Nakon što je dio djelatnika i maturanata XII. gimnazije u Zagrebu javno kritizirao ravnateljicu Jadranku Vlahovec zbog načina vođenja škole i postupanja prema nastavnicima, drugi dio kolektiva odlučio je iznijeti svoju stranu priče. U otvorenom pismu upućenom javnosti poručuju kako se ne slažu s prikazom prema kojem cijeli kolektiv stoji iza kritika ravnateljice te tvrde da događaji posljednjeg dana nastave nisu prikazani cjelovito.
Povod sukobu bio je događaj 21. svibnja, posljednjeg dana nastave za maturante, kada su se učenici međusobno polijevali vodom u prostorima škole. Ravnateljica je nakon pregleda snimki videonadzora izrekla trima nastavnicama opomene pred otkaz, tvrdeći da su snimale maturante, nisu spriječile neprimjereno ponašanje te nisu zatražile pomoć drugih djelatnika škole. Opomenute nastavnice odbacile su optužbe, a podršku su im dali i maturanti koji su ravnateljici uputili poruku u kojoj su je prozvali zbog, kako tvrde, "represije", ukidanja školskih aktivnosti i odnosa prema nastavnicima.
Dio kolektiva, međutim, u otvorenom pismu tvrdi kako ponašanje maturanata toga dana nije bilo prihvatljivo. Uz pismo su redakciji poslali i fotografije za koje navode da prikazuju stanje u kojem je škola ostavljena nakon proslave, a na kojima se vide mokri podovi i zidovi školskih prostora.
Otvoreno pismo dijela kolektiva XII. gimnazije prenosimo u cijelosti.
"Mi, dio kolektiva XII. gimnazije, obraćamo se javnosti nakon medijskih napisa i javnih istupa u kojima se o našoj školi, ravnateljici i odnosima unutar kolektiva iznose teške optužbe i jednostrani zaključci. Ovim putem upućujemo molbu da se objavom ovoga pisma osigura prostor i za naš glas, odnosno za prikaz dijela kolektiva koji se ne prepoznaje u dosadašnjem javnom prikazu događaja i okolnosti vezanih uz našu školu. Do sada smo namjeravali ostati suzdržani. Smatrali smo da se o složenim pitanjima škole ne treba raspravljati preko medija, osobito u trenucima kada se o ravnateljici piše na izrazito negativan način. Međutim, nakon što se u javnosti stvorio dojam da cijeli kolektiv stoji iza takvog prikaza događaja, osjećamo potrebu jasno reći da to nije točno.
Prije svega, želimo se osvrnuti na događaje od spornoga datuma. Ponašanje dijela učenika toga dana nikako nije bilo u skladu s dostojanstvom maturanata niti s prostorom u kojem se nalaze. Škola je odgojno-obrazovna ustanova i u njoj nije prihvatljivo, ni pod krinkom slavlja ni pod izlikom tradicije, opravdavati ponašanje kojim se ugrožava sigurnost drugih učenika, nastavnika i ostalih djelatnika škole. Prskanje vodom po školskim prostorima, učionicama, hodnicima, inventaru i opremi nije bezazlena zabava. Takvo ponašanje može dovesti do štete, ozljeda i narušavanja sigurnosti. Inventar škole nije ničije privatno vlasništvo, nego zajednička imovina koju plaćaju svi građani, uključujući i roditelje naših učenika. Učenici XII. gimnazije imali su vrlo dobre uvjete obrazovanja, po mnogočemu možda i među najboljima u Republici Hrvatskoj, a najmanje što se od njih očekuje jest da prostor škole napuste dostojanstveno i odgovorno.
