Oko 90 posto dokumentacije o atentatu na John F. Kennedyja, pohranjene u zbirci Državne uprave za arhive i evidenciju (NARA), otvoreno je za javnost, no oko 10.000 dokumenata još uvijek nije u cijelosti objavljeno te je obavijeno velom tajne. Istražitelji, angažirani na slučaju, tvrde da su, usprkos nalogu Kongresa, CIA, FBI i neke druge agencije za nacionalnu sigurnost, spriječile objavljivanje dijela dokumenata s detaljima o ubojstvu 35. američkog predsjednika.
Tvrdeći da javnost zaslužuje transparentnost, Donald Trump je, za svog predsjedničkog mandata, izjavio da će odobriti objavu svih tajnih dokumenata vezanih za ubojstvo Kennedyja, no, njegova je namjera naišla na 'zid'. Neka su ga državna tijela upozorila da pojedine informacije moraju ostati tajne, zbog, između ostalog, nacionalne sigurnosti. Trump nije imao mnogo manevarskog prostora te se složio da se sadržaj spornih dokumenata, od kojih je većina u posjedu FBI-a i CIA-e, ne objavi. Korak naprijed, u tom smjeru, napravila je i administracija Joea Bidena, objavivši 1500 povjerljivih dokumenata o atentatu. No, većina tih, novoobjavljenih dokumenata, bavi se informacijama o Lee Harvey Oswaldu te, kako tvrde istražitelji, ne daje nikakve nove tragove, kao niti odgovore na, još uvijek, otvorena, ključna pitanja, među kojima je i ono je li Lee Harvey Oswald, 22. studenog 1963. godine, djelovao sam ili je bio dio šire priče, te je li u predsjednika SAD-a pucala jedna ili više osoba.
I dok se čekaju konkretni odgovori na konkretna pitanja, koja niti 60 godina nakon atentata ne prestaju intrigirati javnost, Kennedyjevo je ubojstvo postalo temom brojnih knjiga. O atentatu na najmlađeg predsjednika u povijesti SAD-a snimali su se i filmovi, a događaj, koji je potresao svijet, postao je i inspiracija za mnogobrojne teorije zavjera.
Po raznim teoretičarima zavjera, na popisu osumnjičenika za ubojstvo Kennedyja našli su se, tako, naftni lobij, mafija, Aristoteles Onassis, CIA, Kuba, Rusi, tajanstveni čovjek s kišobranom, vanzemaljci, vozač predsjedničke limuzine, tadašnji potpredsjednik SAD-a, Lyndon Johnson, ali i igrač bejzbola, Joe DiMaggio, pa čak i prva dama, Jackie Kennedy.
Atentat u 486 slika
Tragediju, koja se tog, 22. studenog 1963. godine, dogodila u Dallasu kamerom je, do detalja, zabilježio jedan čovjek - Abraham Zapruder. Ta jedina snimka atentata, poznata kao 'Zapruderov film', traje 26 sekundi i sastoji se od točno 486 sličica. Jedna od njih, sličica broj 113, 'uhvatila' je stravičan trenutak, kada metak pogađa Kennedyja u glavu te izbacuje moždanu tvar. Zapruder je, po pisanju medija, autorska prava na taj film prodao magazinu Life, za 150.000 dolara, no zbog uznemirujućeg sadržaja, izričito je tražio da se sličica broj 113 izuzme iz objave. Iako je Life poštovao zahtjev autora snimke, televizijski voditelj, Geraldo Rivera je, 1975. godine, objavio čitav film, uključujući i potresnu sličicu 113. Bio je to, za mnoge, pogled na ubojstvo Kennedyja, iz jednog novog ugla, ali i trenutak u kom se stvorilo plodno tlo za još jedno sjeme sumnje, iz kog su izniknule brojne teorije zavjera. Godinu dana nakon objavljivanja kompletnog Zapruderovog filma, posebno je povjerenstvo otvorilo novu istragu o atentatu. Nakon tri godine, koliko je ta istraga trajala, bilo je potvrđeno da CIA i FBI dio važnih dokumenata nisu dali na uvid istražiteljima, koji su provodili ranije istrage.
