirovinskog stupa. Za osiguranike u oba obvezna stupa ukupno se za mirovinsko osiguranje izdvaja 20 posto bruto plaće: 15 posto za prvi i pet posto za drugi stup.
Barbić učinak vremena pokazuje ilustrativnim primjerom.
– Snagu vremena možemo pokazati jednostavnim ilustrativnim primjerom. Kada bi se 100 eura mjesečno ulagalo 40 godina uz prosječni godišnji prinos od 3 posto, na kraju bi se akumuliralo približno 92.600 eura. Uz isto izdvajanje tijekom samo 20 godina iznos bi bio oko 32.800 eura. To je najbolji prikaz učinka vremena i složenog ukamaćivanja.
Upravo zato odluke donesene u dvadesetima i tridesetima mogu imati velik učinak desetljećima poslije. Kako navodi Dajana Barbić, važan je i izbor kategorije obveznog mirovinskog fonda jer kategorije A, B i C imaju različite strategije ulaganja i različite razine rizika. Kategorija A je najrizičnija i ima najveću izloženost tržišnim oscilacijama, ali i donosi najveću mogućnost ostvarenja visokih prinosa. Zbog duljeg horizonta, kako objašnjava, u pravilu je namijenjena mlađim osiguranicima, dok su B i C konzervativnije opcije uz niži rizik i manje potencijalne prinose.
Honorari i samozaposlenost također ulaze u mirovinsku računicu
Današnje karijere sve su rjeđe potpuno linearne. Netko nekoliko godina radi kod poslodavca, zatim otvori vlastiti obrt, uz redovni posao povremeno radi honorarno ili kombinira više izvora prihoda. U takvim situacijama, kaže Novinc, treba pratiti postoji li obveza mirovinskog osiguranja, na koju se osnovicu doprinosi obračunavaju i je li razdoblje rada uredno evidentirano.
Ako osoba uz plaću ostvaruje drugi dohodak na koji su plaćeni mirovinski doprinosi, ti se prihodi uzimaju u obzir kod njezinih budućih mirovinskih prava. Kod obrtnika i drugih samostalnih djelatnosti posebno je važno pratiti osnovicu jer visok poslovni prihod ne mora automatski značiti jednako visoku osnovicu za doprinose.
Još jedan detalj lako prolazi ispod radara, upozorava Novinc: dio primanja zaposlenika može se isplaćivati kroz zakonom dopuštene neoporezive primitke. Oni povećavaju raspoloživi prihod danas, ali primici koji ne podliježu obvezi doprinosa ne povećavaju osnovicu na kojoj se grade mirovinska prava. Zato dodatnih 100 eura bruto plaće i 100 eura primitka koji ne ulazi u osnovicu za doprinose imaju različit dugoročni učinak.
Podatke o vlastitoj mirovini možemo pratiti već danas
Velik dio svoje buduće mirovine ne možemo unaprijed izračunati do posljednjeg eura. Zakonski uvjeti, formule za izračun, stope doprinosa i pravila usklađivanja tijekom nekoliko desetljeća mogu se mijenjati. Ipak, dio podataka možemo redovito pratiti. Novinc preporučuje povremeno provjeriti jesu li evidentirana sva razdoblja zaposlenja, odgovaraju li datumi prijave i odjave stvarnim datumima rada te jesu li točno evidentirani plaća i osnovica.
HZMO putem elektroničkih usluga omogućuje pregled podataka o stažu, plaći i osnovici te drugih podataka iz evidencije. Članovi drugog mirovinskog stupa putem usluge „Moj račun – REGOS“ u sustavu e-Građani mogu provjeriti stanje i promet na osobnom računu te podatke o doprinosima i osnovicama. Posebno je korisno napraviti provjeru nakon promjene poslodavca ili oblika rada. Eventualnu pogrešku mnogo je jednostavnije uočiti i provjeriti nekoliko mjeseci poslije nego nakon dvadeset ili trideset godina.
Barbić osobama u tridesetima i četrdesetima preporučuje i korištenje portala Moja mirovina za personalizirane izračune i usporedbu različitih scenarija, primjerice što bi se dogodilo s budućim primanjima ako plaća raste, nastane dulji prekid rada ili osoba odluči raditi dulje. Uz obvezni sustav, savjetuje razmotriti i dobrovoljnu mirovinsku štednju te druge dugoročne i diversificirane oblike ulaganja, kao i stvaranje pričuve za nepredviđene okolnosti.
Dvoje ljudi koji danas primaju jednaku plaću iza sebe mogu imati sasvim različite radne i financijske biografije, a te se razlike najjasnije vide tek pri odlasku u mirovinu. Zato je korisno o budućim primanjima početi razmišljati mnogo ranije. Kako zaključuje Dajana Barbić, upravo je vrijeme jedan od najvrjednijih resursa koji osoba u tridesetima ili četrdesetima ima za izgradnju veće financijske sigurnosti.
Sadržaj nastao u sklopu projekta Finpedia by UMFO.
Otvori KEKS Pay
