U samo 10 sekundi tog 29. prosinca 2020. godine u jednoj sisačkoj zgradi 148 obitelji ostalo je bez svog doma. Ugodni život u Ulici hrvatskog narodnog preporoda tada je naglo prekinut, a i danas, 15 mjeseci nakon strašnog potresa, i dalje žive u neizvjesnosti.
Ne žive tu, a računi stižu
– Da nam kažu da će za godinu dana biti to i to, da nam makar kažu ruši li nam se zgrada ili ne ruši, da nam išta kažu, bili bismo mirniji. Ovako ništa ne znamo. Gledam s prozora tamo gdje sam smještena u prozor svog stana i ne znam što će s njim biti – govori nam Bora Ostojić, koja je živjela na kućnom broju 4 ovog najvećeg objekta uopće koji je stradao u prosinačkom potresu. Od potresa je smršavjela 25 kilograma. Dijagnoza je nervni gastritis, kaže Bora, jedna od oko 350 stanovnika te zgrade koji su sada raseljeni po privremenim smještajima, stambenim kontejnerima, kod rodbine, u stanovima u najmu...
Zgradu je na godišnjicu potresa obišao i predsjednik Zoran Milanović. Nekoliko dana prije njegova posjeta Ministarstvo obnove konačno je naložilo Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje da se zgrada pregleda i odluči što će biti s njom. No to još nije učinjeno. Upravitelj zgrade zadnju informaciju ima iz sredine veljače, da će se, s obzirom na veličinu, za nju raspisati posebna javna nabava – tražiti projektant koji će utvrditi kategoriju uporabljivosti, izraditi elaborate postojećeg stanja i eventualnog uklanjanja. No i to se čeka.
– Volim ovaj kvart i htio bih tu ostati, no trebam i planirati svoj život. Čekanje je najgore – govori nam Vladimir Stipetić koji je s obitelji stanovao na kućnom broju 8. Mlađi je pa aktivno traži informacije o zgradi koje onda prenosi starijim nekadašnjim sustanarima.
– Ljudi gube volju. Nadam se da se neće predati. Razbolijevaju se od muke, donose konačne odluke o odlasku, a već je nekoliko stanara i umrlo, nisu dočekali ni obnovu ni novi stan – govori Vladimir dok ulazimo u zgradu koju je ranih 60-ih gradila Željezara Sisak, a u potresu je prvo dobila žutu, a nekoliko dana poslije i crvenu naljepnicu.
Na stubištima su vidljiva velika oštećenja, posebno na nižim katovima, no što se ide više, to su oštećenja manja. Zgrada nema vode, no i dalje ima struje. Pojedini stanari dolaze po danu, skuhaju si nešto, no jedini u njoj, na "šestici", 24 sata dnevno živi tek Blaž Anđelić, hrvatski branitelj i ratni vojni invalid, četiri puta ranjavan.
– Nudili su mi stan u Varaždinu, što ću ja tamo? Drugi mi kažu: "Ti nisi iskoristio svoje braniteljsko pravo, prodaj ovaj stan, dobit ćeš drugi po toj osnovi." A zašto bih? Imam svoj stan, htio sam neki zamjenski dok mi ne srede moj, ali ne da se moram seliti non-stop. Nisu mi ga dali. I tako sad živim na svoju odgovornost na 4. katu, vodu nosim gore u kantama – govori nam Anđelić, razvedeni otac 12-godišnje kćeri koja mu ne može doći dulje od jednog dana u posjet jer bez vode nema uvjeta ni za prespavati.
Ogorčen je zbog toga, ali i zbog sporosti administracije i raznih nelogičnosti koje idu s time. Kako bi mogao primati poštu, prijavio se ponovo tu, a potom su mu počeli stizati računi, među ostalim i za vodu koju nema. Računi su stizali – i dalje stižu i mnogim drugim stanarima. Recimo, za grijanje kojega je sustav u zgradi uništen, a plaćaju i pričuvu, za koju im nitko ne može reći zašto.
– Ako će se zgrada rušiti, čemu je plaćamo!? – pita Blaž.
Mnogi računi stižu automatski, u mjesecima nakon potresa stizale su im i ovrhe. Za njih bi saznali tek kad postanu pravomoćne jer ne žive na adresi na koju su prijavljeni. Neke ovrhe su stopirane, neki računi poništeni, no neke otplaćuju bez obzira na sve... Stipetić sada s obitelji živi nekoliko ulica dalje, u podstanarstvu. Ne koristi više ni pravo da mu trošak najma podmiruje država.
U kontejneru bez zahoda
– Mi imamo plaće, možemo plaćati najam. Drugima je potrebnije – govori, ali napominje da je cijena najma otišla u nebo. Razlog – država subvencionira najam sa 70 kuna po kvadratu, a to je za Sisak i nekoliko puta više nego prije potresa.
– Ljudi su razočarani, ne znaju ništa. Stvari nije iselilo 80 posto stanara i njihovi su stanovi sada puni miševa, žohara... Zgrada truli i propada. Treba odlučiti što će se s njom – apelira i Stipetić na nadležne institucije. U zgradi je bilo i pet provala, jednu ekipu provalnika policija je zatekla i na djelu.
Milka Markus boravi u kontejnerskom naselju, svega stotinjak metara dalje od vlastitog stana na kućnom broju 2 gdje je živjela 40 godina, u stubištu koje je najviše stradalo u potresu.
– Milo, ne znam ti ja ništa. Godinu dana sam ovdje, u kontejneru bez sanitarnog čvora. Na kupanje ili WC moram ići u drugi kontejner, koji koristi nas šest, muških i ženskih. Možeš misliti kako je to – govori nam 65-godišnja Milka. I Dževahira Vrban s petog kata na broju 10 ostala je u blizini, stotinjak metara dalje – u zgradi sa zelenom naljepnicom, a najam podmiruje Grad.
– Preteško je, srce puca. Svi smo nekako otkupili te stanove, čekali mirovinu i onda ostali bez svega. Kažeš idemo dalje, živa glava i najmiliji, no odjednom se sve promijenilo, nestali su osmijesi s lica, ostala samo tišina. Krećemo ispočetka nakon 32 godine života u toj zgradi – kaže Dževahira. Dodaje da se polako kuće u unajmljenom stanu, sređuju ga, krpaju, a znaju da će jednom morati i iz njega izaći.
– Da je zgrada srušena, bio bih mirniji. Iselio bih stvari kad bih mogao, nastavio sa životom drugdje. Ovako ništa, tapkam u mjestu – zaključuje Blaž, usamljeni stanovnik najveće stambene zgrade s crvenom naljepnicom u Hrvatskoj.
Za vas dvojicu bisera. Prosle godine Njemacka je imala katastrofalnu poplavu. Sve to obnavlja savezna vlada i zemaljska vlada. Svugdje u Hrvatskoj drzava obnavlja posljedice od elementarnih nepogoda, samo to nebi po vama i vasim istomisljenicima u Zagrebu. A inace vam je okay kada to kod vas na jugu i istoku zemlje. Samo dva primjera, Ston potres, Gunja poplava. Pitanje za bisere kakve ja iz Zagreba imam s time veze? Ali to vam je u redu, dok Zagreb nije. Sramota da se ZG ni nakon vise dvije godine nije poceo obnavljati. Da vas podsjetim, fond EU-a je za ZG dao veliku lovu. Zasto se nista s time ne radi? Zato jer vlada nema jaya, ponasa se populisticki radi takvih poput vas dvojice. Sramota.