Prskanje vodom u našoj je školi posebno osjetljivo pitanje upravo zato što dio djelatnika dobro zna koliko je ravnateljici važno očuvati prostor nove škole, u koju je škola uselila tek prije tri godine. Jednako tako, poznato je da se njezine odluke u ovakvim situacijama prvenstveno odnose na očuvanje sigurnosti učenika i zaposlenika te na osiguravanje mirnog i dostojanstvenog okruženja tijekom završetka nastavne godine. S obzirom na to da su prethodnih godina zabilježeni incidenti povezani s prskanjem učenika različitim sredstvima, poduzimanje mjera kojima se takvo ponašanje sprječava ne može se promatrati kao represija, nego kao odgovorno postupanje. Istodobno, izražena je zabrinutost zbog dojmova da pojedini djelatnici, iako svjesni osjetljivosti ovakvih situacija i njihove važnosti za ravnateljicu te cjelokupno funkcioniranje škole, ne reagiraju uvijek pravodobno i dosljedno na nedopuštena ponašanja učenika. Takav pristup može se protumačiti kao prešutno toleriranje ponašanja koje nije u skladu sa školskim pravilima te može doprinijeti stvaranju ozračja u kojem se nepoštivanje pravila normalizira.
Posebno zabrinjava mogućnost da se upravo činjenica da ravnateljica inzistira na redu, odgovornosti i očuvanju školskog prostora koristi kao povod za njezino javno ili interno diskreditiranje. Ako se nedopuštena ponašanja učenika ne sprječavaju zato što se očekuje da će ona izazvati reakciju ravnateljice, tada učenici, nažalost, prestaju biti zaštićeni sudionici odgojno-obrazovnog procesa i postaju sredstvo u obračunima odraslih. Škola smatra da je odgovornost svih zaposlenika zajednički djelovati u interesu učenika, štiteći njihovu sigurnost i promičući kulturu međusobnog poštovanja. Učenici ni u kojem slučaju ne bi smjeli postati sredstvo za iskazivanje neslaganja, osobnih nezadovoljstava ili međusobnih odnosa među odraslima. Njihova dobrobit uvijek mora ostati zajednički prioritet, a ne prostor preko kojega se šalju poruke ravnateljici ili dovodi u pitanje autoritet školskog vodstva.
Na kraju je, nažalost, dodatno poniženo i tehničko osoblje škole. Dok su se jedni veselili i napustili prostor iza sebe, spremačice su morale čistiti posljedice takvog ponašanja. Njihov posao nije uklanjanje nereda koji nastane svjesnim i namjernim nepoštivanjem školskog prostora. Riječ je o ženama koje svoj posao obavljaju pošteno, često u uvjetima koji nisu dovoljno cijenjeni ni dovoljno plaćeni, a koje su se toga dana morale nositi s posljedicama postupaka onih koji su školu trebali napustiti s poštovanjem. Iza ove tvrdnje stoje i pojedine djelatnice tehničkog osoblja.
Tužni smo što se nakon četiri godine sustavnog rada, truda i zajedničkog odrastanja naš rastanak s maturantima svodi na ovakvu situaciju. Ipak, javnosti smo dužni pokazati barem mali dio onoga što se dogodilo posljednjega dana nastave, a što je dokumentirano fotografijama. Ne činimo to iz želje za javnim prozivanjem učenika, nego zato što se u javnosti stvorila nepotpuna slika događaja, u kojoj se gotovo u potpunosti zanemaruje pitanje odgovornosti za ponašanje koje nije bilo primjereno školskoj ustanovi. Posebno nas žalosti što se u ovoj situaciji učenike prikazuje isključivo kao žrtve, bez ikakvog ozbiljnog razgovora o njihovoj odgovornosti. Maturanti su mladi ljudi na pragu odraslosti. Upravo zato smatramo da im odrasli oko njih trebaju jasno reći kada je neko ponašanje neprihvatljivo, a ne ga opravdavati, umanjivati ili pretvarati u sredstvo za obračune među odraslima.
Učenici bi se trebali sjećati profesora koji su s njima predano radili četiri godine, onih koji su im pomagali, pripremali ih, usmjeravali i nesebično ulagali svoje vrijeme i znanje. No trebali bi se zapitati i o granicama profesionalnog ponašanja odraslih osoba u školi. Je li profesionalno da nastavnici s učenicima razgovaraju o unutarnjim odnosima u kolektivu, osobnim sukobima, ravnateljici ili drugim kolegama? Je li primjereno da se učenike uvlači u odnose među zaposlenicima škole? Je li normalno da se pred učenicima komentiraju i prepričavaju stvari koje pripadaju profesionalnom prostoru odraslih? Smatramo da nije. Učenici trebaju znati razlikovati iskrenu podršku od ponašanja koje ih, svjesno ili nesvjesno, uvlači u tuđe sukobe. Onaj tko učeniku želi dobro, neće ga poticati da ruši dostojanstvo škole iz koje izlazi, niti će ga koristiti kao dokaz u vlastitim obračunima. Prijateljski odnos nastavnika i učenika ne znači brisanje profesionalnih granica.