VEZANI ČLANCI:
Sumnjivi čovjek s kišobranom
Zapruder je, kobnog dana, svojim objektivom uhvatio i Louie Steven Witta - čovjeka koji je, iako je dan bio sunčan, u ruci držao veliki crni kišobran. Njegova pojava u kadru, nedaleko od mjesta na kom se dogodio atentat, pobudila je brojne sumnje. Jedni su tvrdili da je upravo Witt bio atentator, a kišobran prikriveno oružje. Po drugoj verziji, čovjek s kišobranom dao je tajni znak atentatorima. Kako bi sve razjasnio, Louie Steven Witt se sam javio istražiteljima. Ispostavilo se da je kišobran, za sunčanog vremena, nosio u znak prosvjeda protiv političkog djelovanja Kennedyjeva oca, bivšeg veleposlanika u Ujedinjenom Kraljevstvu. Crnim kišobranom, koji je bio svojevrsni zaštitni znak britanskog premijera, Neville Chamberlaina, protestirao je protiv podrške koju je Joseph Kennedy, tridesetih godina prošlog stoljeća, davao Chamberlainovoj popustljivoj politici prema nacistima i Adolfu Hitleru.
Krivi su vanzemaljci
Među osumnjičenima za ubojstvo našao se i vozač predsjedničke limuzine, agent tajne službe, William Greer. U svojoj knjizi, objavljenoj 1991. godine, William Cooper, objavio je kako je došao do tajne snimke na kojoj se, kako je tvrdio, vidi kako Greer ubija predsjednika napravom koju su, po riječima teoretičara zavjere, izradili vanzemaljci iz Trilaterale. Kao motiv ubojstva naveo je Kennedyjevu namjeru da svjetskoj javnosti obznani kako vanzemaljci pokušavaju preuzeti kontrolu nad našom planetom. Cooper je objavio spornu snimku, tvrdeći da ona prikazuje kako se Greer dva puta okreće prema stražnjem sjedalu kabrioleta, na kom je sjedio predsjednički par, no, analize su pokazale da je riječ o montaži, koja je nastala preinakama Zapruderove, 26 sekundi duge, snimke atentata. Prije nekoliko godina, William Lester, koji se bavi istraživanjem paranormalnoga, objavio je knjigu u kojoj tvrdi da postoje dokumenti CIA-e, koji potvrđuju da je Kennedy, deset dana prije atentata, tražio tajne podatke o NLO-ima, no autentičnost tih navodnih dokumenata nije dokazana. Na popisu osumnjičenih našao se i tajni agent, George Hickey, koji je bio u automobilu, u predsjedničkoj pratnji. Bonar Menninger, autor knjige 'Smrtonosna greška: Hitac koji je ubio JFK-a', tvrdi da je upravo on slučajno zapucao, nakon što se vozilo iznenada zaustavilo.
Četvrti pucanj
U javnost je dospjela i snimka s policijskog radija, koja je, navodno, zabilježila i još jedan, četvrti pucanj. Bila je to podloga za teoriju po kojoj je na brežuljku, u Dealey Plazi, tog kobnog dana, bio još jedan strijelac. Progovorili su tada i svjedoci, koji su tvrdili da su čuli pucnjeve koji su dopirali iza brda, iz smjera željezničkog kolodvora. Sve je to vodilo k zaključku da je Lee Harvey Oswald bio tek karika u lancu i pijun mnogo veće zavjere. Ipak, nakon stručnih analiza, zaključeno je da ta snimka s policijskog radija, nije adekvatan dokaz, što je istragu ponovo vratilo na početak.
