Hrvatica J.S (podaci poznati redakciji) o kojoj smo već pisali, a koja se preselila u Njemačku moi zaposlila kao odgojiteljica u vrtiću, objasnila je kako je uspjela u svom naumu i kako trenutačno izgleda njen život. Posao joj nije bio problem pronaći budući da je poslala svoj životopis s kratim video zapisom njena iskustva kroz 8 godina rada u Hrvatskoj.
- Nakon što sam u ponedjeljak poslala životopis kontaktirali su me isti dan kako bi što prije dogovorili intervju preko Skypea koji je dogovoren za sljedeći dan. Nakon intervjua u srijedu su mi javili da sam dobila posao te su me pitali kad bih mogla početi kod njih raditi. Strpljivo su odgovarali na sva moja pitanja kojih je bilo puno. U Hrvatskoj sam radila u privatnim i državnim vrtićima, prošla sam od lijepih iskustva i ok šefova do onih najgorih. Mobbing kakav sam prošla ne bih poželjela nikome - prepričava Hrvatica.
Tvrdi da postoji velika razlika u radu između Hrvatske i Njemačke. U Hrvatskoj je radila u jasličkim skupinama gdje je bilo upisano po 21 dijete na jednu odgojiteljicu, a ističe da su stres i odgovornost bili ogromni.
- Ovdje se s djecom puno radi, ima dovoljan broj odgojitelja koji im se imaju vremena posvetiti. Odgojitelji nisu pod stresom jer nisu sami i jer je sav posao podijeljen. Djeca se uče odgovornosti od malena, puno toga rade sami pa čak i kad pogriješe je sve okej jer moraju sami naučiti, uspoređuje.
Tvrdi kako nije bila nezadovoljna u Hrvatskoj, ali je zbog težih uvjeta i manjih plaća posao odlučila potražiti u drugoj državi. Ističe kako u njenoj struci ljude izgaraju, grupe su prepune, odgojitelja nedostaje, a na poslu si po cijele dane.
- Ovdje toga nema, odradiš smjenu i ideš kući! Nema ni približno dokumentacije kao kod nas. U Hrvatskoj me cijeli sustav nekoliko puta iznevjerio jer ne funkcionira. Imala sam prilike uvjeriti se o nefunkcioniranju sustava zdravstva dok mi je mama umirala, prava nemaš gotovo nikakvih, svi te upućuju na privatnu skrb koju si svi ne mogu priuštiti. Zakonodavstvo nam je takvo da ja na sudu dokazujem već 3 i pol godine vlasništvo kuće s potpuno čistom dokumentacijom. Razočarana sam načinom na koji nam država funkcionira, odnosno ne funkcionira - ističe.
Od Njemačke ne očekuje med i mlijeko, nego da radi, da ima uvjete za normalniji život i prava koja ne ugrožavaju njeno ljudsko dostojanstvo. Njemački joj nije jača strana, ali planira upisati tečaj.
- U mojem vrtiću primarni jezik je engleski tako da mi zbog posla njemački nije presudan. Djeca u mojoj skupini su dvojezičari, neki i trojezičar,i a jedna djevojčica priča čak četiri jezika sa samo četiri godine. Ne smatram da su naša djeca gora u bilo čemu, samo sustav educiranim ljudima ne daje mogućnosti da rade svoj posao onako kako bi trebali.
Jako je zadovoljna svojom šeficom i poslom koji radi.
- Možda drugi ljudi imaju drugačija iskustva, možda sam ja imala puno sreće da sam tu gdje jesam i okružena ljudima kojima jesam. Sretna sam tu gdje jesam, znam da će biti i teških dana. Nije prvi put da sam odselila, živjela sam i u LA-u prije dosta godina. Njemačka je za sada moj dom gdje sam odlučila biti sretna jer radim posao koji volim i u kojem uživam - zaključuje Hrvatica.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovakav ples oca i kćeri nemate priliku vidjeti često: Tata ti je legenda!
Nikako ne zelim biti ni kritican, ni negativnog misljenja i stvarno zelim toj osobi, a i svima drugima pozeljeti sve najbolje u novoj sredii. Dobro bi bilo sa tom osobom porazgovarati za dvije, pet, deset i dvadeset godina. Njemci novacc ne dijele. Treba ga zaraditi a place u dijecjim vrticima su sramotno male. Treba vidjeti gdje ta osoba stanuje, gdje kupuje, gdje izlazi, koliko sacuva, novaca, ne mjesecno nego godisnje, onda to usporedit sa osobom u Hrvatskoj na istom radnom mjestu i analizom doci do realnosti. mozete mi lupat minuse po miloj volji, ali znam o cemu pisem. i jos nesto, ne podrzavam lopovske vlade u HR ali ne mislite da vas vani vole i posteno placaju kao svoje. Ruku na srce, ni mi Hrvati ne volimo strance kod nas, pa zasto bi drugi voljeli nas kod sebe???