Ovim se putem također čvrsto ograđujemo od izjava pojedinih kolega koji, prema našem mišljenju, netočnim tvrdnjama i komentarima ispod medijskih članaka dodatno pridonose razvoju tenzija i narušavanju odnosa unutar škole. Takav način komunikacije ne smatramo profesionalnim ni odgovornim. U pozadini svega nalazi se i dublje pitanje: kakvu školu želimo graditi? Vizija ravnateljice o vođenju škole u kojoj se učenicima jasno postavljaju granice, u kojoj se inzistira na redu, odgovornosti, sigurnosti i poštovanju školskog prostora, očito se ne poklapa s vizijom dijela nastavnika koji smatraju da učenicima treba popuštati gotovo u svemu kako bi se pridobila njihova naklonost. Smatramo da takav pristup dugoročno ne vodi dobroj školi. Nastavnik nije prijatelj koji kupuje popularnost, nego odrasla i odgovorna osoba koja učeniku, kad je potrebno, mora znati reći da je nešto neprihvatljivo.
Žao nam je što maturanti u svijet odraslih ulaze kroz ovakvu situaciju. Ako im je ovo jedno od prvih ozbiljnijih suočavanja s odgovornošću, onda je važno da čuju i ovu poruku: odraslost ne znači samo pravo na izražavanje nezadovoljstva, nego i odgovornost za vlastite postupke, za izgovorene riječi i za posljedice koje one imaju za druge ljude.
Ne tvrdimo da je u školi sve savršeno. Nijedna ustanova nije bez problema, neslaganja i napetosti. No protivimo se načinu na koji se škola javno prikazuje kao prostor represije, a ravnateljica kao jedini izvor svih problema. Takva slika nije cjelovita, nije poštena prema većini zaposlenika i ne odražava stav cijelog kolektiva. Zbog toga ovim putem jasno poručujemo da dio kolektiva XII. gimnazije ne pristaje na jednostranu interpretaciju događaja. Ne pristajemo na to da se odgovornost učenika potpuno zanemari. Ne pristajemo na to da se profesionalne granice između nastavnika i učenika brišu. Ne pristajemo ni na to da se ugled škole i rad mnogih nastavnika koji savjesno obavljaju svoj posao dovedu u pitanje zbog javnih istupa koji ne prikazuju potpunu sliku.
Unatoč svemu, maturantima želimo reći da se nadamo da su se lijepo proveli na maturalnoj večeri. Želimo im mnogo uspjeha na državnoj maturi, pri upisu na željene fakultete i u svim budućim životnim koracima. Pozivamo na smirivanje tenzija, poštivanje činjenica i institucionalno rješavanje svih otvorenih pitanja. Škola mora ostati mjesto odgoja, obrazovanja, odgovornosti i profesionalnosti. Upravo zato smatramo da je bilo nužno čuti i ovu stranu priče", stoji u pismu.
Da podsjetimo, XII. gimnazija škola je s jednom od najmodernijih zgrada u Hrvatskoj. Smještena u zagrebačkoj Dubravi, do 2023. godine dijelila je prostor s drugim školama, a tada je preselila u novu zgradu vrijednu više od 17 milijuna eura. Suvremeni objekt prostire se na oko 7500 četvornih metara te ima 28 učionica, četiri praktikuma, multimedijsku dvoranu, dvije sportske dvorane, vanjsko igralište i trim-stazu. Škola danas ima kapacitet oko 480 učenika, nastava se odvija u jednoj smjeni, a učenicima nudi različite programe – opću, jezičnu i prirodoslovno-matematičku gimnaziju te sportski program u okviru opće gimnazije.
FOTO Nakon velike obnove zablistala povijesna zgrada u Ilici, uskoro će ponovno primiti učenike
Otvori KEKS Pay
Zašto ravnateljica uporno propušta pozvati ili unajmiti jednog ili dva stalna zaštitara ne znam. Profesori nisu dužni fizički intervenirati i pitanje dali smiju.