Sporna invazija u Zaljevu svinja
Nakon što se doznalo da je CIA, nekoliko puta, pokušala ubiti kubanskog čelnika, Fidel Castra, u moru teorija pojavila se i ona po kojoj je, za atentat na Kennedyja, odgovorna kubanska vlada, što je Castro kategorički odbacio. U prilog toj teoriji, o umiješanosti Kube, išlo je i putovanje Oswalda u Mexico City, krajem rujna, 1963., gdje je, kako se navodilo, pokušavao kontaktirati sovjetski konzulat. No, ta teorija ima i drugu stranu medalje. Pojavile su se, naime i potpuno suprotne tvrdnje – one su atentat na Kennedyja povezivale sa skupinama koje su bile suprotstavljene Castru, odnosno istim onim skupinama koje su Kennedyju zamjerile uskraćivanje angažmana regularne vojske SAD-a, kao potpore invaziji u Zaljeva svinja, 1961. godine. Tada je, na južnoj obali Kube, iskrcano oko 1.400 kubanskih emigranata, koje je CIA obučila za ratovanje. Oni su trebali pokrenuti građanski rat te srušiti Castra, no Kubanci su se toj invaziji suprotstavili, te su, za tri dana, odbili napad. Za taj poraz Amerike neke su skupine, unutar CIA-e, krivile upravo Kennedyja te se špekuliralo da je to mogući motiv atentata.
Tko je imao motiv?
U vezu s ubojstvom 35. predsjednika SAD-a dovodila se i mafija, a ključnim motivom smatrala se namjera Kennedyjevog brata, tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika, Roberta F. Kennedyja, da se ozbiljno obračuna s organiziranim kriminalom u zemlji te ga iskorijeni. U središtu jedne od glasnijih teorija zavjera našao se i tadašnji potpredsjednik, Lyndon Johnson. Sumnjalo se da je upravo on naručio atentat na Kennedyja, kako bi došao na njegovo mjesto i uselio u Bijelu kuću. Ulje na vatru toj teoriji dodala je izjava bivšeg agenta CIA-e, E. Howarda Hunta, Jr., koji je tvrdio da je Johnson naredio agentima CIA-e da ubiju predsjednika. Da je atentat isplanirao upravo Kennedyjev potpredsjednik, kao jedina osoba koja je imala i motiv i sredstva i priliku, tvrdio je i odvjetnik iz Arizone, Craig Zirbel, koji je o tome napisao dvije knjige. Pojavile su se i tvrdnje da je Lyndon B. Johnson navodno bio mason, što je bio okidač za nagađanja da su, u atentatu na Kennedyja, prste imali i slobodni zidari, za što nije bilo dokaza.
Jackie, Onassis ili Joe DiMaggio
Na popisu osumnjičenih za atentata na Kennedyja našao se i slavni igrač bejzbola, Joe DiMaggio. Sve je krenulo od stripa, no ubrzo je preraslo u još jednu teoriju zavjere, prema kojoj je DiMaggio imao jak motiv – želio je ubiti Kennedyja iz osvete jer je on, kako su tvrdili teoretičari, naredio ubojstvo Marilyn Monroe, DiMaggiove bivše supruge. U središtu jedne od teorija zavjere našao se i ultrabogati, grčki brodovlasnik, Aristoteles Onassis. Vlasnika najveće privatne flote na svijetu sumnjičilo se da je Kennedyja ubio iz ljubomore.
Još jedan kadar Zapruderove snimke, na kom se, s lijeve strane Kennedyjeve glave, vidi nešto poput oblačića dima, uzburkao je maštu – probudile su se sumnje da je taj dim nastao pri eksploziji neke nepoznate naprave. Teoretičari su okrivili predsjednikovu suprugu, tvrdeći da je, u suradnji s tadašnjim guvernerom Teksasa, Johnom Connallyjem, koji je u pucnjavi u Dallasu također ozlijeđen, naručila ubojstvo svog supruga, John F. Kennedyja.
